Otok u Venecijanskoj laguni služio je kao karantena za teško bolesne koji su sami boravili na njemu. Poveglia je nekoć bila dom više od 160 tisuća zaraženih ljudi...
BURNE I JEZIVE POVIJESTI
Maleni otok strave na Jadranu: Bolesnici su sami čekali smrt...
Ovaj maleni otok iznimno burne i jezive povijesti smješten između Venecije i Lida u Venecijanskoj laguni već desetljećima privlači pozornost lovaca na duhove i slične paranormalne pojave, a zanimljiv je i svima onima jakog želuca sa zanimanjem za zanemarene krajeve svijeta. Poveglia je nekoć bila dom više od 160 tisuća zaraženih ljudi, koji su ostavljeni i osuđeni na čekanje smrti na izoliranom otoku. Toliko je dugo služio kao karantena da postoje brojne glasine kako preko 50 posto tla samog otoka čine ljudski ostaci - a one su dokazane nedavno.
Naime, arheolozi su tamo otkrili masovnu grobnicu kolosalnih proporcija na obližnjim otocima Lazzareto Vecchio i Lazaretto Nuovo. U njoj su pronađeni ostaci ljudskih žrtava zaraženih kugom.
Sam se otok Poveglia prvi put spominje u kronikama 421., kad su ljudi iz Padue i Estea na njemu pronašli utočište pred barbarskim invazijama. U 9. st, je populacija otoka počela rasti, kao i njegova važnost. Kad je 1379. Veneciju napala Genovska flota, ljudi s otoka su preseljeni na Giudeccu, a otok je ostao nenaseljen. Dužd je 1527. ponudio otok Kamaldolijancima, no oni su ga odbili. Od 1645. pa nadalje venecijanska je vlada sagradila pet oktogonalnih utvrda za zaštitu i kontrolu ulaza u lagunu, a oktogon na Povegliji je jedan od njih četiri koji postoji i danas.
Otok je 1776. došao pod jurisdikciju Ureda za javno zdravstvo (Magistrato alla Sanita) te je postao kontrolna točka za sve ljude i robu koja dolazi i odlazi iz Venecije brodom. Bilo je nekoliko slučajeva kuge na dva broda 1793., pa je od tada otok pretvoren u karantenu za oboljele od kuge, odnosno u privremenu izolacijsku stanicu za bolesne. Ta je uloga postala stalna 1805. s proglasom Napoleona Bonapartea, a bolnica je zatvorena 1814.
No, otok je za karantenu ponovno u funkciji u 20 stoljeće, no 1922. postojeće su zgrade pretvorene u azil za mentalno bolesne i one kojima je potrebna dugoročna njega. Postoje brojne glasine kako su se tamo obavljali pokusi lobotomijom na pacijentima. Liječnika koji ih je obavljao kasnije su navodno progonili duhovi pacijenata čije je živote uništio, a postoje zapisi o trome kako je počinio samoubojstvo bacivši se s bolničkog tornja. Bolnica je napokon zatvorena 1968, a otok potpuno napušten.
Otok je nekoliko puta bio istraživan u emisijama koje se bave paranormalnim pojavama, a postao je i radnja mračne poljske novele pod imenom "Jesi li živ" u kojima djevojčica i dječak oboljeli od kuge pokušavaju pobjeći s njega.
>>> Tekst je u cijelosti preuzet s portala Express.hr
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
