Jedvaj: Ne sjećam se aneksa i ugovora. Moj raniji iskaz je točniji. Tad sam se više sjećao

Nogometaš Tin Jedvaj još je jedan svjedok na suđenju braći Mamić i Damiru Vrbanoviću za izvlačenje novca iz Dinama. Došao je na Županijski sud u Osijeku i uvodno sucu Davoru Mitroviću rekao kako voli doći u Osijek posebno kada nema komaraca.
Ispričao je kako je u Dinamo došao kao dijete, gdje je igrao za mlađe kategorije do 17-te godine kada je prešao u prvu ekipu. Prvi profesionalni ugovor za Dinamo ispregovarao je njegov otac koji je i do tada vodio njegovu karijeru.
- Potpisao sam ugovor bez da sam znao njegove detalje. U tom trenutku to mi nije bilo bitno jer sam znao da o svemu brine moj tata. Šta mi je on rekao da potpišem, ja sam potpisao. Ne znam da li sam imao dogovorenu podjelu transfernog obeštećenja i ne znam tko je u ime Dinama pregovarao oko uvjeta. U ljeto 2013. godine sam otišao u Romu – rekao je Jedvaj dodajući kako ne zna ni da li je potpisao neki aneks ugovora.
I u vrijeme kada je prešao u Romu karijeru mu je vodio tata koji je ispregovarao taj transfer. Klubovi su se dogovorili oko naknada. 
Na potpis ugovora s Romom išao je s roditeljima, a ispred Dinama išao je Zoran Mamić.
- Nije mi poznato da smo ja ili moja obitelji, vezano za transfer u Romu, trebali dobiti neki novac. Tada nisam poznavao Maria Mamića, ali ga nisam tamo ni vidio. U to vrijeme imao sam ponude više menadžera koji su me htjeli zastupati. Tata je sa svima razgovarao i odabrao je Artura Nikkija Vuksana da me dalje zastupa. On mi je duže vremena bio menadžer – dodao je.
Kasnije su uslijedili drugi potpisani ugovori, ali u pregovorima oko njih sam Jedvaj nije sudjelovao. Sve je odrađivao Vuksan.
Tužiteljica USKOK-a mu je potom pokazala potpisane ugovore s Dinamom, među kojima je bio i potpisani aneks kojega se Jedvaj nije sjetio, ali i ugovor sklopljen između Tina Jedvaja, njegovih roditelja i društva Barnes&Bell.
- Iz aneksa se vidi da sam to potpisao, da sam njime prodao svoja prava na transferno obeštećenje, ali ja o tome nisam imao nikakva saznanja. Bio sam tada maloljetan, sve je vodio tata. Ne znam ni da li je došlo do realizacije ovog aneksa. Nisam nikada čuo ni za trgovačkog društvo Barnes&Bell, odnosno saznao sam za njega tijekom istrage i saslušanja – kazao je Tin dodajući kako tada nije znao ni da je tata dobio 200 tisuća eura od nekoga, nego je to saznao kasnije. Također ne zna ni od koga je tata dobio taj novac.
Naime, to je novac kojime je otac Tina Jedvaja prodao sinova ekonomska prava trgovačkom društvu Barnes&Bell koje je pripadalo Mariju Mamiću.
No, svjedoku Jedvaju prezentiran je njegov iskaz iz istrage kada je naveo da je dolazio u poslovne prostorije Marija Mamića i Nikkija Vuksana i da je tamo potpisao, s roditeljima, ugovor u kojemu su prepustili 50 posto transfernog obeštećenja društvu Barnes&Bell. Također je u istrazi rekao da mu je poznato da su njegovi roditelji dobili 200 tisuća eura u gotovini na ime prepuštanja prava na transferno obeštećenje.
- To je vjerojatno točniji iskaz jer sam se tada više toga sjećao – rekao je i dodao kako je tata tražio novac jer im je novac tada bio potreban.
Slijedeći je svjedočio nogometaš Etto, Brazilac koji je u Dinamo došao 2005. godine i bio u klubu do 2011. preko menadžera Bože Sliškovića kojega je upoznao u Brazilu.
Ispričao je da u vrijeme kada je potpisivao prvi ugovor za Dinamo nije znao hrvatski jezik i sve mu je to dogovorio Slišković koji je pregovarao sa Zdravkom Mamićem.
Novac je u prvo vrijeme dobivao na ruke direktno od Zdravka Mamića, a kada je dobio radnu vizu, dobivao je plaću na račun. 
- Imao sam ugovor s Dinamom da, ukoliko neki strani klub za mene ponudi dva milijuna eura, mogu slobodno otići. Od transfera ja nisam mogao ništa dobiti. Nakon Dinama otišao sam u Grčku jer nisam bio zadovoljan koliko sam igrao – rekao je.

Obrana Mamića pokazala je Ettu potpisane potvrde na temelju kojih mu je isplaćeno ukupno preko 100 tisuća eura, na ime naknada za igranje. No, Etto je pregledao 14 potvrda i rekao kako na nekima od njih nije njegov potpis.

Kao svjedok je potom pozvana Sandra Drašković, bivša djelatnica trgovačkog društva kojemu su vlasnici bili Sandro Stipančić i Igor Krota. Radila je na osnivanju tvrtki u inozemstvu i rekla kako su vlasnici nekih bili stranci, a nekih osobe iz Hrvatske.

- Neka su bila otvorena u Sloveniji, Velikoj Britaniji, Lihtenštajnu i drugdje. Ako vlasnik iz Hrvatske nije želio biti vidljiv u dokumentima, nalazili bismo nominirane osobe u inozemstvu. U našu je firmu dolazio i Mario Mamić jer je bio naš klijent i on je bio stvarni vlasnik tvrtki u inozemstvu. Kao zaposlenik, nisam imala pristup cijeloj bazi podataka - rekla je svjedokinja.