Neurokirurg za 24sata o teškim padovima s e-romobila: Neka djeca piju lijekove za epilepsiju!

Prije desetak godina imali smo porast teških ozljeda glave kod djece koja su pala s bicikla, a sad imamo drastičan porast teških ozljeda uzrokovanih padovima s električnih romobila. Djeca završavaju na operacijama, a neki trajno moraju piti lijekove protiv epilepsije. Dok se upotreba kaciga kod biciklista povećala, romobili su nam golemi problem. U zadnjih nekoliko mjeseci u Klaićevoj smo imali 27 slučajeva ozljeda djece koja su pala s romobila. Polovica je imala potres mozga ili teže neurološke ozljede. Petero je imalo tešku ozljedu mozga s krvarenjima, nagnječenjima, prijelomima lubanje, i tu redovito ostaju trajne posljedice, rekao je u razgovoru za 24sata dr. Miroslav Gjurašin, specijalist neurokirurgije i voditelj Referentnog centra za traumatizam dječje dobi u Kliničkoj bolnici za dječje bolesti Zagreb.

Pokretanje videa...

04:00

Predstavnici Klinike za dječje bolesti o porastu broja teških ozljeda uslijed padova s električnih romobila | Video: martina pauček šljivak/24sata

Upravo je broj ozljeda djece zbog pada s električnih romobila porastao za 285 posto u odnosu na isto razdoblje lani, a Dugi Rat planira prvi u Hrvatskoj zabraniti električne romobile.

Dječji neurokirurg iz Klaićeve za 24sata ističe da dio djece nakon operacije zahtijeva dugotrajnu rehabilitaciju, uključujući praćenje od strane neurologa i psihologa. Rijetko, ali moguće, ozljede, kaže dr. Gjurašin, ostavljaju trajne neurološke posljedice, uključujući trajni invaliditet, epilepsiju ili kognitivne teškoće.

Istaknuo je i da u Klaićevoj redovito bilježe sezonski porast ozljeda glave i mozga kod djece, što se ponavlja iz godine u godinu. U proljeće se povećava broj ozljeda zbog povratka djece aktivnostima na otvorenom, dok u jesen bilježe, dodaje, porast ozljeda glave s početkom školske godine.

- Tijekom školske godine primjećujemo povećan broj ozljeda u školama. Na tjelesnom najčešće pri izvođenju koluta naprijed sa zaletom dolazi do ozbiljnih ozljeda vratne kralježnice. Učenici često udare glavom o strunjaču, a to može rezultirati istegnućima, prijelomima, pa čak i trajnim posljedicama - kaže nam dr. Gjurašin.

S obzirom na to da je sad vrijeme ljeta, odlazaka na more i kupanja, upozorava roditelje da razgovaraju s djecom oko skokova.

- Imali smo djevojčicu koja je skočila u more s rukama uz tijelo i razbila lubanju. Ostala je paralizirana unatoč operaciji jer je došlo do prekida leđne moždine - ističe navodeći kako su isti slučaj imali i s djevojčicom koja je pala s konja na zagrebačkom Hipodromu i ostala trajno paralizirana.

'Najteže mi je reći roditelju da je dijete preminulo'

Medicina, nažalost, kaže, ne može pomoći u slučajevima kad dođe do prekida funkcije kralježnične moždine.

- U posljednjih deset godina primjećujemo pozitivan pomak u sigurnosti dječjih igrališta zahvaljujući uvođenju antistresnih podloga. To je značajno smanjilo broj prijeloma i ozbiljnijih ozljeda glave pri padovima. No zato kod srednjoškolaca češće bilježimo fizičke napade i zlostavljanja pa dolazi do ozljeda glave, ali većina ih, nasreću, završi potpunim oporavkom. Najteže ozljede u ovoj skupini i dalje su prometne nesreće, osobito ako je dijete pješak koji strada od udarca vozila. A i prometne nesreće, pogotovo u sjevernom dijelu Hrvatske, odakle učestalo imamo teške ozljede adolescenata, u kojima maloljetnici ukradu auto roditeljima pa sjednu pod utjecajem alkohola i voze. Uvijek nam baš iz tog dijela zemlje stižu najviše - istaknuo je dr. Gjurašin.

Progovorio je i o najtežem dijelu posla, a to je kad roditeljima mora priopćiti najgoru moguću vijest - da im djeteta više nema.

- Posebno nam je teško kad dijete koje je preminulo od teške ozljede postane potencijalni donor organa jer su takvi razgovori s roditeljima izuzetno teški, no svijest o tome da donirani organi mogu spasiti drugu djecu daje smisao tim trenucima. Iako roditelji imaju pravo odbiti, većina ih u takvim trenucima prepoznaje širu vrijednost tog čina pa pristanu, ali to mi je najteži mogući razgovor u životu. No većini roditelja činjenica da će srce njihova djeteta dalje kucati daje neku utjehu - zaključuje dr. Gjurašin navodeći i kako doktori u Europi često iz psiholoških i etičkih razloga izbjegavaju te razgovore oko doniranja organa, no u Hrvatskoj, dodaje, uvijek pitaju jer jedno preminulo dijete može spasiti živote četiri druga djeteta bilo u Hrvatskoj ili u svijetu.