U domu u Nazorovoj je Majčinski dom za privremeni smještaj trudnicama i majkama, u najvećoj mjeri ovdje su maloljetnice sa svojim bebama. Ostati mogu dok se školuju, a kasnije živjeti i u stambenim zajednicama
ISPOVIJESTI IZ MAJČINSKOG DOMA U NAZOROVOJ
'Još idem u osnovnu školu i imam sina. Tek mi je 14 godina'
Čitanje članka:
7
min
Sara, tako ćemo je zvati zbog zaštite identiteta, ima četrnaest godina, ponosno nam kaže da će skoro petnaest. U krilu nježno drži svog tromjesečnog sinčića, ljubi mu živahne ručice i smije se. Majka je, iako i sama još uvijek dijete, dijete velikih nevinih, znatiželjnih očiju. Ani je, drugoj djevojci, 17 godina, i majka je dvogodišnje djevojčice koja, dok pričamo, brblja na svom dječjem jeziku, i uživa u pudingu od vanilije.
U Majčinskom smo domu u Nazorovoj u Zagrebu, gdje se pruža privremeni smještaj trudnicama i majkama s malim djetetom. Trenutačno je tu osam mladih mama, u najvećem broju maloljetnih, i njihovih osam beba. Žive u prizemlju dječjeg doma, gdje mogu ostati dok se školuju. Uče kako biti roditelj, kako brinuti o djetetu, o sebi, o kućanstvu, uče, jednom riječju - život. I same ovdje odrastaju, uz veliku pomoć stručnog osoblja. Neke su, trudne ili s djetetom, stigle iz drugih domova iz cijele Hrvatske, druge pak iz svojih obitelji, u kojima iz različitih razloga nisu mogle ostati.
I Sara i Ana su došle iz svojih obitelji, trudne, s teškim životnim pričama, koje su omele njihovo odrastanje, školovanje... Svoju su trudnoću obje naše sugovornice spoznale kasno, kad alternative više nije ni bilo.
- Nisam znala da sam trudna, shvatila sam to tek kad sam već ušla u četvrti mjesec trudnoće. Imala sam teško djetinjstvo u obitelji, priča nam 14-godišnja Sara. Detalje tih tužnih života ne možemo ispričati, kako bi im zaštitili identitet. Sara ide u osnovnu školu, hvali nam se kako je unatrag dva dana "zaradila" tri petice. Kako je biti majka od 14 godina, pitamo je.
- Dobro, ovdje imam sve što nam treba, i puno toga sam naučila o bebi, o sebi, zdravlju... Lijepo nam je ovdje, govori djevojka lijepih očiju. Ne razmišlja o tome je li zbog djeteta izgubila djetinjstvo, "tako je kako je", sliježe ramenima.
- Idemo dalje, moj dječačić i ja. Volim ga jako, super je beba - zadovoljna i skoro uvijek nasmijana, govori. Je li ih majčinstvo preko noći učinilo zrelijima, pitamo djevojke.
- Svakako! Dobile smo velik zadatak - govori Ana.
- Preko noći su dobile zadatak za odrasle, a i dalje su djeca - nadovezuje se Martina Mladić, psihologinja u Nazorovoj, voditeljica tima koji brine o ovim djevojkama, mladim majkama. Imaju svu podršku koja im treba - medicinske sestre i odgajateljice koje borave s njima ovdje u smjenama, u Nazorovoj je i pedijatrijska ambulanta, sve im je pri ruci. Kad im treba odmor, ili moraju učiti za školu, odgojiteljica preuzima brigu o djeci.
- Dolaze nam majke iz cijele Hrvatske, još kao trudnice, ili iz rodilišta s bebama. Kod nas mogu ostati do godine dana djeteta, ali i duže ako se, na primjer, majka školuje, odnosno u specifičnim okolnostima, jer nam je cilj ne razdvajati majku i dijete ako mama brine o djetetu. Najmlađa nam je majka imala 13 godina, najstarija dosad 44, a osim osiguranog krova nad glavom, ovdje imaju priliku učiti o roditeljstvu, dobiti znanja koja nisu dobila u svojim obiteljima, imaju našu punu podršku za situaciju u kojoj su se našle - priča psihologinja.
Djeca tu žive uz majku, imaju osigurane sve potrebe, kao da su u obitelji, a ukoliko je potrebno, dostupna im je i rana razvojna podrška.
- Od prvog dana ih učimo babyhandling, fizioterapeutica i radna terapeutica ih nauče kako ispravno nositi bebe, prate njihov motorički razvoj. Uz to, uče kuhati, brinuti o kućanstvu, same brinu o svom prostoru i svojim stvarima, dakle, čiste, peru i peglaju svoju odjeću... - pojašnjava psihologinja dok s majkama i njihovim bebama sjedimo u prostranom, lijepom velikom dnevnom boravku, uz koji je i igraonica za djecu, na drugom kraju pak kuhinja, vani igralište, terasa, vrt. Neke su majke u sobi same s djetetom, nekad sobu moraju dijeliti dvije, a i inače moraju funkcionirati kao "cimerice", o svemu se dogovarati, dijeliti dužnosti, međusobno si pomagati.
- Najteže je, priznajem, ujutro ustati za školu, kroz smijeh će 17-godišnja Ana dok trči za svojom zaigranom djevojčicom, i pazi da se ona ne udari. Obje spretno nose svoje bebe, pune nježnosti. Djevojke su nas ovdje dočekale s tortom koju su same ispekle, i, moramo to reći, bila je to jedna od najboljih domaćih torti koje smo u životu probali. Ana nam kaže da voli kuhati, ali joj je najveća želja ipak postati - automehaničarka.
- Zbilja bih to voljela raditi u životu, nadam se da ću i imati priliku. Zaposlit ću se, raditi, sebi i kćerkici osigurati normalan, lijep život, govori djevojka. Majka joj je umrla, oca nema, sama je, Nazorova joj je i dom i obitelj.
- Puno sam ovdje naučila, o svemu, tu sam dvije godine, došla sam u trudnoći, dogodilo se..., kaže Ana. Psihologinja Mladić dodaje kako je djevojka zaista spretna, snalažljiva, brzo uči.
- Potičemo ju na obrazovanje jer vidimo da ima potencijala. Zbog uvjeta odrastanja, pa onda i online nastave, došla je s velikim obrazovnim deficitima, što se trudimo nadoknaditi, napominje.
Trudnoća se ovim djevojkama doista "dogodila", psihologinja Mladić nam kaže kako velika većina maloljetnih majki koje im dolaze ne znaju puno o začeću, kontracepciji, o trudnoći, reproduktivnom zdravlju, cijepljenju...
- Kad nam dođu, jakao puno s njima radimo na osvješćivanju brige o cjelokupnom zdravlju, uče da je ta briga pokazatelj kako će brinuti i o svojoj djeci. Surađujemo s raznim udrugama i ustanovama pa im povremeno organiziramo i predavanja stručnjaka za reproduktivno zdravlje, mogu birati ako žele kontracepciju, tu smo im podrška, naglašava stručnjakinja.
Dio je tima koji ovdje danonoćno brine i o djeci i o majkama, koje su i same djeca. Ima tu i tinejdžerskog bunta, ima i teškog tinejdžerskog buđenja ujutro...
- Imaju rutinu i strukturu karakterističnu za domski život, obaveze, trudimo se da na spavanje odlaze bez mobitela, moraju se naspavati, odmoriti, iako smo svjesni da je mobitel njihov prozor u vanjski svijet i da žele život svojih vršnjaka, koji je danas velikim dijelom na društvenim mrežama. No njih će ionako djeca buditi po noći, pa da barem spavaju dok njihove bebe spavaju. Djeca spavaju s njima u sobama, u svojim krevetićima, potičemo dojenje, pojašnjava Mladić. Djevojke se ohrabruje, međutim, i na mladost, život vršnjaka, koje im majčinstvo ne smije oduzeti.
- Vodimo ih na koncerte, idu i u klubove, na kavu s prijateljicama... Jako je važno da ne preskoče odrastanje i adolescenciju samo zato jer imaju dijete i 'obaveze odraslih'. Učimo ih kako balansirati mladost i roditeljstvo, i zašto je to važno. Ovdje uče i kako da budu bolje prema sebi - što je dobar, a što loš partnerski odnos, toksična veza, da prepoznaju štetna ponašanja drugih, loše utjecaje, kontrolirajuća ponašanja. Mobiteli nam tu često otežavaju, pa ih onda, kada primjerice idu na koncert, učimo da budu ovdje i sad, da uživaju u svirci, a mobitel ugase, kaže psihologinja.
Za vrijeme smještaja, dodaje, neke su djevojke i dalje u partnerskoj vezi s ocem djeteta koji dijete ovdje posjećuje, uspiju održati vezu te nakon izlaska nastave zajednički život.
- Zapravo su ovdje jer ne mogu maloljetne živjeti s dečkom, nekad nemaju ni stambene uvjete pa smještaj ovdje i njihove partnere ili obitelj “malo pogura” da stvore uvjete. Neke prekidaju vezu prije dolaska ovamo, neke kasnije. Po izlasku mogu ostvariti novčanu pomoć Zaklade Hrvatske pošte, što im može uvelike pomaže za samostalan život koji ih čeka, s djetetom. Neke s nestrpljenjem čekaju magični 18. rođendan kako bi se 'riješile sustava' i bile s dečkom, a bilo je i djevojaka koje su se željele udati prije 18. godine, o čemu odlučuje sud. Time bi dobile poslovnu sposobnost da mogu donositi odluke o djetetu i prije punoljetnosti, pojašnjava Mladić. Roditeljska im prava miruju do punoljetnosti, kad najranije mogu odlučivati i o tome hoće li zadržati dijete. Za Saru i Anu to nije upitno no ima djevojaka i žena koje ovdje uvide da ipak neće moći dugoročno brinuti o djetetu.
- Imamo i takve slučajeve, kao i slučajeve da u svakodnevnom kontaktu vidimo da neka majka ne može samostalno brinuti o djetetu pa Hrvatski zavod za socijalni rad ide s mjerama iz obiteljsko pravne zaštite odnosno pokreće postupak oduzimanja roditeljskih prava. U tom slučaju dijete ostaje kod nas, a majka odlazi. To je stroga i velika odluka, dojma sam da je stručnom timu Zavoda za socijalni rad takvu odluku ponekad lakše donijeti uz našu opservaciju, sudovima pogotovo, jer ovdje vidimo da neka majka, i uz kompletnu podršku 24 sata, dakle i psihosocijalnu i logističku, ne može svakodnevno izvršavati roditeljske obaveze, kaže psihologinja. Bilo bi dobro, dodaje, da je ovakvih smještaja u Hrvatskoj više, jer bi u trudnoći dijete dobilo prenatalnu brigu - redovite preglede, zdravu prehranu - a nakon poroda bi ipak provelo neko vrijeme uz majku.
- Neke majke kroz boravak ovdje uvide da im je teško, i da zapravo ne mogu brinuti o djetetu. Iako je društvo sklono osuditi takve žene, naša iskustva su, koliko god te odluke bile teške, izrazito pozitivna, i gledamo na to kao na izraz ljubavi u teškim okolnostima. Majka odluku odnosi uz podršku stručnjaka, informiranu odluku, od našeg tima saznaje koja su prava djeteta, što je udomiteljstvo, što je posvojenje. Kad majka odluči dati pristanak na posvojenje, dijete minimalno boravi u instituciji, zaobiđu ga dugotrajni sudski procesi i može brže otići na posvojenje, nastavlja Mladić.
- Primjerice, jedna majka nam je na odlasku ostavila poruku o tome koliko joj je značio boravak ovdje, i da je kao trudnica uvidjela što je roditeljstvo i koliko odgovornosti ono nosi. Napisala je da dijete ne može čekati bolje uvjete s njom ni u bliskoj budućnosti , i da ono zaslužuje bolji život. Takvu je odluku, vjerojatno najtežu u životu, teško donijeti, ona sa sobom nosi puno preispitivanja, ali je znala da će djetetu u obitelji posvojitelja biti puno bolje, priča Mladić.
Kad postane punoljetno, dijete može potražiti majku. Nekad im sama posvojena djeca, kad napune 18, dođu ovamo u posjet, vidjeti gdje su odrastali.
Nazorova, dodaje psihologinja, dobije barem jedan poziv tjedno da prime nove trudnice ili majke.
- Nemam podatke, nekad i ne brojim pozive, ali čini mi se da je tih poziva više nego prije. Trenutno smo jedna od dvije ustanove u Hrvatskoj s ovom socijalnom uslugom, i bilo bi jako dobro da je imaju i drugi domovi u Hrvatskoj, kako majke ne bi morale dolaziti iz Dalmacije ili Slavonije, odlazeći daleko od svoje okoline - napominje psihologinja.
Djevojkama pokazujemo fotografije koje smo s njima i djecom snimili.
- Nemojte ovu objaviti, na njoj sam baš nekako debela! - kaže nam Ana, baš onako tinejdžerski, kako i treba. Smije se ideji da će sa svojom djevojčicom, i kad njoj bude 17, još uvijek moći u provod, bit će joj tek 32 godine.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
Dabro je bio na popisu birača u Odžaku, poznanici: 'Obitelj s majčine strane je čestita srpska'
MAJKO MILA Ovo je renovirana ulica u pulskoj gradskoj jezgri!
Policajci pred zoru čuli vrisak iz Une, najmanje jedan mrtav, traže još nekoliko ljudi...