Vatra ih je zamalo uhvatila između katova. Izmjenjivali su se svakih pola sata jer toliko traju boce s kisikom. Neumorno su trčali gore dolje u borbi s vatrom. Otkrili su nam i kako se širila vatra kroz neboder
BORBA S PAKLENIM TORNJEM
Ispovijesti vatrogasaca koji su gasili Vjesnik: 'Zgrada se topila pod nama, bilo je kao u pećnici'
Čitanje članka:
4
min
To je bio sve samo ne klasični požar. Čim smo došli pred zgradu, vidjeli smo plamen na 15. katu. Povukli smo cijevi do gore i ugasili ondje vatru. Koliko smo vidjeli kroz dim, bio je to neki klasični uredski prostor. Kad smo krenuli spuštati se, našli smo se u dimu. Tad smo shvatili da gori i ispod nas, požar je doslovno skakao odozgo prema dolje, što je bilo potpuno obrnuto od onoga kako se inače ponaša.
Rekao nam je to Tihomir Kovačić, vatrogasac i voditelj odjeljenja Javne vatrogasne postaje Grada Zagreba, koji je s kolegama iz Vatrogasne postaje Centar prvi u ponedjeljak stigao gasiti požar u zgradi Vjesnika.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:42
Prvi izazov bio im je doći do vrha zgrade preko stubišta. Da bi što prije razvukli cijevi, na tome je radilo čak pet grupa. Nosili su i alat koji im je bio potreban, kao i boce sa zrakom. Automatski su pregledavali i ostale prostore, koji su, kažu, bili krcati. Jedino pozitivno na početku intervencije bilo je to što je radila hidrantska mreža u zgradi. Također su je koristili za gašenje požara.
No i u njoj je brzo nestalo vode. Naime, zbog visokih temperatura cijevi su u međuvremenu popucale, a voda je doslovno proključala u njima. Pomagali su im od početka kolege iz postaje Novi Zagreb, koji su onamo došli s voditeljem smjene Slavkom Goričkim.
- Centar je gasio na 15. katu a mi kat niže. Ostavio sam ondje voditelja, a ja sam morao raditi na koordinaciji poslova izvana. Tad je vatra izbila na 10. i 6. katu. Ranije smo to bili pretražili jer se osjetio dim, no tad vatre nije bilo - opisuje Gorički.
Vatrogasci kažu kako su dijelovi zgrade bili pretrpani stvarima.
- Ti svi uredi ondje bili su ograđeni drvenim pregradama. Čak su i radijatori imali drvene ograde. Kad tome ubrojite arhivu, koju su ondje čuvali, i ostali uredski materijal, to je predstavljalo vrlo mnogo goriva za požar - kaže Kovačić.
Opako širenje požara
Požar, koji se cijelo vrijeme širio po zgradi, isprva nisu mogli vidjeti. Vrata mnogih ureda bila su zatvorena.
- Počeli smo se spuštati i primijetili smo da se požar razvija ispod nas. Spustili smo se s 15. na 6. kat i ondje počeli gasiti, no iznad nas se vatra jako razvijala. Odjednom su gorjeli 6., 7. i 8. kat, pa nije bilo ničeg sve do 11. i 14. Morali smo izvući ljude kako ne bi ostali zarobljeni - kaže nam Kovačić.
Naime, zaliha zraka u boci pri srednjim i teškim intervencijama traje im oko pola sata. Vrijeme ovisi o tome koliko je čovjek pod stresom i naporom, a prije isteka posljednjih pet minuta vatrogascima se oglašava alarm. Bez takve opreme, u dimu, nitko ne može izdržati, a kamoli pobjeći.
Kako su pojačanja stizala, tako je onamo došao i voditelj smjene postaje Jankomir, Marko Adamčić. Za 24sata rekao je da je od 1998. do 2002. bio zaposlen u Vjesniku baš kao vatrogasac.
Pojasnio je da su za brzo širenje i preskakanje požara bila kriva dva prostora za instalacije zgrade, dimenzija metar s metar i pol. U jednom su bili strujni kabeli, a drugi je služio kao ventilacija, u kojem su bile i cijevi kanalizacije. Najbolje ih je opisati kao dimnjake, koji s unutarnje strane vode od podruma pa sve do vrha. Upravo ti prostori bez pregrada, uz prašinu, poslužili su kao ubojice zgrade. Otopljeni zapaljeni dijelovi plastike padali su po oknima, širili zapaljene čestice koje su dalje palile.
- I okno od ventilacije, koje prolazi po svim katovima, bilo je ‘obučeno’ u drvo, upravo da bi se stopilo s prostorom - ističe Adamčić.
Požar je tako, osim u onom vidljivom vanjskom dijelu, sukljao u podrumu zgrade. Upravo su ondje vatrogasci vodili ključnu bitku da se vatra ne bi proširila na ostatak objekta, kao i na druge dijelove Vjesnikova kompleksa.
- Kako sam ondje radio i znao sve prolaze, rekao sam zapovjedniku da će vatra doći do podruma, da će gorjeti ispod i iznad nas. Spustili smo se onamo, imali smo samo jedan ulaz i izlaz. Počeli smo gasiti i osjetila se žestoka vrućina. Vidljivost je bila nikakva. Kolege su nam cijelo vrijeme držali odstupnicu na prvom katu zgrade da bismo imali kamo pobjeći - nastavlja Adamčić.
Pojasnio je da nisu mogli ništa raditi na glavnom ulazu u neboder nego su morali probijati se alternativnim pravcem, iz prostora u kojem su se nekad ukrcavale novine.
- Imali smo sreću da smo mogli proći hodnikom koji je spajao tiskaru i neboder. Štitio nas je krov, po kojem su cijelo vrijeme padali zapaljeni predmeti - navodi Adamčić.
Naime, zbog visoke temperature popucala su vanjska stakla. Snažan vjetar koji je puhao te noći poticao je gorenje, pa je neboder doslovno bio pretvoren u pećnicu. Zapaljeni dijelovi padali su na krov zgrade u prizemlju te su i ondje vatrogasci, uz ledenu kišu koja je padala, konstantno gasili i dežurali da se katastrofa ne proširi.
Otežani vremenski uvjeti
- Taktika je bila da požar nekako zaustavimo na petom katu, kao i u tom oknu s instalacijama. S vanjske strane monitori za gašenje su gasili preko autoljestvi, što također nije bilo jednostavno. Zbog vjetra i jake kiše na njima smo rotirali ljude svakih pola sata. Rekli su mi dečki da su se nakon smjene u tim uvjetima tuširali vrućom vodom pola sata samo kako bi došli k sebi - kaže Gorički. U tim uvjetima, dodali su, smjena od šest sati prošla im je kao da je trajala samo 30 minuta. Adrenalin je bio visok.
- Gasiti takvo što izrazito je naporno. Čovjek očekuje da će proći put do 15. kata jedanput, pogasiti i vratiti se, a mi smo cijelo vrijeme ulazili i izlazili. Od 23 pa do 5 sati, pametni sat jednoga kolege izmjerio je da je prešao oko 40.000 koraka, što samo govori što smo prošli - kaže Kovačić. Dodaje da su sve pogoršali loše vrijeme, niske temperature i kiša.
- Tako mokri izvana smo ulazili u zgradu i potom izlazili posve suhi. Zidovi, beton, lim, namještaj... Sve je oko nas bilo vruće. To je i opasno za svakog vatrogasca jer se vlastiti znoj može pretvoriti u paru i ostaviti opekline - kaže Kovačić.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
