Jedna afera može biti pogubna, desetine mogu biti spasonosne. Dok HDZ zatrpava javnost korupcijskim skandalima i aferama, javnost je otupjela i postaje ravnodušna.Korupcija je sada naprosto normalizirana.
Ovoga tjedna napokon počinje suđenje Lovri Kuščeviću, bivšem ministru uprave i političkom tajniku HDZ-a, zbog zlouporabe položaja i ovlasti u vrijeme dok je bio načelnik općine Nerežišća.
Nakon preduge tri i pol godine.
U međuvremenu, HDZ je dobio parlamentarne izbore, Andrej Plenković ostao je premijer, a jedna od najvećih afera, događaj koji je trebao uzdrmati Plenkovića i donijeti promjene u HDZ-u, iščeznuo je pod lavinom naknadnih afera.
Drugi ministri završili su u zatvoru, novi Plenkovićevi ljudi završili su u transkriptima, novi HDZ-ovi lokalni šerifi uhvaćeni su u nepodopštinama. I nitko više ne obraća pažnju. Ne samo na Kuščevića, nego na HDZ-ove aferaše.
Što je više afera, to će javnost, građani i birači više otupjeti na njih.
Bandićev sindrom
Moglo bi se to nazvati sindromom Milana Bandića. Što je više afera i skandala izazivao, to je bio sigurniji u opstanak na čelu Zagreba. Obično se kaže "jedna k'o nijedna", ali za političku elitu to ne vrijedi. Jedna afera može biti pogubna, desetine mogu biti spasonosne.
I tako, dok se u tišini najavljuje suđenje Kuščeviću, mediji još uvijek razvlače glasnogovornika Vlade Marka Milića i slučaj zapošljavanja njegova prijatelja bez referenci u Hrvatskim šumama. A na svakodnevnoj bazi otkrivaju se korupcijske prljavštine na svim razinama.
Uhićenja i optužnice protiv ministra naprosto su podigle uloge i normalizirale korupciju. Postalo je normalno da ministri, sadašnji i bivši, odlaze u zatvor ili na sud.
Postalo je normalno premijeru Plenkoviću, očito i njegovim glasačima, a na koncu postat će normalno i hrvatskoj javnosti.
Opće tupilo
Nakon aferaških šokova nastupilo je opće tupilo. Građani naprosto više ne mogu pratiti svu tu količinu gadarija, kriminala, istraga, transkripata, optužnica, gdje svaka nova afera zakopava onu staru.
Sve se, u percepciji javnosti, pretvorilo u neprepoznatljivu hrpetinu korupcijskog, nerazvrstanog i smrdljivog otpada. Nastalo je opće zagađenje.
A Plenkovićeva Vlada nastavlja dalje, neokrznuta, neosjetljiva, neodgovorna.
Tko nanosi štetu?
"S obzirom na sve aktivnosti proteklih tjedana u javnosti i medijima, procijenili smo da se time čini i velika šteta njemu osobno, a, naravno, i vladi i HDZ-u te da to nema nikakvog daljnjeg smisla", izjavio je premijer Plenković prihvaćajući ostavku Lovre Kuščevića 2019. godine.
Na koncu ispada da, barem što se HDZ-a tiče, Kuščević ni tada, a ni kasnije, nije nanio "veliku štetu Vladi i HDZ-u". Dapače, Vlada je nastavila gaziti dalje, HDZ je dobio novi mandat, a Plenković se i sada, nakon još desetina afera, postavlja u ulogu favorita za treći mandat.
Jedna afera se pamti, desetine se zaboravljaju. Jedna afera političara može srušiti, desetine ga mogu spasiti.
