“Hrvatska nakon 2023. više nikad neće biti ista”. Ali zašto tu euforiju ne dijele i građani?

Ima punih 31 godinu da Hrvatska nije ušla u novu godinu s tako neposredno dobrim vijestima. Tad, na prijelazu iz 1991. u 1992. godinu, znali smo da će za dan-dva biti potpisan sporazum koji će označiti i kraj velikih ratnih operacija. Naknadnom smo pameću spoznali da smo tih dana prešli iz ratne 1991., barem što se Hrvatske tiče, u malo manje ratnu 1992. godinu, jer se rat preselio u Bosnu i Hercegovinu. U Hrvatskoj je stupanjem na snagu Sarajevskog primirja (kako je imenovano) nastupila faza “ni rata ni mira” i tako će kod nas (ali ne i u Bosni i Hercegovini) potrajati sljedeće tri-četiri godine. No nema sumnje da smo tad, barem u nekoj mjeri, s pravom mogli odahnuti. Na tu Staru i Novu godinu znali smo da za koji dan stiže međunarodno priznanje i da smo definitivno otišli iz Jugoslavije, da stižu UN mirovnjaci i da ulazimo u posve novo razdoblje. Znali smo da “Hrvatska više nikad neće biti ista”.