Novinarka 24sata s ljudima koji su u požaru ostali bez krovova i auta: 'Bježali smo kroz vatru'

Sjedio sam ispred kuće i pio kavu, kad mi je odjednom u šalicu upao pepeo. Dozvao sam suprugu i rekao joj kako moramo odmah nestati odavde. U nekoliko minuta dim se počeo približavati, bilo je sve teže disati. Nestalo je struje. Ja sam krenuo u garažu po auto, ali bez struje nisam mogao otvoriti vrata - prisjeća se tog kobnog subotnjeg jutra Marinko Vranjić iz Marušića.

Na svu sreću, ispred kuće je bio parkiran automobil od susjede pa ih je ona odvela na sigurno, daleko od vatrene stihije koja je svake sekunde bila sve jača i sve bliža.

POŽARI U DALMACIJI Vatrogasci dežurali cijelu noć na požarištu: 'Diže se pepeo, ali nema vatre. Zasad je sve ok'

- Na katu smo imali turiste s malim dječakom, otišla sam ih probuditi i reći im da moramo svi skupa pobjeći od vatre. Oni su bili van sebe. Navečer su se vratili po stvari što su u panici ostavili u apartmanu, nisu čak uzeli ni mobitele kad su bježali, koliko su bili u strahu. Sada su smješteni u Dućama, tamo će i ostati dok se ne vrate kući - govori nam Marinkova supruga Dragica.

Planuo automobil

Dragica je prije supruga popila kavu i otišla iza kuće vidjeti dim te provjeriti je li sve uredu dok susjedne kuće u kojoj nije bilo nikoga.

- Žena je otišla do susjedne kuće da vidi situaciju jer nam tih susjeda trenutno nema, u Njemačkoj su. Već su tada počele letjeti upaljenje šišarke oko nas. Dotrčala je od gore i vikala "Bježimo, bježimo". Tada su šišarke doletjele i do jednog starog auta koji je dugo bio parkiran tu nedaleko kuće, planuo je odmah - pokazuje nam Marinko uništeni automobil.

- Iako smo brzo reagirali, jedva smo se stigli izvući, bio je jak vjetar pa se vatra jako brzo širila. Ništa sa sobom nismo uzeli kad smo bježali pred vatrom, samo torbicu s novčanikom, ključevima i mobitelom. Krenuli smo starom cestom prema Omišu, u mjesto Nemira, tamo imamo obitelj - zahvalna je Dragica.

Kad su otišli, bili su u kontaktu s jednim susjedom koji je ostao u selu.

PRIZORI UŽASA U DALMACIJI 24sata na mjestu požara: U zraku se osjeti miris paljevine. Sve je spaljeno, crno, mrtvo...

- On nas je obavještavao kakvo je stanje i koliko nam je kuća izgorjela. Kad nas je policija pustila da se vratimo oko 14:30, vidjeli smo razmjer štete koju je vatra učinila. Šokirala sam se da se ovako nešto može dogoditi, pogotovo kad znamo da je požar podmetnut. Ništa me nije bilo strah za kuću, važno mi je bilo da smo mi svi na sigurnom - iskreno govori potresena Dragica dok nas vodi na kat kuće koji je izgorio.

Gotovo ista sudbina zadesila je i obitelj Sobolski, također u Marušićima.

- Inače slabo spavam, a kad sam se probudila vidjela sam gusti dim kako ide prema nama. Otišla sam probuditi muža, rekla sam mu da se mora ustati, nismo ni kavu popili. Rekla sam mu da stavi gumu na špinu i da krene polijevati oko kuće, ali je nestalo vode, cijevi su se od vatre rastopile. Jedino sam uspjela namočiti dva ručnika i staviti ih ispod prozora da manje ulazi dim u kuću. Vatra je došla nekako poput plimnog vala, odnosno vatrenog vala kako ja kažem, samo se nekontrolirano širila - prisjeća se Željka Sobolski.

- Tada je do nas došao susjed i rekao da ostavimo sve i da idemo, da nema spasa, da sve gori i da moramo bježati. Sve sam zatvorila, makla plastični stolnjak sa stola na terasi i zgrabila ključeve. Već je tada sve oko kuće gorjelo, masline, naše povrće u vrtu. Vatra je bila i na cesti, jedva smo prošli, čak je muž malo opekao ruku. Nismo mogli vidjet ni gdje vozimo koliko je gust dim bio. Bojali smo se hoćemo li uopće moći proći kroz tu vatrenu stihiju, izaći iz sela - govori nam potresena Željka.

'Jad i tuga'

Kasnije, kada se primirila situacija, željeli su se vratiti kući, ali ih policija još neko vrijeme nije puštala, još nije bilo sigurno.

- Nakon pola sata smo pokušali ponovo proći i uspjeli smo, bilo je to oko 13 sati. Tada je opet počelo gorjeti na drugom mjestu, čuli smo da pucketa vatra. Ali uz svu nesreću, tugu i jad, svi smo živi, sačuvan nam je donji dio kuće, samo je krovište stradalo. Kuću smo kupili, nismo je još ni otplatili, a sada su tu novi troškovi popravka. Ipak, sva šteta u tome - govori Željkin suprug Josip, dok sa strane sin Adrian kopa, vadi otopljene vodovodne cijevi kako bi ih zamijenio s novima.

- Inače u ovoj kući živi moj sin, a suprug i ja smo mu došli u posjet za produženi vikend. Htjeli smo mu pomoći jer je planirao renovirati gornji kat kuće, a sada će nakon požara to definitivno morati učiniti, budući da je izgorio krov i cijela okućnica, vrtovi, masline. Na sreću mi smo bili tu u vrijeme požara pa smo neke stvari uspjeli i unijeti u kuću, a zadnji smo otišli iz ovog dijela sela - ističe Željka.

U srcu požara našao se u subotu ujutro u Marušićima Dominik Grebenar, koji je pokušao ostati hladne glave te pomoći obitelji i susjedima da budu na sigurnom.

- Nije me uhvatila panika jer sam su imao dvoje starijih susjeda, a u mojoj kući oca, majku, suprugu, kćer i zeta za koje sam se trebao pobrinuti - priča nam Dominik koji je u vrijeme požara bio u šetnji s psom.

- Odjednom se zapljusnula kao vatrena kugla, odnosno mješavina toplog zraka, žerave i dima. Dotrčao sam nazad kući, pokušao sam sve njih evakuirati. Otac je još bio u pidžami, izašao je da mi pomogne odvesti automobile što dalje. Ja sam se vratio do kuće, a kombi koji je bio parkiran ispred već je bio u plamenu. Susjedov automobil je također izgorio. Čovjek je astmatičar, počeo se penjati po stepenicama, a na pola puta je vidio da auto već gori. To je bilo minut prije nego što smo mi uspjeli proći s našim autima - prepričava nam Dominik.

- Nisam paničario, a moji stari nisu bili ni svjesni situacije do te mjere da je mama rekla tati da odvede auto i da se vrati presvući jer je u pidžami. A ona je za to vrijeme uzela cijev s vodom i počela polijevati vrt. Ali kada je otac prošao s autom, više se nije mogao vratiti, a dim ga je počeo gušiti - ističe Dominik te dodaje kako je vatra zapravo dolazila s dvije strane.

- Autima smo prošli kroz vatru. Usput smo naišli i na turiste iz Poljske pa smo im rekli da nas slijede, da bježe. Pokušao sam se probiti nazad do kuće, ali nisam uspio. Sreo sam susjeda iz drugog sela koji mi je rekao da ne mogu ni s druge strane proći, da i u Mimicama gore kuće i da je situacija kao kataklizma. Onda sam se vratio na cestu pomoći, kad sam se spuštao prema magistrali prošao sam pokraj uljare koja je bila u plamenu. Sve se to dogodilo u samo 40 minuta, grozno - govori Dominik.

Nije se moglo disati

- Mami i susjedima sam rekao da se zatvore u kuću, da dobro zatvore prozore i čekaju vatrogasce, jer se vani nije moglo, to im je bila jedina šansa da se spase, a ja sam bio cijelo vrijeme s njima na mobitelu. Kuća je dobro napravljena, od cigli i betona, nema na njoj drva, nema što izgorjeti, stolarija je kvalitetna pa neće unutra ulaziti dim, već će se kad se sve zatvori stvoriti svojevrstan vakuum pa će imati dovoljno kisika dok najgore ne prođe - priča nam Dominik. Srećom, vatrogasci su uskoro stigli i počeli gasiti vatru koja je već zahvatila krov kuće.

- Baš su nam taj dan trebali doći turisti u apartmane. Sreća da nisu već bili tu jer su apartmani na vrhu kuće, a vatra je zahvatila krov, pa tko zna što je moglo biti - pita se Dominik koji je iduću noć proveo budan, dok je na smjene sa susjedom dežurao u strahu od nove vatre.

Dežurali su i dalje dežuraju vatrogasci, koje najviše ljuti činjenica da su požari izazvani namjerno. Ipak, sretni su što su odmah u subotu uspjeli sve ugasiti, a unatoč snažnom vjetru, naknadno nije bilo većih problema.

- Na terenu sam bio od subote ujutro do nedjelje ujutro, više od 24 sata. Cijelu noć je bilo vrlo burovno, dizao se pepeo, ima izdimljavanja, ali srećom nije bilo vatre, sve je pod kontrolom. Ovdje ostajemo sve dok nas glavni zapovjednik ne raspusti, ponekad to bude i nakon 4, 5 dana od požara. Sve ovisi o terenu, vremenskim uvjetima… - rekao nam je vatrogasac Stipe Kristić iz DVD-a Zagvozd.