Ovo bombardiranje vremenskom prognozom postaje suludo jer psihološki gledano, ekrani su postali naši prozori u svijet, priroda više ne govori sama za sebe, nego
kroz filtere onih koji od njezine drame žive. Oluja više nije samo oluja, nego spektakl za naslovnice. Nije da su vjetrovi jači, nego su oči koje nas promatraju naučene pretvarati svaki dašak u prijetnju. Tako se ljudi uče stalnom stanju pripravnosti, kao vojnici bez rata, uvijek napeti, nikad mirni. U toj atmosferi sitnog straha čovjek zaboravlja gledati oblake kao kazalište ljepote, i počinje ih gledati kao neprijatelje. A kad izgubiš mir pred nebom, polako gubiš i mir u sebi. Zato prava opasnost nije nevrijeme koje dolazi, nego ono što se svakodnevno skuplja u čovjekovoj nutrini, osjećaj da je nemoćan, da ovisi o upozorenjima, da prirodu više ne razumije nego se od nje skriva. To je tiha pedagogija našega doba, da se strah hrani strahom, a pažnja hrani profit. A istina je možda puno jednostavnija, priroda i dalje diše svojim ritmom, a mi smo ti koji smo zaboravili kako disati s njom.
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .