Na dan kada je njezin suprug ubijen, Kouhkan ga je zatekla kako tuče njihova petogodišnjeg sina. Pozvala je rođaka u pomoć. Kada je stigao, izbila je tučnjava koja je završila suprugovom smrću. Kouhkan je pozvala hitnu pomoć i sama prijavila događaj vlastima. No, oboje su uhićeni. Tijekom ispitivanja, bez prisustva odvjetnika i pod pritiskom, Kouhkan je potpisala priznanje, iako je nepismena. Tek joj je kasnije sud dodijelio odvjetnika
Goli Kouhkan, 25-godišnja Iranka čeka smrtnu kaznu u zatvoru Gorgan na sjeveru zemlje. U zatvoru je sedam godina. Uhićena je u svibnju 2018., kada je imala 18 godina, zbog smrti svog supruga, te je osuđena na qisas – odmazdu istom mjerom – zbog sudjelovanja u njegovom ubojstvu, piše Guardian.
Ova dječja nevjesta suočava se s pogubljenjem u Iranu zbog ubojstva svog nasilnog supruga, osim ako do prosinca ne uspije prikupiti 10 milijardi tomana (oko 90.000 eura) kako bi isplatila obitelj žrtve. Aktivisti za ljudska prava tvrde da ovaj slučaj simbolizira diskriminatorni tretman žena i manjina u Iranu, gdje je dječji brak legalan, a pravna zaštita od obiteljskog nasilja vrlo ograničena.
Mahmood Amiry-Moghaddam iz organizacije Iran Human Rights (IHR) sa sjedištem u Norveškoj, osudio je iransku praksu primjene smrtne kazne. Broj pogubljenja odobrenih od strane države trenutačno je u porastu.
- Kouhkan pripada etničkoj manjini, žena je i siromašna. Vjerojatno je apsolutno najslabija članica iranskog društva. Njezina presuda simbolizira način na koji iranske vlasti koriste smrtnu kaznu za širenje straha, kao i diskriminatorne zakone i društvene okolnosti koje su dovele do ove situacije - rekao je.
Kouhkan pripada narodu Baludži, jednoj od najmarginaliziranijih zajednica u zemlji, koja čini oko dva posto stanovništva. Kao apatrid bez službenih dokumenata, nikada nije imala osobnu iskaznicu. U 12. godini udala se za svog rođaka, a s 13 godina je zatrudnjela i rodila sina.
Prema podacima IHR-a, Kouhkan je godinama trpjela fizičko i psihičko zlostavljanje. Kada je jednom uspjela pobjeći roditeljima, njezin joj je otac rekao:
- Dao sam svoju kćer u bijeloj haljini; jedini način da se vratiš je umotana u mrtvački pokrov - sablazno je rekao otac.
Na dan kada je njezin suprug ubijen, Kouhkan ga je zatekla kako tuče njihova petogodišnjeg sina. Pozvala je rođaka u pomoć. Kada je stigao, izbila je tučnjava koja je završila suprugovom smrću. Kouhkan je pozvala hitnu pomoć i sama prijavila događaj vlastima. No, oboje su uhićeni.
Tijekom ispitivanja, bez prisustva odvjetnika i pod pritiskom, Kouhkan je potpisala priznanje, iako je nepismena. Tek joj je kasnije sud dodijelio odvjetnika.
Sud ju je osudio na smrt vješanjem, ali prema iranskom zakonu, obitelj žrtve može oprostiti u zamjenu za “krvni novac” – odštetu koja se plaća u slučajevima ubojstva ili tjelesne ozljede. Zatvorski su službenici uspjeli dogovoriti nagodbu s obitelji žrtve: oni će spasiti njezin život i osloboditi je pod uvjetom da plati 10 milijardi tomana i napusti grad Gorgan.
24sata © 2025
