Kapitalac iz Novog Vinodolskog: 'Divovskom puharom od pet kila nahranili smo čak 20 ljudi'

Na šumskom predjelu u seocu Dakoša, iznad Novog Vinodolskog, supružnici Butković naišli su na golemu gljivu od čak pet kilograma.

- Prošle godine na istome mjestu rasla je ista takva, ali mala gljiva, koju nismo brali jer nismo znali vrstu. Ove godine susjed Mladen Butorac (70) nazvao me telefonski, jer živimo u Dramlju, i rekao da odmah dođem jer ću imati što vidjeti. Na istome mjestu gdje je prošle godine rasla ta mala, ove godine je narasla ista takva, ali golema bijela gljiva. Kako nismo bili sigurni o kojoj vrsti je riječ, posegnuli smo za Googleom i upitali ljude na stranici 'Gljive naših šuma'. Tad smo shvatili da je riječ o puhari. Stavili smo je na vagu, koja mjeri težinu do pet kilograma, i iznenadili se uvidjevši da teži nešto više od toga. U šali smo se zezali kako smo pronašli dinosaurovo jaje - kaže Marija Butković Domijan (50), koja inače ne bere gljive te prepoznaje samo sunčanice i vrganje, ali ovo je, kaže, izniman slučaj.

Da je riječ o puhari potvrdio nam je Đino Tanković, jedan od najvećih stručnjaka u gljivarstvu u Istri.

- Nema druge gljive koja bi dosegla tu veličinu i kilažu. Inače, takve gljive narastu od 5 do 10 cm visine i promjera klobuka, s debljinom kore od 1 mm. Riječ je o gljivi bijelo sivkaste boje, špičastog korijena, koja je jestiva kad je svježa, tj. kad joj je meso tvrdo. Čim meso počne mekšati i prelaziti u tzv. spužvastu teksturu, kad se i boja mijenja u smećkasto-sivu, a sama gljiva prelazi u prah, više nije dobra za jelo - objašnjava dopredsjednik Istarsko mikološkog-gljivarskog saveza.

Od gurmanskih znalaca o gljivama doznajemo kako je riječ o ukusnoj gljivi koja pomalo podsjeća na okus lješnjaka.

- Jednostavno ju je spremiti, može se pohati, peći ili koristiti u gulašima kojima zgušnjava teksturu. Ako se peče, treba paziti da su komadi odvojeni kako se ne bi polijepili jedan za drugi. Mora se jesti svježa, dok je suha i kompaktna te prije nego što povuče vlagu i omekša i pusti sok sličan sirutki. Tad više nije ukusna - kažu nam ljubitelji gljiva.

Marija je svoju odlučila spohati.

- Pohala sam je sat vremena i nahranila 20 ljudi, a još je i ostalo. Bila je vrlo ukusna, a jeli su svi, od obitelji, susjeda do kolega s posla. Nasreću, dan kasnije, još nikom nije ništa pa smo sad sigurni da je riječ o jestivoj puhari - šali se Marija.