Milanović tvrdi da ih nema tko zamijeniti: Zoki, evo alternative

Zoran Milanović dvije premijerske godine krstio je jariće, kao besposleni pop iz poslovice. Zanemari li se fiskalizacija i nekoliko sličnih poteza, može se reći da je profućkao mandat. Njegova vlada uhljebila je stotine partijskih i HNS-ovih miljenika, pokupovala skupe limuzine, razvila arhipelag besmislenih institucija - u zemlji gdje su strane investicije pale za 60 posto osnovali su agenciju za investicije, agenciju za dobrodošlicu povratnicima investitorima te, na kraju, uspostavili i novog povjerenika za investicije - pa ipak, Milanović kani tražiti novi mandat. Argument s kojim će izaći pred birače smislio je još potkraj prošle godine - premijer ustrajno tvrdi kako su drugi još gori, i kako Hrvatska nema alternativu...

Točnost te tvrdnje upitna je čak i ako nam pred očima lebdi samo slika Tomislava Karamarka i njegova HDZ-a. Čini se da bi čak i oni mogli sastaviti bolju vladu od ove. No Milanovićeva je tvrdnja gora od puke opsjene. Ona pokazuje da Milanović ne kani tražiti ni nove ljude, ni nove filozofije upravljanja javnim dobrom, premda je i jedno i drugo moguće naći. Dapače, sve je to tu, pred nosom. Za ključni hrvatski problem - nabujalu javnu potrošnju, dugove i mahnitanje, recept je jednostavan. Potrebna je hrabrost, skromnost i racionalnost. Nije li gradonačelnik Metkovića Božo Petrov ministarski kapacitet? Pa čim je preuzeo vlast, snizio si je plaću na 3600 kuna, zamjenici su mu postali volonteri. Vijećnici u tom gradu, nekoć hramu razuzdane potrošnje, sad imaju kunu plaće, službe su na minimalcu. Reprezentacija je smanjena10 puta, putni troškovi osam. U prvih sedam mjeseci mandata Petrov je dug smanjio za 6,4 milijuna kuna. Sad će tempo razduživanja malo smanjiti, kako bi krenuo u investicije. Naglasimo: Milanović i njegovi ministri radili su i rade obratno - oni se pojačano zadužuju; na sebi ne štede, naprotiv, a kad treba rezati - režu od investicija.

Je li dr. Petrov alternativa? Nama jest - ali Milanoviću nije. Zašto? Zato što partijski ministri, nestručnjaci, često pravi diletanti, odgovaraju Milanoviću, a ne građanima, pa je važno da su poslušni, a ne da smanjuju dug i razvijaju projekte.

>>> Više pročitajte u Expressu