Milanović poručio da odlazi u političku mirovinu. Više mu se ne da biti dio 'smrdljivog krda'

Kao predsjednik borio se protiv premijera, kao predsjednik želi oje biti premijer, žestoko je napadao sve i borio se protiv svakoga, prozivao sva zla i pozivao na borbu protiv njih, nije birao riječi, argumente, a ponekad ni sredstva.

A sada kaže da mu je dosta.

"Više neću biti kandidat za predsjednika niti za bilo što u politici", poručio je Zoran Milanović na Danima komunikacija u Rovinju. "Neke stvari polako rezimiram. Shvaćam da je lijepo biti u krdu, ali u krdu i smrdi".

Stoga će se predsjednik države nakon drugog i posljednjeg mandata dostojanstveno povući iz krda i otputiti na spokojne penzionerske pašnjake.

A Hrvatska neka se dalje snalazi sama.

Za penziju spreman

Milanovićeva najava da je spreman objesiti političke kopačke o klin nije iznenađujuća, pogotovo za one koji su pratili njegovu političku karijeru ispunjenu optužbama i insinuacijama da ni na političkim funkcijama, dužnostima i u "krdima", nije baš davao sve od sebe.

Štoviše, početak drugog predsjedničkog mandata dao je nagovijestiti da je Milanović apsolutno spreman za penziju. Nema više fajta, nema više svađa, nema prkošenja premijeru i njegovoj stranci, nema agitiranja za svoju opciju, ne da mu se više čak ni držati ljestve Putinovoj Rusiji. Umorio se, istrošio i potrošio.

Samo još pet godina do mirovine, a onda napokon sloboda i spokoj. Bez onog smrdljivog političkog krda.

Na isteku svog drugog mandata Milanović će imati 63 godine. Stipe Mesić navršio je 71 godinu kad se kandidirao za drugi mandat, Franjo Tuđman imao je 70 godina kad je pobijedio na predsjedničkim izborima 1992. godine. A Radimir Čačić ide u utrku za varaždinskog župana s navršenih 76 godina. Kaže da to čini samo radi "izazova".

Milanović očito više nema izazova.

Što će u penziji?

S jedne strane, političko umirovljenje nakon drugog predsjedničkog mandata zvuči logično, neće se valjda potucati po političkoj sceni kao Ivo Josipović ili po međunarodnim organizacijama kao Kolinda Grabar Kitarović.

I doista, Milanović je proveo dugo vremena u visokoj politici, iduće godine bit će točno 20 godina, pri čemu je uspio biti sve, od šefa stranke do šefa države, od saborskog zastupnika do premijera. Prošao je sve, vidio je svašta, napravio - nešto. I nakon Pantovčaka, svaka druga funkcija izgleda minorno i mizerno.

No može li hrvatska politika izgubiti tako iskusnog političara koji je u ranim šezdesetima trebao još biti na vrhuncu snage, iskustva i znanja?

I još važnije, može li Milanović ostaviti hrvatsku politiku samo godinu dana nakon što je toliko bio zabrinut stanjem Hrvatske, zgrožen situacijom na političkoj sceni, ogorčen vladavinom HDZ-a, da je čak prekršio Ustav i kao predsjednik države kandidirao se za predsjednika Vlade?

Kaos i uzbuna

Napravio je kaos, digao uzbunu, izazvao ustavnu krizu, praktički proglasio izvanredno stanje, da bi sada pomirljivo oglasio kako mu se više ne da biti dio političkog krda "koje smrdi". Odlazi nakon što odradi lagodnih pet godina, neopterećen obavezom da se bori za idući mandat, lišen egzistencijalne potrebe, ali svejedno u situaciji kad je hrvatska politika, pa i čitava Hrvatska, "usmrđena" ovakvom vladom i ovakvom političkom elitom.

Kako će Milanovićevi vjerni sljedbenici, oni koji su bili spremni glasati za njega kao premijera dok je bio predsjednik, koji u njemu vide jedinu nadu u spas Hrvatske i jedinog borca protiv hegemonije Plenkovićeva HDZ-a, podnijeti onu najavu oproštaja od politike?

A i kako će HDZ motivirati svoje biračko tijelo na otporu Milanoviću, kako su to činili i Tomislav Karamarko i Andrej Plenković?

#nedamuse

Milanovića je nakon pobjede na izborima i osiguravanja drugog mandata napustila volja za borbom. Zatvorio se na Pantovčaku gdje ispunjava protokolarne obaveze, oglašava se priopćenjima, izbjegava medije i distancira se od političkog života i "smrdljivog krda".

Ne mari više za HDZ-ovu uzurpaciju institucija i okupaciju države, za Ivana Turudića i Andreja Plenkovića, ne mari čak ni za SDP čiji je premijer nedavno trebao biti.

Borio se za sebe, ali sad se više ne želi boriti za druge.

Kao da se Pantovčak, zajedno s njegovim klizištima, još malo odmaknuo od ostatka hrvatske političke scene. A predsjednik otklizao u samozadovoljstvo.

A opet, kako neki lažiraju vlastitu smrt da vide tko će im doći na sprovod, možda je Milanović, taj spretni medijski manipulator, najavio svoje (prerano?) umirovljenje kako bi ga ljudi molili da se ipak vrati.

Hoće li se razočarati?