Ne izazivaju migracije opću nesigurnost u Europi, već oni koji huškaju protiv migranata

"Treba omogućiti tim ljudima da se vrate u Hrvatsku", poručio je ministar obrane Ivan Anušić na jučerašnjoj konferenciji "Hrvatsko useljeništvo i gospodarski razvoj: posebnosti i prilike", "jer oni nose kršćanske vrijednosti, ali ljudske, jer su Hrvati".

Ako ne nose kršćanske vrijednosti, onda ništa. 

Ili ljudske, ali samo ako su Hrvati.

Ministar Anušić pokušao je iskoristiti i ovu prigodu da se progura u prve redove i nametne kao lider desne frakcije HDZ-a, kao i vođa klerikalne i konzervativne desnice.

Poruka o tome da bi se hrvatski iseljenici trebali vraćati u Hrvatsku jer nose kršćanske vrijednosti ("ali i ljudske, jer su Hrvati") odjek je ovoljetne desničarske revolucije na kojoj je, nošen Thompsonovim porukama, zaplovio i Anušić kad je govorio o tome da cijela Europa mora biti kršćanska.

Od koga su bježali Hrvati?

Ministar je u svom izlaganju iznio ekspoze o razlozima iseljavanja Hrvata, ali i modernim migracijama, rastućoj nesigurnosti i, naravno, o kršćanskim vrijednostima. 

Pa je tako cijeli problem hrvatskog iseljavanja koje traje od polovine 19. stoljeća i nastavilo se, pa i intenziviralo, u ovih trideset godina hrvatske samostalnosti pod vladavinom HDZ-a, sveo na "specifične okolnosti kad su zbog političke netrpeljivosti jugoslavenskih vlasti prema Hrvatima i onima koji su razmišljali hrvatski oni morali napuštati Hrvatsku".

Tu je vjerojatno mislio na Hrvate u Argentini. 

Ali je li pomislio na Hrvate koji su od šezdesetih godina prošlog stoljeća odlazili u Njemačku u potragu za poslovima i egzistencijom, baš kao što to čine stotine tisuća Hrvata u eri vladavine HDZ-a?

Jesu li od jugoslavenskih vlasti i političke netrpeljivosti bježali i oni koji su emigrirali iz Dalmacije polovinom 19. stoljeća nakon bolesti vinove loze?

I od koga bježe Hrvati iz samostalne Hrvatske?

Da ne ulazimo sada u profil i orijentaciju Hrvata koji su doista bježali od jugoslavenskih vlasti nakon Drugog svjetskog rata.

Kršćanske vrijednosti

Osim toga i puno gore od toga, Anušić je iskoristio priliku da migracije poveže s generalnom nesigurnošću u europskim zemljama te je kontatirao kako se "u Hrvatskoj još uvijek živi normalnim i sigurnim životom, i još uvijek se poštuju kršćanske vrijednosti".

Nažalost, nije rekao koje bi to vrijednosti bile: u zemlji poharanoj političkom korupcijom, kriminalom, pohlepom, obiteljskim nasiljem, socijalnom nepravdom, narušavanjem ljudskih prava i sloboda.

Ali je znakovito bilo da je nesigurnost povezao upravo s migracijama, odnosno strancima koji iz trećih zemalja ulaze u Europu. Unatoč činjenici da nesigurnost ne izazivaju migranti i stranci, već oni koji se tim migrantima protive, napadaju ih, tuku, osuđuju ili koriste za političko huškanje.

Ne pucaju migranti

Nije migrant pucao kalašnjikovom na Banske dvore.

Niti su migranti terorizirali Hrvatsku plinskim bocama, nisu napadali hrvatsku policiju, nisu napadali žene, nisu udarali na manjine, kao što migranti ne pune kriminalnu statistiku kaznenih djela, silovanja, nasilja... 

Ali migranti služe klerofašistima za izazivanje napetosti, sukoba, podjela i stvaranja opće nesigurnosti u društvu.

I to sve pod kapom kršćanskih vrijednosti na koje se Anušić sada poziva. 

Najniže strasti

Kako će nas te kršćanske vrijednosti spasiti, ministar obrane nije rekao, niti za to ima kapacitete. 

Njegovo baratanje opasnim floskulama skovanima u propagandnim laboratorijama krajnje kleronacionalističke desnice ne traži dublje tumačenje, već igra na najniže strasti onih koje se huška na strance, kako ne bi obratili pažnju na domaće prijetnje: političke, ekonomske, klerikalne, ideološke...

Jesu li to njegove kršćanske vrijednosti?