Damir Pejić od leukemije je prvi puta obolio 2019. • Lani su mu transplantirali krvotvorne matične stanice nesrodnog donora iz Njemačke
Hrabri Damir (17) dva puta je pobijedio leukemiju: Vatrogasac Josip počastio me ljetovanjem!
Dobro se osjećam, vratio sam se s mora 20. srpnja. Bilo je super, od druženja s Josipom do cijelih Tučepa koji su nas fenomenalno ugostili, kazao nam je mladi Vukovarac Damir Pejić (17) iza kojega je težak put. Prošlo je ljeto umjesto s društvom proveo na zagrebačkom Rebru gdje je, po drugi puta, vodio bitku za život. Dva mjeseca ranije preminula mu je majka.
Dok je još bio u bolnici i čekao da mu pronađu darivatelja krvotvornih matičnih stanica, njegova priča ganula je zagrebačkog vatrogasca Josipa Fabijanića. On je u to vrijeme proveo četiri dana svojeg godišnjeg odmora gaseći požar podno Biokova. Zbog svojeg poteza dobio je od jednog građanina besplatno ljetovanje, no on je svoje mjesto odlučio prepustiti bolesnom dječaku s leukemijom.
Na sreću, Damiru su pronašli podudarnog nesrodnog donora iz međunarodnog registra u Njemačkoj. Matične stanice transplantirane su mu 18. rujna 2024., a u bolnici je proveo još tri mjeseca. Josip i Damir kasnije su se upoznali i sprijateljili, a ove godine vatrogasac dobrog srca ispunio je obećanje. Zajedno su ljetovali u Tučepima, u apartmanima koje Josip i njegova obitelj često posjećuju.
- Svatko tko nas je vidio, stao je da nas pozdravi, stvarno nemam riječi - rekao nam je Damir nakon povratka kući s ljetovanja. Kaže da su mu nalazi dobri, mogli bi biti i bolji, a u međuvremenu je za rođendan dobio i psa.
- Želio sam imati psa pa sam od Josipa dobio zlatnu labradoricu Floru. Sad je šetam navečer, poslije idem van s prijateljima, radim na tome da dobijem kile jer sam dosta smršavio nakon transplantacije - govori ovaj hrabri mladić. Prati i Hrvatsku nogometnu ligu, posebno utakmice omiljenog kluba Vukovara 1991., čiji su nogometaši ove godine ostvarili povijesni uspjeh i nakon četvrt stoljeća ponovno izborili plasman u najviši rang hrvatskog nogometa. S nestrpljenjem čeka i početak nove školske godine.
- Dok škola traje uvijek mi je u glavi kad će više završiti, a onda kad ljeto krene, dani su dugi, a povratak u školske klupe izgleda sve privlačnije - iskreno će Damir. U rujnu bi trebao krenuti u 3. razred Srednje strukovne škole Marko Babić. Kad se prošle godine nakon transplantacije vratio kući, pred zgradom ga je dočekao cijeli njegov razred.
- Teško mi je opisati ovaj osjećaj, presretan sam, tako zadovoljan! Vidjeti prijatelje je predivno, a dočekali su me svi - dva najbolja prijatelja, i razred moje škole, tako su me lijepo iznenadili! - rekao nam je sredinom prosinca prošle godine.
S njim je u bolnici cijelo vrijeme bila njegova baka Jela. Bila je s njim i u izolaciji, ni ona nije izlazila, već je brinula o unuku cijelo vrijeme.
- Namučio sam se, ali je transplantacija prošla dobro, sad sam i ja dobro. Zahvalan sam, i to ovim putem poručujem, svim liječnicima i osoblju na Rebru koji su me liječili, i učinili da se u bolnici makar malo osjećam kao kod kuće. Svoj posao su radili savršeno, bez greške - kazao je tada. Kod leukemije se prvo zračenjem i kemoterapijama unište sve matične stanice oboljele osobe, jer su kancerogene, a onda mu se presade zdrave, donirane, koje počinju stvarati novu krv, odnosno nove krvne stanice. U tom periodu pacijent mora biti u izolaciji kako ne bi došao u doticaj s opasnim mikroorganizmima, jer nema imunitet.
Damirova priča izašla je u javnost u kolovozu prošle godine, kad je RTL prvi objavio da mu se u registru donora matičnih stanica ne može pronaći odgovarajući donor, a srodnih donora također nije imao. U lipnju iste godine ostao je bez majke, izgubila je bitku s karcinomom. Braće i sestara nema, živi s bakom, pomaže im i ujak. Prvu je bitku s leukemijom dobio 2020. godine.
- Prvi put sam obolio 2019., kad sam jedan duži period konstantno imao visoku temperaturu. Doktori su sve to povezivali s prehladom i govorili da je gripa u pitanju, sve dok nisu počeli jaki bolovi u nogama, više nisam mogao hodati ni do pet minuta udaljene škole. Majka je morala ići sa mnom kako bi mi nosila torbu jer se s 11 godina nisam mogao osloniti na vlastite noge prisjećao se Damir. Inače, svatko zdrav, i ne stariji od 40 godina, može se prijaviti u Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica i tako možda pomoći nekome od oboljelih.