Psiholozi: Naviknuti su uvijek biti prvi, teško podnose frustraciju i zato reagiraju impulzivno
News
Komentari 61Zagreb se suočava s ozbiljnim incidentima vršnjačkog nasilja. Tijekom proteklog tjedna zabilježena su tri odvojena nasilna događaja u kojima su napadači bili mladi. U srijedu je više maloljetnika na glavnom zagrebačkom trgu fizički napalo skupinu srednjoškolaca koji su u Zagreb došli iz Splita na školski izlet.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:38
Prema neslužbenim informacijama, jedan od napadača dolazi iz jedne dobrostojeće obitelji. Tijekom istog dana splitski maturant također je u centru Zagreba napao novinarsku ekipu televizije N1, napadač je bivši perspektivni sportaš kojeg su godinama smatrali jednom od velikih nada svoga kluba, a od prije je poznat policiji, baš kao i maloljetni napadač iz Šibenika koji je u petak navečer na istočnom parkiralištu Zagrebačkog velesajma napao srednjoškolce iz Zadra.
Zbog serije nasilja u kojoj su sudjelovali maloljetni napadači iz dobrostojećih obitelji razgovarali smo sa školskom psihologinjom Nadom Kegalj, koja upozorava na kompleksan splet obiteljskih i društvenih faktora.
- U praksi često vidimo da djeca koja su stalno zaštićena od neuspjeha, frustracije i posljedica vlastitog ponašanja ponekad ne razviju adekvatnu samokontrolu, toleranciju na frustraciju i vještine nenasilnog rješavanja sukoba. Ako su naviknuta da uvijek budu prva i da se sve rješava umjesto njih, onda teško podnose stresne situacije i često reagiraju impulzivno - kazala nam je Kegalj.
Drugi važan faktor su, dodaje ona, pretjerana očekivanja i pritisak u obiteljima visokog socioekonomskog statusa.
- Roditelji koji imaju visoke karijerne uspjehe ponekad očekuju da djeca ponove ili nadmaše njihov put, u stilu ‘Moraš biti dobar jer sam ja profesor, liječnik...’. Djeca se tad suočavaju sa strahom od razočaranja roditelja ili ‘sramoćenja obitelji’, što stvara snažan pritisak, stres, tjeskobu i emocionalnu nestabilnost. Kod adolescenata to može povećati rizik od impulzivnih i agresivnih ispada - kaže Kegalj.
Treći problem je, navodi, emocionalna odsutnost roditelja, iako djeca žive u materijalno sigurnim uvjetima.
- Roditelji su često preokupirani karijerom, fizički su prisutni, ali emocionalno odsutni. Odgoj se delegira drugima. U nekim obiteljima prisutan je i skriveni model agresije. Nasilje ne mora biti fizičko, ono se može očitovati u načinu na koji se roditelji međusobno svađaju, razgovaraju o drugima, koriste moć i autoritet ili omalovažavaju i vrijeđaju. To je sofisticirana, često prikrivena agresija, prijetnje, manipulacije, emocionalni pritisci. Ponekad je prisutna i poruka da se problemi mogu ‘riješiti novcem’, što dodatno narušava djetetovo poimanje odgovornosti. U dobrostojećim obiteljima nerijetko privilegiji djeluju tako da stvaraju osjećaj nekažnjivosti. Djeca dobivaju poruku: ‘Ti si poseban, pravila nisu za tebe’, ‘Ako nešto pogriješiš, mi ćemo srediti, imamo odvjetnike’ i sl. Takvi obrasci dovode do nedostatka empatije, slabog osjećaja osobne odgovornosti te razvoja antisocijalnih i problematičnih ponašanja. Nadalje, i adolescenti iz tzv. dobrih obitelji mogu upasti u grupe vršnjaka koje normaliziraju agresiju i nasilje. Vršnjački utjecaj je snažan, a djeca koja dijele sličan status ponekad kroz agresivno ponašanje demonstriraju moć i pripadanje. Važno je istaknuti da se mentalne zdravstvene poteškoće poput ADHD-a, depresije ili posljedica trauma pojavljuju u svim društvenim slojevima, pa tako i u materijalno privilegiranim sredinama. Razlog zbog kojeg se čini da su incidenti iz takvih obitelji učestaliji nije to što ih je stvarno više nego zato što su vidljiviji, mediji ih ističu, a društvo općenito ima veća očekivanja od djece iz obitelji visokog statusa, pa je kontrast između javne slike i problematičnog ponašanja izrazito uočljiv - navodi Kegalj.
Dječji psiholog Krešimir Prijatelj za 24sata kaže da, ako dijete odrasta u okolini u kojoj pobjeđuje onaj tko je glasniji, agresivniji i manje empatičan, adolescentna tučnjava postaje logičan nastavak naučenih obrazaca, a nije nešto “iz vedra neba”.
- Čak i ako počinitelji dolaze iz naizgled uređenih obitelji, moguće je da odrastaju s emocionalno odsutnim roditeljima, slabim granicama i minimalnim nadzorom, što ostavlja vršnjačkoj skupini prostor da postane glavni izvor vrijednosti i normi. Grupno nasilje, poput navijačkih napada, često proizlazi iz snažne potrebe za pripadanjem, statusom i osjećajem moći koji mladima nedostaje u svakodnevnom životu. Ulogu igra i rigidni model maskulinosti kod mladića u srednjoj i kasnoj adolescenciji, gdje dominiraju poruke da ‘pravi muškarac ne smije biti slabić’, da se status brani fizičkom silom i da je empatija znak slabosti, što neke mladiće, nažalost, usmjeri u nasilni stil dokazivanja. Društvene mreže i mediji često nagrađuju upravo ekstremna, šokantna ponašanja, snimka tučnjave, vrijeđanja ili ponižavanja dobiva više pozornosti od mirnog rješavanja konflikta, pa agresija postaje način da se ‘postane vidljiv’, a škole u kojima se nasilje relativizira, prikriva ili minimalizira nesvjesno šalju poruku da su žrtve prepuštene same sebi - zaključuje.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+