Mislim da su najzanimljivije priče upravo one na marginama, što je nešto što mi s Balkana jako dobro razumijemo, rekla je Kassabova
Kapka Kassabova otvorila 13. Festival svjetske književnosti: Najbolje priče su na marginama
U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu otvoren je trinaesti Festival svjetske književnosti, najveći književni festival u Hrvatskoj koji ove godine okuplja više od 80 autora iz 17 različitih zemalja. Nakon uvodnog obraćanja organizatora i glavnog urednika nakladničke kuće Fraktura te intendantice HNK u Zagrebu Ive Hraste-Sočo, na prvoj tribini Razotkrivanje sudjelovala je višestruko nagrađivana bugarsko-škotska književnica Kapka Kassabova, koja je publici predstavila svoj novi roman Anima (Fraktura, prijevod Patricija Horvat), ali i govorila o ostalim svojim romanima te svojem životu u nekoliko različitih država svijeta. Razgovor s autoricom moderirao je Seid Serdarević.
Rođena u Sofiji 1973. godine, Kassabova je nakon pada Berlinskog zida zajedno s obitelji emigrirala u Novi Zeland, gdje je diplomirala francusku i englesku književnost te kreativno pisanje. Objavila je nekoliko zbirki poezije, a od 2005. godine živi u ruralnim predjelima Škotskog visočja.
- Početak 90-ih označio je period masovnih migracija na Balkanu, pa tako i u Bugarskoj i moja je obitelj bila dio toga te smo tako završili na Novom Zelandu. Tada sam nastavila pisati poeziju kao svojevrstan način spašavanja vlastitog života, a zatim sam počela pisati i na engleskom koji je za mene tada još uvijek bio strani jezik. Ali bilo mi je nekako prirodno pisati na jeziku kojim sam bila okružena - rekla je Kassabova opisujući svoje emigrantsko iskustvo.
Nakon dolaska u Škotsku, Kassabova se u svojim djelima okrenula literarnim istraživanjima svoje stare domovine i susjednih zemalja te tako napisala Balkanski kvartet, ciklus od četiri knjige u kojima se putem intimnih priča istražuje kolektivna povijest okružena divljom i neuništivom prirodom, a na hrvatski su za sada prevedene tri: Granica (OceanMore, prijevod Martina Čičin-Šain), Prema jezeru i Anima (Fraktura, prijevod Patricija Horvat).
Junakinja njezina romana Anima pridružuje se epskom sezonskom kretanju velikih stada ovaca u potrazi za pašnjacima te zajedno s pastirima otkriva veličinu žrtve koja je potrebno za ovako surovi, ali istovremeno i veličanstveni način života.
- Oduvijek su me zanimali ljudi i to kako je to biti u koži nekog drugog. Možda sam trebala biti antropologinja... Svi imaju priču i većina ljudi nema priliku govoriti o svojim životima, svojoj obitelji, onome što su prošli, o svojoj boli... Mislim da su najzanimljivije priče upravo na marginama, ne u središtima moći. A na neki način, ako gledamo s povijesnog stajališta, nas s Balkana oduvijek se tretiralo kao one s periferije, pogotovo iz perspektive onih u središnjoj i zapadnoj Europi tako da mi razumijemo taj osjećaj - objasnila je Kassabova, koja u svojim djelima pokazuje upravo tu sklonost stalnom razumijevanju i prenošenju tuđih priča.
- Tijekom svih onih godina koje sam provela u Bugarskoj, Sjevernoj Makedoniji itd. neprestano sam viđala pastire i upravo je to bio onaj način života na margini koji me privlačio te sam odlučila provesti neko vrijeme s jednom grupom njih, zapravo nepozvana, i na kraju sam ostala čitavu sezonu. A Balkan je domovina pastirskog načina života koji danas nestaje, takvih je ljudi sve manje i manje.
- Ne mogu riječima opisati kako je to bilo živjeti s tim životinjama, kako je to voljeti takve životinje i osjećati da one vole tebe, jednostavno ne postoje riječi za to!
Život u prirodi podrazumijeva i određenu razinu surovosti, što je također jedna od tema kojima se Kassabova bavi u svojim romanima, no svejedno ističe kako je dodir s prirodom ključan za opstanak čitavog čovječanstva, pogotovo u vremenima kada postajemo robovi suvremenog načina života:
- Biti pastir oduvijek je bio izazovan način života, ali sada je i izrazito usamljen. Nekada su tako živjele čitave zajednica, to je bio važan dio života na Balkanu, a danas se na takve ljude gleda kao na neki egzotičan narod. Potiče se industrijalizacija, što pak pridonosi očaju preostalih pastirskih plemena jer su svjesni da ih nije mnogo ostalo. I mislim da bismo mi koji živimo u urbanim sredinama trebali posvetiti veću pažnju takvim ljudima. Često sanjam o ljudima koji žele postati pastiri i naučiti o tome, barem jednu sezonu, koji žele to iskusiti. Ranjivi smo i zbunjeni, treba nam priroda i trebaju nam životinje.
Ovogodišnje izdanje Festivala svjetske književnosti trajat će od 31. kolovoza do 4. rujna, a publika će moći uživati u razgovorima s brojnim zvijezdama domaće i strane književne scene. Cjeloviti program festivala možete pogledati ovdje.