Stojević je uhićen 2011. kad je preko granice nosio 100.000 € u gotovini. Matanić je Stojeviću prodao i svoju tvrtku: ' Svaki čovjek može ući u probleme. Mislim, žao mi je da se to desilo i tako dalje'
ZVONKO STOJEVIĆ
Matanića financira 'investitor' s presudom: Za njega je snimio 7 kratkih filmova o njemu samom
Čitanje članka:
9
min
Dalibor Matanić pokušao se vratiti u javnost kao posrnuli i ponovno rođeni redatelj - bivši ovisnik. Probao je i od HAVC-a dobiti novce za razvoj scenarija dugometražnog filma, kako je to godinama radio, i gradio karijeru filmskog redatelja na javnom kapitalu. S privatnim kapitalom je dolazio u doticaj kad je snimao reklame. Zbog optužbi i istrage zbog bludnih radnji, seksualnog uznemiravanja i omogućavanja trošenja droge, većina kapitala ga je počela zaobilaziti. Ali ne i novac Zvonka Stojevića, čovjeka koji se predstavlja kao investitor i developer Teslaversea, ambiciozno projekta koji bi u Liku trebao dovesti poslove, razvoj i demografski oporavak u vidu hotela, parkova, golf terena, hipodroma, aerodroma i novog prometnog čvorišta. Službena krilatica projekta je 'Dovedimo do milijun posjetitelja godišnje u na lokaciju rodnog mjesta Nikole Tesle', a kao cilj navode 'Važnost projekta je spasiti Liku i Hrvatsku od demografske katastrofe, od ubrzanog gubitka stanovništva.'
I tu u priču ulazi Dalibor Matanić, koji je za Stojevića napravio sedam kratkih filmića koji gotovo futuristički prikazuju 'genije' Zvonka Stojevića i njegovu grandioznu ideju za spas Like, a Stojević je ove godine ušao u njegovu tvrtku, Kinogerila. Tvrtka od ove godine ima i sjedište u Listopadskoj 11, gdje Stojević ima poslovni prostor od 138 kvadrata. Do ožujka 2025., sjedište je bilo u Matanićevom drugom stanu u Adžijinoj ulici, površine oko 40 kvadrata. Tvrtka Kinogerila ne posluje bajno, s 40 tisuća eura prihoda u 2023., prošle godine je pala na osam i pol tisuća, pa je tako završila u minusu od oko pet tisuća eura. Uz to, jednom zaposlenom (Mataniću) duguje oko 610 eura neisplaćene plaće.
Pa zašto bi se jedan poslovnjak poput Stojevića upustio u poslovni i reputacijski rizik kojeg donosi Dalibor Matanić? Pogotovo ako radi projekt Teslaverese tako da 'bude samoodrživ i da je osiguran povrat sredstava svim investitorima te da se razvija 100 posto u javnom interesu'?
- Nema on više veze s tom tvrtkom. Ja sam kupio Kinogerilu od Matanića - rekao je Stojević za 24sata. Na našu opasku da je Matanić i dalje naveden kao član društva i suvlasnik u Sudskom registru, Stojević kaže da on ima 99,99999 posto, a Matanić gotovo ništa.
- Kupio sam ju jer mi treba. Treba mi radi Teslaversea, bavim se virtualnom stvarnošću, imam projekt s Europskom komisijom. Oni financiraju pola, mi pola. Riječ je o očuvanju kulturnog nasljeđa iz doba baroka, u 17. stoljeću, u Hrvatskoj, Sloveniji i Austriji - govori Stojević.
Legitimno je da mu treba produkcijska kuća ali Kinogerila nema zaposlenih, prihodi su gotovo nikakvi, a imovina nije velebna. Jedini pravi kapital kapital tvrtke svih ovih godina je bilo ime i prezime Dalibora Matanića.
Stojević brže - bolje dodaje i da ne razumije zašto o njemu pišemo, kao i da ga skandali ne zanimaju.
- Matanića sam uzeo jer smo oboje porijeklom iz Like, moj otac je iz Like. Dobar je režiser, a ako pogledate skandale, to me ne interesira. Svaki čovjek može ući u probleme, imati probleme. Dok čovjek ne bude osuđen, ne možete ga smatrati krivim. Nikakve veze s njim kao čovjekom nemam, to me ne interesira. Mislim, žao mi je da se to desilo i tako dalje, ali nemam veze s Dadom kao čovjekom - objašnjava.
Tuži INA-u zbog hotela
Ni Zvonko Stojević nema bajnu reputaciju. Riječ je o hrvatsko-britanskom poduzetniku koji je medijske stupce punio u slučaju prodaje dubrovačkog hotela Belvedere te kad je uhvaćen da preko granice prenosi 100 tisuća eura u kešu. Hotel Belvedere u Dubrovniku je za vrijeme Jugoslavije bio mjesto legendarnih zabava iako je radio samo šest sezona. Uništen je u Domovinskom ratu, a od 2001. do 2014. godine bio je u vlasništvu tvrtke Belvedere d.d. U tom dioničkom društvu, Stojevićeva tvrtka Cleostone Corporation je imala 53 posto dionica. INA je imala 31.8 posto dionica. Te 2014., hotel je stavljen na javnu dražbu pa ga je kupio ruski multimilijarder Viktor Vekselberg za 12,2 milijuna eura, no Stojević je krenuo u rat tužbama.
Tvrdi da je hotel protuzakonito završio na dražbi jer je INA bila manjinski vlasnik. Međutim, INA je Belvedere d.d. dala zajam od 3,3 milijuna dolara 2005. godine, pa su 2014. pokrenuli prisilnu naplatu i prodali hotel. Prema pisanju Nacionala, kompleks Belvedere je službeno procijenjen na 24 milijuna eura, pa logika nalaže da je INA svjesno prodala Belvedere za upola manje. I to svega godinu dana nakon što je Grad Dubrovnik prihvatio velebne Stojevićeve planove da kompleks Belvedere otvori za sve Dubrovčane. Stojević je malo prije dražbe prodao nekretninu u Londonu za oko 15 milijuna eura kako bi vratio zajam, o tome je uprava INA-e obaviještena, ali Stojević tvrdi da su ga namjerno izignorirali. Sve tužbe koje je pokrenuo protiv INA-e i Vekselberga u Hrvatskoj su odbijene, a kaznena prijava protiv javne bilježnice za koju je tvrdio da je trebala zaustaviti prodaju hotela jer je društvo Belvedere ušlo u stečaj 2022. godine, je odbačena. Belvedere d.d. Dubrovnik i dalje posluje, financijska izvješća za 2024. godinu pokazuju prihod od 127 tisuća eura, ali i dugotrajnu imovinu od gotovo sedam milijuna eura. U Katastru nad hotelom u Dubrovniku stoji zabilježba o tužbi, pokrenuo ju je Belvedere d.d. Dubrovnik protiv INA-e i Vekselbergove tvrtke Vila Larus d.o.o. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu gdje spor još traje. - INA je na prevaru prodala zemljište gdje je Belvedere. Ugovor između njih i Vekselberga je ništetan. Vodi se i taj spor u Zagrebu i još mnogo, mnogo sporova - govori Stojević.
Sjedište ove Stojevićeve tvrtke je isto gdje i Matanićeve Kinogerile, u Listopadskoj 11 u Zagrebu. U sudskom registru je još jedna zanimljivost: u Nadzornom odboru sjedi i Hrvoje Gold koji je od 2022. zamjenik predsjednika nadzornog odbora. Gold je bivši dekan Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu i trenutni profesor u trajnom zvanju.
Uhićen na granici
Drugi put kad je Stojević završio u medijima bilo je kad je uhićen 7. prosinca 2011. godine u Zračnoj luci Zagreb, jer je u kuverti u džepu jakne imao 100 tisuća eura koje nije prijavio carinskoj službi. Za taj prekršaj je proglašen krivim i dosuđena mu je kazna od 5 tisuća kuna, a 100 tisuća eura mu je oduzeto. Na prvu, prekršaj ne izgleda povezano s njegovim poslovima oko Hotela Belvedere, ali jest. Stojević je s ovim slučajem išao do Strasbourga s tvrdnjom da mu je povrijeđeno pravo vlasništva jer mu novac nije vraćen, no taj sud ga je odbio, kao i Ustavni sud RH. Stojević se branio da je policajcu na rendgenu rekao da ima novac u džepu, rasparao kuvertu i pokazao mu, ali mu je zazvonio telefon pa je otišao u čekaonicu telefonirati. Kad je završio razgovor, otišao je na pregled putovnice, i nekako nije vidio carinski pult ni carinika. U to mu nije povjerovao ni jedan sud jer je pult dobro označen, ne može se ne vidjeti, a Stojević je izjavio da je carinik sjedio za pultom. To ne bi mogao znati da ga nije vidio. Nisu mu povjerovali ni jer je ‘svjetski putnik koji je iz zagrebačke zračne luke letio dvadesetak puta u zadnje vrijeme’.
Shema fiktivnih firmi
Ono što je htio s novcem je još zanimljivije jer otkriva financijsku gimnastiku kojom se htio poslužiti. Sudu je rekao da je tih 100 tisuća eura trebalo biti polog za kredit u Velikoj Britaniji, a novac od kredita je htio uložiti u hotel Belvedere. No taj kredit ne bi bio odobren Stojeviću, to bi bilo prejednostavno za ovu priču. Kredit je trebao biti odobren obiteljskoj zakladi LuciaTrust, a novac bi išao tvrtki Brijuni Limited. Oboje su registrirani na Britanskom otočju. Kad je objašnjavao sudu kakve veze ima LuciaTrust s Belvedereom, prvo je rekao da ta tvrtka ima 53 posto dionica Belvedere d.d. Dubrovnik, da bi kasnije rekao da je to ipak Cleostone Corporation iz Paname, ali se prvo nije mogao sjetiti imena tvrtke. To su sad već četiri tvrtke u igri. A ima i peta: Law Investment. Ta tvrtka u priču ulazi kao vlasnik vrijedne nekretnine u Londonu za koju je Stojević prvo sudu rekao da je vlasnik LuciaTrust. Na kraju je ispalo da je Law Investment zemljišnoknjižni vlasnik, a stvarni je LuciaTrust. Komplikacije idu dalje: Law Investment je bio u likvidaciji tako da se imovina te tvrtke nije mogla založiti. Stojević je sudu rekao da ‘su potpisali ugovore koji su trebali poslužiti da se nekretnina prenese na Trust’, a onih 100 tisuća eura više nisu bili polog za kredit, nego za plaćanje stečajnog upravitelja, poreza i troškova kredita kako bi likvidacija Law Investmenta završila, a nekretnina se prenijela na LuciaTrust. Tek naknadno je priznao da se nekretnina trebala prodati, a LuciaTrust dati još 10 i pol milijuna funti. Malo je komplicirano, ali očito je Stojevićeva ideja za prodaju vrijedne nekretnine u Londonu za spas Belvederea nastala puno prije nego što je javio upravi INA-e da će im tako vratiti posuđenih tri milijuna dolara. Stojević je sam sebi uskakao u usta pred sudom pa je tako rekao da zbog toga što mu je oduzeto sto tisuća eura, sad stoji milijunski projekt, kao i da će dići kredit od 10 - 12 milijuna funti za obnovu, da bi u drugom trenu rekao da mu za obnovu Belvederea treba oko 300 milijuna eura.
- Očito je da okrivljenik nije mogao na jednostavan način doći do nekretnine u Londonu jer je najprije trebao riješiti status društva Law Investment, potom prenijeti nekretninu na Brijuni Limited, potom ishoditi kredit, potom upisati založno pravo na nekretnini ili ju prodati. S druge strane u Hrvatskoj je već podignuta fiducijarna tužba INA-e, te pokrenut stečajni postupak za silne dugove koje je društvo Belvedere d.d. imalo. Iz tih činjenica je očito da prodaja nekretnine u Londonu nije mogla rezultirati kupnjom dionica koje su pripadale INA-i - piše u obrazloženju Ustavnog suda. Odmah nakon toga, u odluci Ustavnog suda piše i najvažnija stavka: sva društva koja Stojević spominje, uključujući i LuciaTrust, registrirana su u off shore područjima.
- Dakle, radi se o fiktivnim tvrtkama koje ne obavljaju djelatnost niti imaju zaposlenike - zaključio je Ustavni sud. Drugim riječima, nisu vjerovali Stojeviću ni koliko je crno pod noktom i zaključili su da je riječ o kompliciranom sustavu koji služi da Stojević nešto prikrije, u ovom slučaju, za što će mu 100 tisuća eura u kešu.
Novac mu dao Bandićev ortak
Važno je i pitanje otkud mu toliki novac u kuverti unutarnjeg džepa jakne. I Stojević i njegov prijatelj Ante Pavić tvrde da mu ga je posudio Pavić, koji je vjerovao da je to za polog za kredit za obnovu Belvederea. Ugovor nisu potpisali, ali jesu napisali potvrdu radi prijenosa novca preko granice, u kojoj piše i da Stojević novce mora vratiti s kamatama, ali ne i kolikima. Pavić je sudu rekao da nije htio ni tu potvrdu, ali je Stojević inzistirao. Otkud Paviću novac? Ušteđevina od zarade koju je držao u kući u Zagrebu jer je gradio kuću, a živio je u Austriji. Barem je tako on tvrdio. Sud je pregledao i Pavićeve financije, koji je prvo tvrdio da je zaposlenik, pa potom direktor jedne austrijske tvrtke, da bi na kraju ispalo da je vanjski suradnik. Iako je imao visoka primanja za hrvatske pojmove te 2011. godine, tih 100 tisuća eura je bila gotovo njegova godišnja zarada. Sud zato nije povjerovao da je novac Pavićev niti da ga je on posudio Stojeviću. Ime Ante Pavića je poznato javnosti jer je riječ o istom onom Anti Paviću koji je bio direktor tvrtke Zagrebačke otpadne vode i koji je uhićen u aferi Pročišćivač. Prošle godine je pravomoćno osuđen na dvije godine zatvora uz oduzimanje oko 6 milijuna kuna imovine jer nije dokazao da ju je zakonito stekao. Uz to, Gradu Zagrebu mora platiti oko dva milijuna kuna.
'Županija nema veze s tim'
Vratimo se na Teslaverse i Matanića. Projekt je zapravo razvoj turizma, hotela i golf terena u Lici, prvenstveno oko Gospića, predstavljen kroz serijal videa koji romantično želju za profitom prikazuju kao spas Like i demografije Hrvatske. Baš kao i s Belvedereom, Stojević i ovoga puta tvrdi da je sve za boljitak zajednice i stanovnika koji žive na prostoru njemu od interesa. I ovaj put se pokušao povezati s lokalnim vlastima.
- Županija nema ništa s tim. To je njegov privatni projekt. On je organizirao prezentaciju i pozvao nas, mi smo se odazvali jer želimo dati priliku svemu što bi moglo biti dobro za naš kraj, makar da čujemo, ali to je to. Ni ja ni županija nemamo ništa s tim ni gospodinom Stojevićem - rekao nam je ličko - senjski župan Ernest Petry.
Na službenom YouTube kanalu Teslaversea piše da je to kanal s filmovima o tome kako je Stojević sagradio Hotel Belvedere u Dubrovniku i Teslaverse u Smiljanu. Tvrtka kroz koju radi na Teslaverseu se zove Parkovi i galerije Smiljana d.d. za poslovna savjetovanja. I ta tvrtka ima sjedište u Listopadskoj 11.
Nema zaposlenih, prošle godine nije imala prihoda, ali zato ima oko 6 milijuna eura materijalne imovine, mahom u zemljištu. Stojević je evidentno vješt u poslovnim operacijama, a postoje dokazi i o tome kako je prevario banku i skoro ju otjerao u bankrot. Riječ je o češkoj Komercni banka AS koju je prevario za oko 94 milijuna eura kroz shemu dobro uhodanih fiktivnih tvrtki. Banka ga je tužila u Ujedinjenom Kraljevstvu i dobila tužbu, a slučaj je danas u udžbenicima prava.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
