Njegova priča o ljubavi koja nadilazi smrt, pretočena u knjige i filmove, i danas, više od stotinu godina nakon njegova rođenja, dira srca milijuna i služi kao vječni podsjetnik na neraskidivu vezu između čovjeka i psa
PRIČA O LJUBAVI JEDNE AKITE
Hachikō je stigao na svijet prije čak 102 godine. Ovo je priča o najvjernijem psu na svijetu...
Čitanje članka:
3
min
U srcu Tokija, ispred jedne od najprometnijih željezničkih postaja na svijetu, stoji brončani kip psa. To nije samo spomenik, već svjedočanstvo nevjerojatne priče o Hachikōu, psu pasmine akita koji je u Japanu postao nacionalni heroj, a diljem svijeta simbol odanosti. Njegova priča o ljubavi koja nadilazi smrt, pretočena u knjige i filmove, i danas, više od stotinu godina nakon njegova rođenja, dira srca milijuna i služi kao vječni podsjetnik na neraskidivu vezu između čovjeka i psa.
Početak neraskidivog prijateljstva
Rođen u studenom 1923. u prefekturi Akita, Hachikō je bio čistokrvni akita inu. Kao štene, poslan je na iscrpljujući 20-satni put vlakom za Tokio, gdje ga je čekao Hidesaburō Ueno, profesor poljoprivrede na Carskom sveučilištu.
Po dolasku, maleni pas bio je toliko slab da su mislili da je uginuo, no profesor Ueno i njegova nevjenčana supruga Yaeko Sakano mjesecima su ga njegovali dok se nije oporavio. Ueno ga je obožavao, tretirajući ga kao sina, a Hachikō je ubrzo postao više od ljubimca. Bio je nerazdvojni član obitelji. Svakog jutra, Hachikō bi pratio svog vlasnika do postaje Shibuya, a svakog poslijepodneva, točno u vrijeme dolaska vlaka, vraćao bi se kako bi ga dočekao.
Tragedija i početak vječnog čekanja
Idila je naglo prekinuta 21. svibnja 1925. godine. Profesor Ueno doživio je izljev krvi u mozak tijekom predavanja i iznenada preminuo u 53. godini. Tog poslijepodneva, Hachikō je, kao i svakog dana, došao na postaju, no njegov voljeni vlasnik nikada se nije vratio.
Nakon Uenove smrti, Hachikō je mijenjao nekoliko domova, no uvijek bi pobjegao i vratio se u Shibuyu, na svoje mjesto ispred postaje. Na kraju se o njemu počeo brinuti bivši Uenov vrtlar, Kikusaburō Kobayashi. I tako je započelo njegovo legendarno bdjenje: sljedećih devet godina, devet mjeseci i petnaest dana, svakodnevno je, bez obzira na kišu, snijeg ili vrućinu, dolazio na postaju Shibuya, strpljivo čekajući povratak svog prijatelja.
Od napuštenog psa do nacionalnog heroja
U početku, Hachikōov život na postaji bio je težak. Radnici i prolaznici smatrali su ga smetnjom, često ga tjerajući, pa čak i zlostavljajući. No, njegova upornost nije prošla nezapaženo. Prekretnica se dogodila 1932., kada je jedan od bivših Uenovih studenata, Hirokichi Saitō, objavio članak o Hachikōovoj nevjerojatnoj odanosti u nacionalnim novinama Asahi Shimbun.
Priča je munjevito osvojila Japan. Hachikō je postao nacionalna senzacija i dobio nadimak "Chūken Hachikō" (vjerni pas Hachikō). Ljudi iz cijele zemlje dolazili su ga vidjeti, donosili mu hranu, a njegova priča postala je primjer odanosti koji se učio u školama.
Njegova slava pomogla je i u očuvanju pasmine akita, koja je u to vrijeme bila na rubu izumiranja.
Ostavština koja živi vječno
Hachikō je uginuo 8. ožujka 1935., u dobi od 11 godina. Pronađen je na ulici nedaleko od postaje gdje je proveo gotovo desetljeće čekajući. Kasnije je utvrđeno da je bolovao od terminalnog karcinoma i infekcije srčanim crvom. Njegova smrt bila je nacionalna vijest.
Još za njegova života, 1934. godine, podignut mu je brončani kip ispred postaje Shibuya, a svečanosti otkrivanja prisustvovao je i sam Hachikō. Iako je originalni kip pretopljen za ratne potrebe, novi je postavljen 1948. i danas je jedno od najpopularnijih mjesta za sastanke u Tokiju.
Njegova priča ekranizirana je više puta, a holivudska verzija "Hachi: A Dog's Tale" s Richardom Gereom dodatno je popularizirala njegovu priču diljem svijeta. U znak sjećanja, na Sveučilištu u Tokiju 2015. godine postavljen je i kip koji prikazuje radostan ponovni susret Hachikōa i profesora Uena.
Hachikōova priča nadilazi vrijeme i kulturu. Ona je dirljiv podsjetnik na duboku i bezuvjetnu ljubav koju životinje mogu pružiti. Njegov preparirani lik čuva se u Nacionalnom muzeju znanosti u Tokiju, dok njegov pepeo počiva uz profesora Uena i njegovu partnericu Yaeko, čime je obitelj napokon ponovno na okupu. Svake godine 8. travnja održava se komemoracija u njegovu čast, a njegov spomenik u Shibuyi nije samo turistička atrakcija; on je vječni simbol odanosti i nade koja nikada ne umire.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
