Je li Zoran Milanović antisemit? 'Bacili i infekti' nisu mu izletjeli slučajno, to je njegova retorika

Zoran Milanović samo je čekao da ga netko nazove antisemitom.

"Nema rješenja bez palestinske države i o tome se ne smije šutjeti. Pa neka me onda netko nazove antisemitom. Ajde, samo čekam", izjavio je hrvatski predsjednik u studenom 2023.

Dvije i pol godine kasnije dočekao je i tu optužbu.

Ali ovoga puta ponudio je drugi razlog.

Pozvao je na Pantovčak izraelskog veleposlanika u Hrvatskoj Garyja Korena gdje ga je upozorio da ne nanosi štetu Hrvatskoj i ne uznemirava javnost svojim zahtjevima da se protjera osoblje iranske ambasade u Zagrebu, a onda na sve to dodao: "Tuđe infekte i bacile u Hrvatskoj nećemo, ni izraelske ni iranske".

A "deda ustaša"?

To je nagnalo izraelskog ministra vanjskih poslova Gideona Saara da objavi kako se "Hrvatska obvezala suprotstaviti antisemitizmu, a predsjednik je izdao te obveze", što je Milanović spremno dočekao. 

"To je loš svijet. I ako mu se usprotiviš, proglasit će te antisemitom, dakle moralno će te ucijeniti. Mene, unuka i praunuka partizana, koji su bili ne antifašisti nego antinacisti", rekao je predsjednik. Onog famoznog "dedu ustašu" ovom prilikom nije spomenuo.

Milanović je opravdano kritizirao izraelsku politiku, izraelsku vladu, izraelski terorizam i genocidalnu politiku u Gazi, čak i izraelske "homicidalne manijake", da bi zatim posegnuo za izrazom koji je asocirao upravo na Holokaust.

Na vrijeme kad su nacisti u plinskim komorama Ciklonom B istrebljivali ljude za koje su smatrali da su "bacili i infekti".

Zašto je Milanović posegnuo upravo za ovim terminima, objašnjavajući kako ne želi da se sukob Izraela i Irana prenese u  Hrvatsku?

Zašto je govorio baš o "bacilima i infektima"?

Zato što za takvim usporedbama prečesto poseže kad govori o pripadnicima drugih naroda.

Samo prostak?

"Milanović nije antisemit, nego prostak", kaže Žarko Puhovski. "S punim pravom spominje riječ terorizam. Onda sve upropasti s bacilima. To je njegov modus operandi".

A taj modus operandi uključuje i notorne izjave o "sapunu i parfemu", kad je komentirao zahtjeve za građanskom državom u Bosni i Hercegovini. "To je daleki, daleki dan, i to je lijepa stvar, ali prvo sapun, a onda parfem", rekao je Milanović i zaradio optužbe za šovinizam.

Zatim je Milorada Pupovca nazvao "prljavim", što je predstavnik hrvatskih Srba shvatio kao šovinistički napad. "Ja jesam prljav, kao što je rekao predsjednik Milanović, vjerojatno zato što sam Srbin", kazao je Pupovac. "Kao što su i Židovi bili prljavi zato što su Židovi, a Romi također prljavi zato što su Romi. Ali ne bih htio biti prljaviji nego što jesam kao Srbin".

A onda, Milanović je u istom tonu govorio o stranim radnicima u Hrvatskoj za koje je aludirao da su - prljavi.

Tuširanje radnika

"To je bitno drugačija kultura od one s kojom su Hrvati, Srbi, Muslimani i Slovenci, odlazili u Njemačku prije 70 godina, obukli se, istuširali, izašli na ulicu, naučili jezik i izgledali kao Nijemci", objašnjavao je Milanović. "To se ovdje neće dogoditi".

Što se neće dogoditi? Strani radnici, "oni malo tamniji od nas", kako ih je nazvao, neće se tuširati, neće izgledati kao Hrvati?

Primjećujete li uzorak u svemu ovome?

U "sapunu i parfemu", u "prljavom" Pupovcu, u "tuširanju", u "bacilima i infektima"?

Nekad se to u javnosti tumačilo kao šovinizam, nekad kao rasizam, sad izraelski ministar tumači to kao antisemitizam.

Iza takve retorike u povijesti su ostali milijuni ubijenih, milijuni protjeranih, diskriminiranih, odbačenih, takav izbor termina kako bi se opisali pripadnici drugih nacija, naroda ili vjera bio je noseći element zločinačkih politika koje su pozivale na genocid u obrani od "zagađenja" nacije ili društva.

Milanović, naravno, nije nositelj takve politike, ali svejedno  prečesto poseže za takvom retorikom.

"Oni će nas zagaditi i zaraziti"

Plasira izraze koji se mogu tumačiti kao ponižavajući, omalovažavajući, diskriminirajući. Izraze koji stavljaju neku vjersku ili društvenu skupinu u inferiornu poziciju, predstavlja kao grupaciju od koje treba zazirati, koju valja izbjegavati, onu koja će nas zaraziti ili zagaditi.

Izrael i Iran nositelji su, svaki na svoj način, zločinačke ili genocidne politike, ali opisivati njihov utjecaj terminima poput "bacila i infekta" upućuje na širu, zlokobniju, pogubniju prijetnju od same političke osude njihovih politika i režima.

A povijest nas uči kako su se Židovi u Drugom svjetskom ratu eliminirali poput "bacila", poput nametnika koji nagrizaju čistoću njemačke nacije i rase. 

Nažalost, danas se i izraelska vlast odnosi na isti način prema Palestincima i drugim suparnicima na Bliskom istoku koje nastoji eliminirati i doslovno istrijebiti. Milanović to osuđuje, ali opet odlazi dalje u etiketiranju te prijetnje.

Zašto svi šute?

Još gore, takve poruke dolaze od predsjednika Republike koji uživa veliki utjecaj u hrvatskoj javnosti i društvu, kao što uživa podršku upravo onog dijela političke scene koja se hvali da štiti antifašističke vrijednosti i zasade u hrvatskom društvu.

Pa svejedno šute o Milanovićevim "bacilima i infektima" iz Izraela i Irana, kao što su šutjeli o njegovom "sapunu i parfemu" kad se referirao na Bošnjake, o "tuširanju" kad je govorio o stranim radnicima, ali i kad je optužio Tomislava Tomaševića da se za Sabor odijeva "kao za teferič na Ilidži". 

Jer bi to također trebalo biti nešto ponižavajuće.

Smišljeno ili spontano?

Govori li predsjednik Milanović sve ovo, zajedno s onim "narikačama, kreštalicama, priležnicama", potpuno promišljeno ili mu sve to naprosto izlijeće iz dubine njegove svijesti u kojoj čuče takvi izrazi, pojmovi, optužbe?

Obje varijante tragične su za šefa države i lidera političke opcije koja bi trebala njegovati bazičnu političku korektnost, ako ne i promovirati ljudske vrijednosti, antifašizam, otvorenost, bez rasizma, šovinizma, ksenofobije i antisemitizma.

Milanovićeva retorika nije samo osramotila njega samog, kao i hrvatsku državu, već je duboko inficirala hrvatsku politiku, društvo, javni prostor i svakodnevni govor prožet mržnjom i gnjevom.