NOVI EXPRESS Slučaj profesora Domagoja Mrkonjića na Akademiji za umjetnost i kulturu osječkog sveučilišta podsjetio je na brojne ranije slučajeve koji su se događali na visokoobrazovnim ustanovama u Hrvatskoj
VELIKI PREGLED
Maltretiranje kao obavezni predmet: Mučni slučajevi na sveučilištima i šutnja institucija
Čitanje članka:
6
min
Prije deset dana više od stotinu studenata i studentica Akademije za umjetnost i kulturu osječkog sveučilišta održali su prosvjed pod nazivom "Dosta je šutnje" zbog vraćanja glumca i njihova profesora Domagoja Mrkonjića na fakultet nakon što su ga prijavili za nasilno i neprimjereno ponašanje prema njima.
Uz podršku profesora i poznatih hrvatskih glumačkih imena, jasno i vrlo glasno poručili su da neće prihvatiti njegov povratak te smatraju da je kazna koju je dobio preblaga. Naime, on je unatoč ozbiljnih prijava studenata u stegovnom postupku provedenom na Akademiji dobio samo pisano upozorenje pred otkaz, a to je izazvalo val nezadovoljstava među studentima.
"Čini nam se da je samo u Hrvatskoj moguće nagraditi ovakvo nedolično i neprimjereno ponašanje prema studentima, a u takvoj državi ne želimo živjeti. Dokazuje to da Sveučilište, koje bi trebalo zaštiti studente, okreće leđa studentima i na staje na stranu optuženog profesora. Bojimo se da će ovakvi postupci spriječiti buduće žrtve da javno progovaraju o nasilju kroz koje prolaze", jasna je bila poruka osječkih studenata i studentica.
Iz inicijative "AUKOS progovara" javnost i nadležne podsjetili su na kronologiju cijelog slučaja kako je glumac i nastavnik na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, docent Domagoj Mrkonjić, prijavljen za nasilno i neprimjereno ponašanje prema studentima. U neanonimnoj prijavi navodi se kako je Mrkonjić "u nizu situacija bio pod utjecajem alkohola ili opojnih sredstava", detaljno se opisuju i scene omalovažavanja, vrijeđanja, prijetnji i fizičkog nasilja nad studentima: "Docent je pijan ulazio u privatan prostor studenata, pred njima šmrkao kokain, nudio im drogu...".
U stegovnom postupku iskaz je dalo 13 svjedoka, među kojima su bili i studenti i nastavnici.
Iz Inicijative navode i da je tijekom stegovnog postupka i prije donošenja konačne odluke Stegovnog povjerenstva Mrkonjić najavio otkaz, čime se postupak automatski prekida jer tako nalažu propisi Sveučilišta. Mrkonjić i dekanica Akademije, Helena Sablić Tomić, potvrđuje medijima da je docent doista dao otkaz. No uskoro dolazi do velikog obrata - Mrkonjić povlači otkaz. Time se stegovni postupak nastavio, na Akademiju je stigla krim policija, a cijeli slučaj proslijeđen je Državnom odvjetništvu - iznose kronologiju iz inicijative "AUKOS progovara".
Stegovno povjerenstvo Akademije jednoglasno je odlučilo da Mrkonjiću zbog težih stegovnih povreda treba izreći otkaz. On se na tu odluku žalio ističući da su bitno povrijeđene odredbe stegovnog postupka te da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Žalbeno povjerenstvo prvi navod odbacuje, no svejedno odlučuje preinačiti odluku Stegovnog povjerenstva i Mrkonjiću daje samo pisano upozorenje pred otkaz ugovora o radu. Kao olakotnu okolnost Žalbeno povjerenstvo, kako navode studenti, uzima stres pod kojim je bio i činjenicu da je imao dobre ocjene, konkretno 4,16, u anonimnim studentskim anketama. Ističu da teži nedostaci i propusti u njegovu radu "nisu utjecali na studente u tolikoj mjeri" da bi mu bilo potrebno dati otkaz.
Radovan Fuchs, resorni ministar, tradicionalno neinformiran kad je riječ o osjetljivim slučajevima poput ovoga, komentirajući prosvjed u Osijeku, izjavio je kako o svemu zna iz medija "te i iz očitovanja osječkog sveučilišta koje je zatraženo nakon saznanja o tom događaju"
Ovaj mučni slučaj podsjetio je na brojne ranije slučajeve koji su se događali na visokoobrazovnim ustanovama u Hrvatskoj, o kojima bi se moglo pisati u nastavcima, a ne u jednom tekstu. Izvještavali su naše kolegice i kolege o seksualnom uznemiravanju na Filozofskom i Veterinarskom fakultetu u Zagrebu te o primjerima zlostavljanja na Kineziološkom fakultetu. Sve to ne govori samo o sveučilištima, nego i o društvu u kojemu živimo. Nitko nikad nije niti može generalizirati sve one koji uče studente ili studentice, ali kad govorimo o ovim mučnim slučajevima, onda se s pravom može upitati: kakvi su to ljudi?
Podrška osječkim kolegama stigla je iz Splita, Rijeke i Zagreba.
"Ono što oni sad proživljavaju, nama se to događalo prije godinu i pol", poruka je kolegica s Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu.
Karla Jelić, novinarka, redateljica i članica studentske zajednice Škandal, u razgovoru za Express podsjeća na slučaj na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu od prije nekoliko godina.
"Imali smo prvo slučaj Ozrena Prohića na Akademiji dramske umjetnosti, koji se zapravo nije riješio jer on i dalje prima plaću i zapravo radi na Akademiji. Samo nije u kontaktu sa studentima. Sveučilište gotovo da nije reagiralo nakon tog našeg prosvjeda niti zapravo Ministarstvo. Mislim, ministar je dao izjavu u kojoj je rekao da podržava naše pravo na prosvjed, ali nije reagirao na snimku dvadeset minuta zlostavljanja. Sad vidimo da se u Osijeku zapravo ponavlja ista priča. Tako da to je ono što sam rekla. Imamo sad Prohića, koji je prvi zlostavljač na Sveučilištu, imamo Matanića koji je prenio to ponašanje na profesionalni svijet i sad još imamo Mrkonjića u Osijeku. Mislim da je glavna poruka stvarno koliko još zlostavljača i koliko još žrtava treba javno izaći da bismo priznali da je ovo problem i u Sveučilištu i u društvu. Drugi problem je što je naša filmska i umjetnička zajednica jako mala. Svima nam se događa da profesori koji su nam profesori, zapravo, nakon što diplomiramo postaju producenti i daju nam poslove te je zato ljude strah išta reći jer će izgubiti novce izvor financiranja i sigurnu budućnost", ističe Jelić.
U zemlji u kojoj svi tepaju kako su mladi naša budućnost stvarnost je za njih puno mučnija. Posebno je frustrirajuće kako, primjerice, resorni ministar praktički ignorira apele mladih kako sad iz Osijeka, tako i prije koju godinu iz Zagreba, a institucije kojima se obraćaju ne odgovaraju na konkretna pitanja niti nude rješenja.
"Razočaravajuće je da ne dobivamo odgovore na zlostavljanje, ne dobivamo rješenja i ne dobivamo mijenjanje sustava koji ne funkcionira", govori nam Karla Jelić i nastavlja: "Akademija ima svoj sustav 'Nismo tražile', koji se od našeg prosvjeda poboljšao, zahvaljujući studentima koji su se uključili u ta povjerenstva i profesorima koji su se aktivirali, ne zahvaljujući upravi. Na stranici 'Nismo tražile' može se anonimno prijaviti uznemiravanje ili zlostavljanje preko Google obrasca. Međutim, dekan je na konferenciji za novinare nakon prosvjeda izjavio da se po anonimnim prijavama postupa kako se postupa, znači da one nisu ravnopravne, kao kad netko izađe imenom i prezimenom. I u novoj verziji Pravilnika pisalo je da se anonimne prijave zapravo uopće ne prihvaćaju. Znači, netko zapravo ne može anonimno prijaviti svog zlostavljača, što je golemi problem. Koliko se sjećam, tu je čak reagirala i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova te rekla da je to nedopustivo. Koliko ja znam, Sveučilište još nema nikakav sustav prijave zlostavljanja, sankcioniranja zlostavljanja. Nakon našeg prosvjeda su rekli da se to tek radi, a gdje su rezultati? Nema ih", ističe naša sugovornica.
Za kraj razgovora za Express, Karla Jelić opet se vraća na osječki slučaj i vjeruje da će njezine kolegice i kolege u svojoj borbi pobijediti, ali istovremeno upozorava na šutnju nekih drugih u cijeloj ovoj priči.
"Da, ja se nadam da će moji kolege iz Osijeka uspjeti, pogotovo jer imaju podršku i većeg dijela profesora, gotovo svih, i studentskog zbora. To je nešto što mi npr. nismo imali. Mislim da je dobro kod ovog prosvjeda u Osijeku što su uspjeli dići sve akademije u Hrvatskoj i što su dobili potporu iz Rijeke, Splita i nas iz Zagreba, gdje se sad širi svijest da je ovo problem društva i zajednice. Mislim da je to proces koji će trajati godinama. Ali, s druge strane, jako je obeshrabrujuće što profesionalna filmska zajednica, kao što su Društvo hrvatskih filmskih redatelja, Hrvatsko društvo filmskih djelatnika, Hrvatsko društvo dramskih umjetnika i druge manje strukovne organizacije, nije reagirala, što zapravo nitko nije reagirao, nitko nije dao nikakvu izjavu. Mrkonjić je taj dan nakon prosvjeda u 19 sati imao premijeru filma. Mi nismo čuli nikakvo ograđivanje od njegova ponašanja od redatelja, ni od koga, i mislim da je to obeshrabrujuće, jer jedna je stvar boriti se unutar fakulteta da se nešto promijeni, ali to se opet sve prelijeva u naš profesionalni svijet. I dokle god ne dobijemo širu potporu od kolega koji su stariji, bojim se da će biti potrebno još zlostavljača i još žrtava da se stvarno suočimo s tim problemom", zaključuje naša sugovornica.
Imaju li stariji kolege o kojima Karla Jelić govori svijest o tome da su u poziciji da obrane ili zaštite mlađe, neiskusnije i nemoćnije? Nije li jedan od zadataka autoriteta da se društvo u kojem živimo učini boljim za djecu i mlade? Taj rad počinje na manjim zajednicama, jedan razred ili studijska grupa, jedan fakultet, jedno sveučilište, i počiva na ambiciji da se naša djeca i mladi osjećaju sigurno, a ne ugroženo, te da ne ignorirano njihove apele i da dobiju obrazovanje koje im je potrebno za perspektivan start u životu, ali i razviju zdravu viziju vlastite budućnosti.
Potražite novi broj magazina Express na svim kioscima
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
