Feručo Jugovac, vitalni 97-godišnjak iz Istre, svakodnevno vozi traktor i radi u vrtu! Unatoč prometnoj nesreći, ne odustaje. Inspiracija za cijelu zajednicu, a humor ga ne napušta
IMA TRAKTOR IZ 1977.
Legendarni Feručo (97) još obrađuje vrt, kuha šalšu i vozi traktor. Otkrio svoj 'recept'...
Čitanje članka:
2
min
U malom istarskom naselju Dvori, u Općini Kaštelir-Labinci, u kući staroj više od stotinu godina, i dalje svakodnevno živi, radi i vozi traktor vitalni Feručo Jugovac, koji je 9. lipnja ove godine navršio 97 godina. Rođen upravo u toj kući davne 1928. godine, Feručo nikada nije napustio rodni dom, mjesto u kojem je proveo gotovo cijelo stoljeće i koje pamti u nekim sasvim drugačijim bojama, piše Istarski.hr.
Danas živi sam, ali nije usamljen. Svakodnevno ga obilaze kćerka i snaha, a život organizira oko vrta, vinove loze i svog starog traktora iz 1977. godine. Iako je jednom prilikom zbog prometne nesreće završio s napuklom kralježnicom, ni to ga nije obeshrabrilo jer traktor i dalje vozi, a njegov dan najčešće počinje radom u vrtu, a ne pred televizorom.
- Televizija me ne zanima, radije odem u vrt. Još obrađujem osam redova loze i sadim pomidore za šalšu - kaže s osmijehom.
Njegova vitalnost i vedrina zadivljuju svakoga tko ga upozna. Nedavno su ga posjetili predstavnici Općine i Turističke zajednice Kaštelir-Labinci, kako bi mu osobno zahvalili na životnoj inspiraciji koju predstavlja za cijelu zajednicu. A dočekao ih je, kao i svakog gosta, s osmijehom i šalom, jer, kako kaže: “Svaki dan pomalo. Prošlost se ne vraća.”
Feručo je cijeli život proveo u poljoprivredi. Počeo je skromno, uz ručni rad i pomoć obitelji. Traktor je kupio tek krajem sedamdesetih, a i danas se koristi i njime i kopačicom iz 1976. godine. Bio je kooperant Lagune i znao je proizvoditi na desetke kvintala krumpira, kapule, pšenice i grožđa godišnje.
- Kad je bila kooperacija, bilo je lakše. Sad je teže, iako mladi danas imaju strojeve i tehnologiju - prisjeća se.
'Fašizam je gadan, to je bila diktatura...'
U njegovoj mladosti selo je bilo puno života, Labinci su tada brojili oko 750 ljudi, svi su se međusobno poznavali.
- Nekad je bila muzika, banda je svirala, maškare, druženja svaku večer... Danas toga više nema, svatko je u svom dvorištu - govori te dodaje kako danas jedva poznaje susjede jer došli su novi ljudi, a staro društvo je nestalo.
Odrastao je u teškim vremenima, pod fašističkom vlašću, i sjeća se učitelja fašista iz osnovne škole.
- Fašizam je gadan, to je bila diktatura. Ljudi su ovdje stradavali zbog jedne krive riječi - govori.
Iako su ta vremena iza njega, jasno pamti kako su mu dani djetinjstva bili obilježeni siromaštvom.
- Nije bilo kolača, ničeg slatkog, samo za blagdane fritule i pince. Jednom me prijatelj odveo u butigu i kupio mi kolača za pet lira. Taj dan nikad nisam zaboravio - govori.
'Ništa ne dolazi bez truda...'
Feručov život prožet je jednostavnošću, skromnošću i mudrošću. Nikad nije pretjerivao u jelu ni piću, a vjeruje da su upravo umjerenost i čvrsta glava ključ dugovječnosti.
- Bez rada i discipline nema života. Neka mladi rade ono što vole, ali neka znaju – ništa ne dolazi bez truda - poručuje.
I dok govori o svom životu, Feručo ne zaboravlja ni na humor. Prisjeća se anegdote koja mu uvijek izmami osmijeh – o bračnom paru i “prometnoj nesreći” koja rezultira trudnoćom – jer kako kaže: “Ti paziš, drugi ne, pa se sudar dogodi.”
Feručo Jugovac je živi podsjetnik na vrijeme koje se možda nikada neće vratiti, ali koje vrijedi pamtiti. Njegov pogled na svijet, radne navike i blaga narav svjedoče o generaciji koja je stvarala iz ničega i živjela s puno manje, ali možda s puno više srca.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
