U nogometnom klubu u Škabrnji trenira i staro i mlado. Pravi su primjer kako treba razvijati društvo. Uveli su pravilo da moraš ima dobre ocjene kako bi mogao igrati
Mladi Škabrnjani primjer svima! 'S ponosom nosimo broj 91 na dresu, a nogomet volimo svi'
Svaki stanovnik Škabrnje zna za datum 18. studeni 1991. Urezano je to u njihova pamćenja kao strašan podsjetnik. Tog dana srpske paravojne snage i JNA ubili su 63 ljudi. Zato taj datum znaju svi, nose ga u sebi. Ali svjesni da život mora ići dalje, dali su se u razvoj svog mjesta. Podigli se na noge i svojoj djeci osigurali budućnost. A koliko su napredovali možda se najbolje vidi u nogometnom klubu u kojem trenira i mlado i staro. Svi oni s ponosom na svom dresu, na prsima, nose natpis "Škrabrnja 91".
Najmanje tri puta tjedno po sat i pol vremena, škabrnjska djeca izlaze na nogometno igralište, na predjelu Vlačine. Od najmanjih do srednjoškolaca, svi su ludi za loptom jer ih u pet grupa na zelenoj travi marljivo trenira 70-ak malih sportaša. Kad se pribroje sva djeca i veterani koji igraju županijsku ligu, ispada da je 10 posto Škabrnjanca našlo hobi u nogometu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
03:33
- Probale smo i košarku i tenis, ali smo zapravo završile ovdje, i tu nam je najbolje. Idemo sve skupa u školu - kazuju nam djevojčice koje idu u niže razrede osnovne škole. Kad završe s nastavom, oblače dresove i kopačke i skupa sa svojom grupom marljivo treniraju. Škabrnja ima dugu povijest nogometa. Klub su osnovali davne 1963. godine. Na neko vrijeme je ugašen, no onda se ponovno aktivirao u devedesetima imenom "Škabrnja 91", a tako nastupa na natjecanjima.
- Oni prvenstveno moraju biti dobri učenici, i to je najvažnije. Tako onaj tko ide na repeticije, ne dolazi na trening dok se ocjene ne poprave. Društvene mreže ne koriste, ili jako malo. Svaki moment koristi se da djeca budu na zraku, a ovdje je klima idealna - objašnjava trener Matej Vukoje (30), Slavonac koji se izvrsno snašao na dalmatinskom nogometnom treneru i ne bilo kakvom. Naime, Škabrnja ima dva nogometna terena i jedan s umjetnom travom. I svi su puni, u svako doba dana.
Djeca imaju pauzu, do 15. prosinca, do 15. siječnja, ali i tada dolaze, trče, treniraju, a i to klub potiče jer je najvažnije da se druže, a na rezultat nisu previše fokusirani odnosno, nije u prvom planu, objašnjava mladi trener, koji uz sebe ima još petoricu koji brinu da sve u klubu funkcionira jer je raritet da ovako velika škola nogometa postoji u malom mjestu.
- Klupska pravila su jasna. primjerice, i roditelji mogu doći najavljeno vrijeme i porazgovarati s trenerom ako misle da nešto nije dobro napravljeno. No, mi do sada nismo imali uopće takav slučaj. Ovdje se ne dobacuje na utakmicama niti se tribine petljaju u trenerske odluke - s ponosnom govori trener Matej dok nagleda kako se lopta vodi po terenu. Dječji smijeh odzvanja zelenim travnjakom, a kad padne sumrak oni kreću svojim kućama, odnosno Varošima kako je mjesto podijeljeno. Tako Bilaveri i Škare, kojih ima najviše, odlaze u tom pravcu, dok ih u stopu prate Ražovi, Šegarići, Vukovići.
- Imamo posebnu aplikaciju u kojoj se prate dolasci, a s obzirom da su to djeca sa školskim obvezama ili oni koji idu u drugu smjenu u gradu Zadru, mi smo na impresivnih 80 posto. Rekao bih da svako tko nije pravdano spriječen, pojavit će se na treningu. Svoje obveze bez pogovora naprave, ali prioritet su dobre ocjene u školi i timsko ponašanje - objašnjava trener, te dodaje da se prosjek, ako ih se zbog ocijena udalji s treninga, popravi u rekordnom roku i svi su opet dio tima.
Škabrnja je dala mnoge nogometaše koji igraju diljem Hrvatske, a ova djeca sanjaju da jednog dana zaigraju i za Hajduk. Veliki uzor im je i bivši golman Hajduka i srebrni hrvatski reprezentativac Danijel Subašić koji sada brani u Škabrnji.
- S Hajdukom imamo suradnju pa one perspektivne šaljemo i tamo na probe, ali nismo fokusirani na rezultate, već da djeca odrastaju u zdravom sportskom duhu, što moram reći ovdje doista i čine. Stariji paze na mlađe, u svakom trenutku se na njih može računati da svoje zadatke školske, obiteljske, sportske izvršavaju s punim srcem, i mislim da je to najbitniji dio priče - zaključuje trener koji se već drugu sezonu našao kao voditelj škole nogometa u Škabrnji.
Iako su djeca rođena davno nakon rata, i ona sudjeluju u koloni na obljetnicu pada Škabrnje i to u nogometnim dresovima.
- Nosimo cvijeće i svijeće, a kad sve završi vraćamo se kućama, bitno je da se ne udaljavamo jedni od drugih i da sudjelujemo i tu kao ekipa, to činimo kao spomen na žrtve - zaključuju jednoglasno mladi sportaši.