'Koji fašizam u Hrvatskoj?' Onaj kojeg je Plenković primio za ruku u obračunu s protivnicima

"Koji fašizam u Hrvatskoj?".

Ova izjava Andreja Plenkovića mogla bi obilježiti godinu u kojoj je fašizam, u svojim političkim, glazbenim, klerikalnim, navijačkim, zabraniteljskim, mizoginijskim, rasističkim manifestacijama, šokirao i terorizirao hrvatsku javnost i društvo u cjelini.

"To su izmišljene teme", kaže jučer premijer u intervjuu Hrvatskoj televiziji. "To su u potpunosti isfabricirane teme na kojima lijeva oporba histerično inzistira već pet mjeseci".

Dan ranije, Plenković je zajedno s predsjednikom Hrvatskog sabora Gordanom Jandrokovićem komentirao transparent "Za dom spremni" razvučen preko sjeverne tribine maksimirskog stadiona i u njemu nije vidio ništa sporno.

ZDS je logičan

"Mislim da je poruka logična s obzirom na Tomaševićevu potpunu nekonzistentnost oko dopuštanja, odnosno nedopuštanja koncerta Marka Perkovića Thompsona", rekao je premijer, a šef Sabora ostavio Tomaševiću da se on očituje. "Ne znam zašto bi se sada drugi trebali očitovati. Očekujem od njega da nešto kaže", kazao je Jandroković.

Dakle, premijeru i predsjedniku Sabora nije sporno isticanje ustaškog pozdrava na zagrebačkom stadionu. Nije upućen njima, pa se oni o njemu neće očitovati. 

I to je nova Plenkovićeva konotacija ZDS-a: on je dozvoljen i  neupitan ako je uperen protiv zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića. 

U tom slučaju, ustaški pozdrav razvučen preko sjeverne tribine postaje normalna, nimalo neustavna, politička poruka. Jer, Tomašević je "nekonzistentan".

No zato je Plenković konzistentan što se tiče opravdavanja ili ignoriranja ustaškog pozdrava.

Fašizam je saveznik

S takvim stavom normalno je, čak i "logično", da premijer dolazi do zaključka kako u Hrvatskoj nema fašizma. Ima ga samo kad je taj fašizam uperen protiv predsjednika Vlade, ali ne i kad je taj fašizam prijatelj i saveznik predsjednika HDZ-a.

Prije nekoliko godina, nakon terorističkog napada na Markovu trgu, Plenković je naširoko razglabao o porastu desnog ekstremizma, o radikalnoj retorici koja stvara atmosferu izvanrednog stanja i dovodi u opasnost presjednika Vlade.

Čak i prije par tjedana, nakon napada huligana na srpsku kulturnu priredbu u Splitu, Plenkovićevi suradnici gurali su u medije priču o tome da je Plenković, odnosno njegova Vlada, bio meta tog napada sa ciljem izazivanja izvanrednog stanja.

Danas, cinični Plenković odlučio je biti pametniji: umjesto da se nalazi na meti fašizma i desnog radikalizma, on je taj fašizam uhvatio za ruku i koristi ga u obračunu s političkim protivnicima.

ZDS je oružje

Thompsonu je "poljubio ruku" prije koncerta na Hipodromu s kojeg se elegantno izvukao, akcije zabranitelja opravdao je porukama o zaštiti digniteta Domovinskog rata, a ZDS u Hrvatskom saboru, povijesni revizionizam i širenje laži o Jasenovcu prihvatio kao gotovu činjenicu.

A sada, transparenti "Za dom spremni" na Maksimiru postali su njegovo oružje u borbi protiv Tomislava Tomaševića i Možemo!.

Nakon što je osvojio ili pokorio oporbene utvrde na lokalnim izborima, Plenković sada sve karte baca na osvajanje ili pokoravanje HDZ-u nedostižnog Zagreba.

To nastoji realizirati kroz izazivanje ili podržavanje kriznih i izvanrednih situacija u Zagrebu, primjerice toleriranja klečavaca u centru grada, kroz svjetonazorski i ideološki udar, kao i kroz Thompsonovo histeriziranje oko koncerta u Areni i prijetnje radikalnim potezima koji imaju zadatak kreirati šatorašku atmosferu u glavnom gradu.

A ovoga vikenda, Plenkovićevi saveznici postali su i Bad Blue Boysi s ustaškim transparentom.

ZDS pomaže

Pa tako, nakon što je normalizirao glazbenu, braniteljsku, saborsku i zastupničku konotaciju ZDS-a, Plenković sad patentira i navijačku konotaciju koja je uperena protiv Tomaševića.

Umjesto da osudi bilo kakvo neustavno isticanje ZDS-a u javnosti, umjesto da makar načelno osudi slobodno baratanje ustaškim simbolima, Plenković to naziva "logičnim". 

ZDS je dobar ako pomaže Plenkoviću.

U takvoj situaciji, premijerov "gaslighting" hrvatske javnosti i njegov politički cinizam sročen u opaski "Koji fašizam u Hrvatskoj" dodatno potpiruje taj isti fašizam koji se manifestira kroz napade na antifašizam, na Ustav i zakone, na nacionalne i seksualne manjine, na strance i na žene, na kulturne priredbe, na političke neistomišljenike.

"Hrvati su se izborili za slobodu i demokraciju. Čemu cenzura", zapitao se jučer Plenković, nakon što je njegov ministar Tomo Medved poručio Daliji Orešković da "malo smanji agresivnu retoriku" ako neće da joj crnokošuljaši dolaze na kućni prag.

Plenković manifestacije fašizma naziva slobodom, a zaštitu Ustava proglašava cenzurom.

Orbanizacija

To će biti njegova politička pozicija u narednim godinama kad će se HDZ služiti tim istim fašistima, crnokošuljašima, huliganima, klečavcima, moliteljima, hodačima za život, zabraniteljima u političkom pohodu na Zagreb i u potpunom pokoravanju hrvatske javnosti, politike i naročito oporbe.

To će biti Plenkovićev put prema orbanizaciji Hrvatske.

A Zoran Milanović, taj samozvani zaštitnik Ustava i vjekovni protivnik Plenkovića i HDZ-a, očito nema ništa protiv toga. Jer on je taj put prema vlasti prokrčio prošle zime.

Hrvatska vlast ne želi se boriti protiv fašizma i radikalizma, već na njemu parazitira, s njime koketira ili otvoreno koalira. 

Samo, tko će braniti Plenkovića kad taj fašizam jednoga dana pokuca na njegova vrata?