HDZ-ovac Leš: 'Znam da nije u redu da policija parkira moj auto. Nisam znao da je zločin'

Izbjegao je optužnicu prije lokalnih izbora, ali nije izbjegao suđenje. HDZ-ov gradonačelnik Ivanić Grada, Bojan Javor Leš, iznosio je u ponedjeljak obranu za trgovanje utjecajem. Uz njega, optužen je i Željko Bradić, bivši načelnik Postaje aerodromske policije Pleso, te šaner Dušan Veselinović za sudjelovanje u zlouporabama. Prema potvrđenoj optužnici Leš je, koristeći svoju funkciju gradonačelnika, tražio od Bradića da mu čuva automobil na službenom policijskom parkingu dok je on bio na putu. 

- Ne mogu reći da sam kriv jer znam da nisam Željka prisilio svojom funkcijom da napravi nešto kao šef policijske stanice, u tom kontekstu mi je sve to nevjerojatno - rekao je Leš u obrani koju je iznosio 20-ak minuta. 

Time je njegov odvjetnik, kad su pripremali obranu, napravio zanimljiv manevar: priznaj da jesi Željka pitao da ti parkira i čuva automobil, ali ne da si to radio u zamjenu za nešto, odnosno trgovao utjecajem. Jer mu se to stavlja na teret. Tvrdi da su Bradić i on dugogodišnji prijatelji jer mu je prvo bio rukometni trener. 

BIO JE SAM U AUTU Gradonačelnik Leš 'pokosio' čunjeve na A3: 'Dolazio je na sjednicu Županijske skupštine'

- Pa evo, s obzirom na to što mi se stavlja na teret, da sam trgovao utjecajem tj. prisilio Željka da mi parkira vozilo, moje poznanstvo sa Željkom traje od 1996., kad sam bio trener u rukometnom klubu, a Željko je kao mladi perspektivni igrač započeo s treninzima. Tad smo trenirali u Čazmi, jer u Ivaniću nije bilo dvorane. Željko se priključio i radu kluba, a kako je živio u selu Općevac, mi smo redovito išli kod njega i vozili ga na trening i s treninga. Kroz te godine imao sam priliku jako dobro upoznati Željka, prošli smo puno toga, i tuge i radosti, i pobjeda i poraza, klub je bio amaterski pa se naše druženje svodilo na ljubav prema sportu. Nakon toga život nas je na neki način vodio u smjeru da se Željko doselio u Ivanić, susjed mi je, živimo 200 metara jedan od drugoga, cijelo vrijeme se družimo, idemo u isti kvartovski kafić, nedjeljom pijemo kavu, tjedno znamo zaružiti, vidjeti se, popiti pivicu, bio sam mu na momačkoj, zvao me na svadbu, mi smo jako dobri prijatelji - rekao je Leš i dodao da što da se dogodi će i dalje biti prijatelji. 

Ovo je važno jer će kasnije ipak malo ublažiti njihov odnos. 

- U kontekstu događaja mogu reći da smo u svim mogućim razgovorima koje smo imali, bila i tema gdje je Željko meni rekao da mogu parkirati auto kod njega. Supruga i ja smo šetali psa u parku Zelenjak, sreli smo Željka i njegovu kćer Juliju, pričali smo neko vrijeme, rekao je da zna da putujemo dosta i da ga slobodno nazovem i da mogu parkirati auto kod njega. To je splet okolnosti, moja supruga je teško oboljela, njena želja je bila da zadnje dane potrošimo na putovanja. Znali smo ići na put po dva puta mjesečno i u tom kontekstu sam parkirao u zračnoj luci ili su me vozili prijatelji ili kum Cuki (op.a. Ivan Cuvaj). Cuki nas nije mogao voziti taj dan i žena me tražila da zovem Željka. Onda se dogodio razgovor koji smo čuli ovdje u sudnici, koji je snimljen i iz kojeg se vidi da smo prijatelji, ali i da nije prvi put da pričamo o tome. Na kraju sam čak rekao da se vidimo na kavi, razgovor je vođen u duhu zezancije. Ja nisam imao saznanja prije da mogu tamo parkirati, vjerujem da mi je Željko to rekao jer je znao za našu situaciju - ispričao je Leš čija supruga boluje od raka pa putuju da 'proživi život'. 

IVANIĆ GRAD Odgođena odluka o optužnici protiv Javora Bojana Leša. HDZ-ovac sad ide na lokalne izbore

Leš tvrdi da nikad nije utjecao na Bradića kao gradonačelnik. 

-  Zamijetio sam da nitko od policajaca svjedoka nije imao pojma da sam gradonačelnik niti da čekaju gradonačelnika. Sav ovaj događaj je plod okolnosti koje proizlaze iz prijateljskog odnosa Željka i mene, koji je vezan uz sport, redovito odlazimo na rukometne utakmice i danas, kao i prije, skupa sjedimo na tribinama, idemo u kafić, popijemo piće i splet životnih okolnosti je njega i mene prepleo da smo preko 30 godina dobri i ovi događaji su se dogodili iz tih pobuda. Nikakvu pobudu utjecaja na Željka nisam imao niti sam to tako doživio. Žao mi je da se ovo ovako desilo i poprilično mi je mučna situacija, ali evo tako kako je. Za parkiranje sam saznao od Željka koji mi je to na prijateljski način ponudio, vidi se iz poziva da je razgovor u duhu zezancije i da smo si jako dobri. Ne znam što bih rekao drugo osim da pobude nije bilo. Željko radi u MUP-u, ja sam gradonačelnik malog grada, njegova supruga radi u Zagrebu, on mene uopće ne treba u svom životu na profesionalnoj bazi, nema mogućnosti usluge ili protuusluge, nema trgovine nego jedan dugogodišnji prijateljski odnos - završio je Leš. 

Sudac ga je pitao kad je Bradić rođen, na što Leš nije znao odgovor, kao ni kad mu je rođena kći. 

- Nismo kućni prijatelji, nismo si tako dobri, nego eto susjedi smo, dugo se znamo i skupa pijemo kavu, veže nas sport - rekao je Leš. 

Spomenuo je i da je kao gradonačelnik na poslu zapravo od 0 do 24, da mu se svi uvijek mogu obratiti. Tužitelj ga je potom počeo rešetati pitanjima. Prvo je bilo ako Leš nije koristio svoj položaj gradonačelnika, kako policajac koji nije iz njegovog grada zna da je gradonačelnik. 

- S tim policajcem smo supruga i ja dosta razgovarali nakon povratka s puta, vjerojatno sam mu rekao da sam gradonačelnik. Nisam mu rekao da ću mu srediti nešto kriminalno, uvijek je tu uzrečica koju govorim: Ak' nekaj trebaš, zovi me'. Tako mi je i u Ivaniću, kao gradonačelnik si uvijek na usluzi ljudima. Nisam mu ponudio ni protekciju ni zaposlenje, to je općenita uzrečica koja se koristi u žargonu. Mislim da sam mu možda rekao da sam gradonačelnik kad sam preuzimao svoj automobil i da me može naći u uredu ako me treba pitati nešto o putovanjima, pričali smo o Istanbulu - odgovorio je.

Tužitelj je upozorio da se iz snimljenog razgovora s Bradićem vidi da je Leš tražio da ga policajci čekaju pred aerodromom i odvezu vozilo. 

- Pa vidi se da to nije prvi razgovor o parkiranju, to nije moj prijedlog. Željko je rekao da to tako funkcionira i da ćemo to tako riješiti - odgovorio je Leš.

Tužitelja je zanimalo i je li Lešu, kao dugogodišnjem dužnosniku, normalno da policajci dolaze po njegov automobil na aerodrom i parkiraju ga kod sebe na parkiralištu.

- Nisam znao da je to kazneno djelo, ali nije uobičajeno, svi znamo da nije uobičajeno. Mislim što sam mogao reći, čovjek je došao tamo, tamo je stajao, što sam mu mogao reći, da ode? Da sam znao da je to kazneno djelo, ne bih to napravio. Napravio sam to jer mi je prijatelj omogućio, uopće nisam mogao percipirati da je to zločin - rekao je Leš.

Tužitelj je nastavio pritiskati i još jednom pitao je li njemu u redu da se za parkiranje njegovog automobila iskorištava policijska služba.

- Moje inkriminirajuće djelo je da sam trgovao utjecajem, što je suludo. Je li to u redu? Naravno da nije. To sam rekao i na Uskoku. Da sam vidio bilo koje inkriminirajuće djelo u tome, ja to ne bih napravio. Išli smo na putovanje kršćanskim svetištima koje je trajalo sedam dana i naprosto je tako ispalo, žena je rekla da ga nazovem, jer je dulje putovanje bilo. Ne znam zašto sam ga drugi put tražio da mi parkira automobil. Prvi put je bilo jer me Cuki nije mogao voziti do zračne luke - zaključio je Leš. 

Svjedočila konobarica

Svjedočila je i konobarica iz lokalnog kafića u kojem se Leš i Bradić sastaju, ironično, kafić se zove Alibi. 

- Njih dvojica su moji stalni gosti. u Alibiju radim od 2018. godine bez prekida. Piju kavu svaku nedjelju, preko tjedna neku pivu ili nešto. Viđam ih par puta tjedno, ali zadnje dvije godine nešto slabije. Javor je stalni gost jer živi 50 metara od kafića, a Bradić oko 150 metara dalje. Dolaze sami i kao prijatelji - rekla je. 

Uskok nije mogao doći do njene adrese pa je tužitelja zanimalo tko ju je zvao da bude svjedok i otkud Leševom branitelju njena adresa.

- Sad sam na čuvanju trudnoće. Ne znam otkud mu moja adresa, a za to da sam svjedok sam saznala iz sudskog poziva - rekla je. 

Sud je zanimalo kako zna gdje njih dvojica žive.

- Rekli su mi, stalni su mi gosti. Dobri smo si, znaju i oni gdje ja živim - rekla je. 

Zanimalo ih je i kako zna gdje radi Bradić.

- Znam da radi u policiji na aerodromu, hipodromu, kako se to zove. Često su mi sjedili za šankom, čula sam. Nisu se skrivali iza vrata ili po kutevima, otvoreno su i prijateljski pričali, ali nisam ih prisluškivala da znam sve - rekla je. 

Viši suradnik kao vozač

Svjedočio je i i Ivan Žarko, viši stručni suradnik za društvene djelatnosti. Leš mu je vjenčani kum, a kako je Žarko u 30-ima, sud je zanimalo kako to da mu je puno stariji Leš kum. 

- On je bio rukometni trener, a u Ivaniću pola grada prođe kroz rukomet. Tako su i moje dvije mlađe sestre i on im je bio trener. U to doba sam radio za obiteljski restoran mojih roditelja, pa sam često dostavljao hranu na te fešte i u rukometni klub, pa sam ga i tu upoznao. S vremenom smo se sprijateljili, a kad je krenuo u politiku, tražio me da mu pomognem aktivirati mlade. Moja supruga je radila to isto za protukandidata i tako smo se upoznali. To je kontekst, bez njega ne bih upoznao ni svoju suprugu pa sam ga pitao da mi bude kum jer je on zaslužan za to - rekao je Žarko. 

Na pitanje zna li zašto je pozvan, odgovorio je da zna za optužnicu zbog parkiranja službenog vozila gradonačelnika na aerodromu kod policije, što iz razgovora jer je Ivanić mali grad, što direktno od Leša ali i iz medija. 

Sud ga je pitao je li i kad je vozio Leša na aerodrom.

- Vozio sam ga više puta, što u pola noći, što u zadnji čas. U radnom vremenu, van radnog vremena, kad treba neki papir dovesti u Zagreb ili iz Zagreba. Često - rekao je.

Pitali su ga i znači li to da je on vozač.

- Nisam mu vozač ali imamo prijateljski odnos pa ako bi što zaškripilo, nije mi problem voziti ga - rekao je. 

Od 2014., godinu dana nakon što je Leš izabran za gradonačelnika, radi u Gradskoj upravi. Tužitelja je zanimalo zna li kakav odnos imaju Leš i Bradić.

- Dugo se druže, još od rukometa. Viđam ih u kafiću Alibi gdje su sami, možda uz još jednu ili dvije osobe. U Sportskom centru su i s drugim ljudima. Išli smo skupa svi u Prag na turnir. Znam da Leš živi 30-ak metara od Alibija, a Bradić 150 metara dalje - rekao je. 

Tužitelj je još malo ispitao kako i kad Žarko vozi Leša.

- Vozio sam ga i u privatne i službene svrhe. U Gradu postoji sistematizirano radno mjesto vozača gradonačelnika, ali nitko nije zaposlen na tom mjestu već 15-ak godina pa ja po nalogu vozim gradonačelnika, ili ako treba otići po neke papire, nije mi problem. Vozio sam i njega i suprugu u privatne svrhe, do aerodroma. I njega samog kad netko od naših europarlamentaraca iz hrvatske demokratske zajednice dođe, pa ga odvezem na dogovoreni sastanak i pokupim dva - tri dana kasnije kad me nazove. Vozio sam gai u Njemačku, tamo mu kćer živi - objasnio je. 

Tužitelja je zanimalo je li za ove vožnje u radno vrijeme dobio putne naloge. 

- Ne sjećam se, nije bilo prečesto u radno vrijeme, morao bih pogledati ⁃ rekao je Žarko.