"Ovdje nije najgore što ne vidiš sunce, nego što više ne znaš ni tko si", kazao je svojevremeno jedan bivši zatvorenik...
News
Komentari 8
"Ovdje nije najgore što ne vidiš sunce, nego što više ne znaš ni tko si", kazao je svojevremeno jedan bivši zatvorenik...
"To nije zatvor, to je mjesto gdje ideš umirati na rate", "Jedini bijeg odavde je u tvojoj glavi. Ili u smrti. "Ovaj zatvor te ne slomi odmah. On te guli. Sloj po sloj. Dok od tebe ne ostane ništa", "Ovdje ne služiš kaznu, ovdje te brišu kao osobu"... Govorili su o Alcatrazu njegovi bivši stanovnici...
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:10
Ovaj zatvor ih je slomio. Naviknuti su bili oni na život u zatvoru, ali ne u ovakvom zatvoru, ne do te mjere izolirani...
Više od 60 godina Alcatraz je bio zatvoren. Nitko nije ozbiljno razmatrao njegovo ponovno otvaranje. Postao je legenda, turistička atrakcija, simbol jednog mračnog poglavlja američkog zatvorskog sustava.
A onda se 'pojavio' Donald Trump.
- Kad smo bili ozbiljnija nacija, nismo oklijevali zatvoriti najopasnije kriminalce i držati ih daleko od bilo koga kome bi mogli nauditi. Tako bi trebalo biti. Više nećemo tolerirati ove serijske kriminalce koji šire krvoproliće i kaos na našim ulicama - napisao je Trump na svojoj društvenoj mreži Truth Social i opet sve šokirao...
Otok Alcatraz isprva je bio vojna utvrda od 1850-ih, štiteći ulaz u zaljev. Zbog svoje izolacije i hladnih, opasnih morskih struja, smatran je idealnim mjestom za držanje opasnih zatvorenika, pa je ubrzo počeo služiti i kao vojni zatvor.
Prvo su tu bili zatočeni vojni prijestupnici. Ključna transformacija dogodila se 1934. godine kada je, pod upravom Saveznog ureda za zatvore, Alcatraz postao savezna kaznionica maksimalne sigurnosti. Ministarstvo pravosuđa tražilo je mjesto koje bi bilo 'otporno na bijeg' i koje bi moglo primiti najproblematičnije zatvorenike iz drugih saveznih zatvora, one sklone nasilju, pokušajima bijega ili izazivanju nereda. Cilj je bio slomiti njihov duh i pokazati da sustav može zadržati bilo koga. "Ovo je savršeni prirodni kavez. Bijeg je nemoguć", govorio je jedan od ranih zatvorskih čuvara na otoku...
Zatvorenici su imali minimalne privilegije, a pravila su bila iznimno stroga. Jedno od glavnih pravila, posebno u ranim godinama, bila je stroga tišina koja se morala poštivati veći dio dana. Alcatraz nije bio mjesto za rehabilitaciju, već za izolaciju i kažnjavanje.
"Alcatraz je mjesto gdje rutina polako lomi čovjeka. Vidio sam ljude kako polude", kazao je svojedobno bivši zatvorenik Bryan Conway.
Jedan bivši čuvar opisao je atmosferu: "Nije tu bilo mjesta za prijateljstvo, ni među zatvorenicima, ni između njih i nas. Naš posao bio je osigurati da ostanu unutra, ništa više."
Zatvorenici su imali četiri osnovna prava: hranu, 'sklonište', odjeću i medicinsku skrb. Sve ostalo, posjete, knjige, pa čak i pravo na rad, morali su zaslužiti ponašanjem. Pomalo iznenađujuće hrana u Alcatrazu bila je relativno kvalitetna, barem za zatvorske standarde, jer se vjerovalo da su "dobro nahranjeni zatvorenici manje skloni problemima"... Čak su i ćelije bile bolje nego u sličnim kaznionicama.
Ali hrana, ma da je i najbolja na svijetu, nije mogla pomoći... Kao ni pola metra kvadratnog po osobi više...
"Ovdje nije najgore što ne vidiš sunce, nego što više ne znaš ni tko si", kazao je svojevremeno jedan bivši zatvorenik...
Među najpoznatijim 'stanovnicima' Alcatraza bili su gangster Al Capone, George 'Machine Gun' Kelly, Robert Stroud... Uglavnom ljudi koje ne želite susresti baš na ulici.
Unatoč reputaciji neprobojnosti i tvrdnji da nitko nikada nije uspješno pobjegao, zabilježeno je 14 pokušaja bijega u kojima je sudjelovalo 36 zatvorenika. Većina ih je uhvaćena, ubijena ili su se utopili u ledenim vodama zaljeva. Najpoznatiji je bijeg Franka Morrisa te braće Johna i Clarencea Anglina u lipnju 1962. godine. Oni su pomoću improviziranih alata proširili ventilacijske otvore u svojim ćelijama, napravili lažne glave i postavili ih u krevete da zavaraju čuvare, izgradili su i splav od kišnih kabanica.
Američki mediji bili su preplavljeni izvještajima o ovom događaju koji je potresao javnost i sigurnosne službe. Naslovi poput „Bijeg iz Alcatraza šokira naciju“ i „Tri zatvorenika nestala iz neprobojnog zatvora“ odražavali su iznenađenje i zabrinutost koja je zavladala kod Amerikanaca. Bijeg je potaknuo jednu od najvećih potraga u povijesti američkog pravosuđa.
Njihova tijela nikada nisu pronađena, a FBI je zaključio da su se vjerojatno utopili, iako njihova sudbina i dalje ostaje misterij i predmet spekulacija.
Visoki troškovi održavanja oronule infrastrukture izložene slanom zraku i moru, kao i skupi operativni troškovi, jer sve potrepštine, uključujući pitku vodu, morale su se dopremati brodom s kopna, doveli su do zatvaranja Alcatraza kao saveznog zatvora 21. ožujka 1963. godine, odlukom tadašnjeg državnog odvjetnika Roberta F. Kennedyja.
Najava Trumpa o mogućem ponovnom otvaranju Alcatraza kao aktivnog zatvora za najopasnije kriminalce izazvala je brojne reakcije i rasprave u SAD-u. Kritičari kao najveću prepreku ističu ogromna sredstva koja bi bila potrebna za obnovu i modernizaciju objekta prema današnjim standardima. Zagovornici, s druge strane, vide potencijalno otvaranje kao snažnu poruku odlučnosti u borbi protiv kriminala. Državni senator iz Kalifornije Scott Wiener nazvao je plan "apsurdnim“ i upozorio da bi takav potez mogao predstavljati "domaći gulag usred zaljeva San Francisca“ .
Hoće li zloglasna "Stijena" doista ponovno postati mjesto izolacije za 'najgore od najgorih', ili će ostati samo moćan podsjetnik na prošla vremena i popularna turistička destinacija, ostaje otvoreno pitanje koje će zasigurno pratiti daljnji razvoj političke situacije i javne debate u SAD-u...
Trump puno stvari najavi pa ne ostvari, tko zna što će biti s ovom najavom...