Milan Bandić na uhljebljivanju je zarađivao glasove i dugovječnost na vlasti. Možemo! je osvojio vlast velikim dijelom i na očekivanjima da počisti viškove. Teško će provesti najave, a još teže iznevjeriti očekivanja.
SDP-ova vlada dvaput je slomila zube na čišćenju HDZ-ova nereda, na rezanju javne uprave i viška zaposlenih, na otpuštanjima, racionalizaciji, uvođenju produktivnosti, na famoznom "clean slateu".
HDZ je, s druge strane, naučio održavati se na vlasti uhljebljivanjem, mahnitim zapošljavanjem, klijentelizmom, nepotizmom, nakrcavanjem stranačkih ljudi na javne proračune.
Sve to, i još mnogo više, znao je činiti i Milan Bandić u Zagrebu.
Sada bi Možemo! i Tomislav Tomašević tu praksu trebali razbiti. I možda na tome slomiti zube.
Pitanje rezanja viška zaposlenih u gradskoj upravi i Holdingu pratilo je Tomaševića i platformu Možemo! na svakom koraku predizborne kampanje.
Nema otpuštanja?
I odgovor Tomaševića i Možemo! uvijek je bio isti: nitko se ne mora bojati za svoj posao, neće biti otpuštanja nego prebacivanja na druga radna mjesta, marljivi i pošteni ne moraju se plašiti otpuštanja...
Jučer je ipak učinjen prvi korak u smjeru rezanja kadrova, kad je Možemo! uputio poziv Bandićevim pročelnicima da podnesu ostavke. Pa je Pavle Kalinić prvi odbio to učiniti.
Čeka se odgovor na blef.
Neposredno nakon nedjeljnih izbora u javnost se probilo upozorenje kako su zaposleni u Gradu, njih nekoliko tisuća, "uznemireni i zabrinuti". Jer oni dobro znaju model opstanka: glasaš za one koji ti daju posao.
Razbijanje stupova
Bandić je na tome gradio svoju 20-godišnju vladavinu. Gradi ju i HDZ. Možemo! mora razbiti takav model i svejedno - i unatoč tome - opstati na vlasti.
SDP je svojim najavama otpuštanja i rezova u državnoj upravi i javnim službama u dva navrata izazvao pobunu uhljebljenih, sindikata, politike. A onda je zbog neispunjavanja tih najava izazvao pobunu vlastitih birača.
Tomašević i njegovi kolege mogu ostaviti sve zaposlenike u Gradu i Holdingu te tako zaraditi njihovu lojalnost i glasove za drugi mandat, kao što time mogu izazvati revolt i gnjev birača koji su ih poslali na vlast u Zagrebu kako bi proveli rezove i počistili talog.
Izbor nije jednostavan.
Auti i bicikli
Primjerice, jučer je Tomislav Tomašević na prvu postizbornu konferenciju za novinare stigao biciklom, najavivši kako će "maksimalno skresati službene automobile". Sjećamo se kako su i Račanovi ministri prvog radnog dana u Banskim dvorima stigli na posao biciklima, tramvajem ili pješice. I nikada više nakon toga.
Velika obećanja stvaraju velika očekivanja, a potom dovode i do velikih razočaranja.
Čišćenje Bandićeva nereda i taloga neće se dogoditi preko noći, a pitanje rezanja viškova u gradskoj upravi bit će tema na kojoj će se nova zagrebačka vlast iscrpljivati, a možda i kompromitirati.
I to bi trebalo biti tek zagrijavanje za ispunjenje njihova glavnog obećanja, onog o razbijanju koruptivne i klijentelističke hobotnice.
Cijena obećanja
To su, zapošljavanje i klijentelizam, bila dva stupa na kojima je Milan Bandić, baš poput HDZ-a, temeljio svoju dugovječnost na vlasti. Svi koji su dosad obećavali protiv toga se boriti padali su na izborima, a Možemo! je prvi koji se uspio, gotovo plebiscitarnom podrškom, dokopati vlasti i tako doći u priliku srezati ta dva stupa.
Što ako to učine? Hoće li platiti cijenu u pobuni, otporima, sabotažama, možda i nečemu puno gorem?
I što ako to ne učine? Hoće li platiti cijenu na idućim izborima kad razočarani birači ostanu kod kuće?
Prvi potezi nove zagrebačke vlasti uvelike će odrediti njihovu sudbinu u naredne četiri godine, zatim na novim lokalnim izborima, a možda i u pogledu širenja platforme Možemo! iz Zagreba u druge gradove i dijelove Hrvatske, a time i na čelo države.
Lako je bilo pobijediti na izborima. Sada slijedi ono zaista teško.
