Čak četiri sata potrebno je vještim rukama ove Županjke da od jajeta napravi čudesan Uskršnji suvenir. Jaje ispuše, opere, dezinficira, buši bušilicom, a potom ukrašava konturom za staklo.
Majstorica Amalija: Bušilicom rezbarim jaja i od njih stvaram prave slavonske šilinge i vezove
Pokazati najljepši slavonski vez na Uskršnjoj košarici nekada je bila stvar prestiža. Mnoge su se domaćice, pripremajući se baš za taj blagdan, godinu dana silno trudile da bi njihov ručni rad bio savršen. Prepoznat kao nacionalno blago, slavonska se šlinga, iliti bijeli bušeni vez, tijekom godina našao na mnogim drugim rukotvorinama, a svakako najoriginalnije od njih godinama već izrađuje
Županjka Amalija Romić koja motiv šlinge prenosi na – jaja! Neobična su to minuciozno izrađena mala remek-djela jer ih Amalija nevjerojatnom vještinom i preciznošću buši malenom bušilicom i tako od njih stvara 'šlingana jaja'.
"Najčešće iz radim od guščjih jaja jer su ona veća od kokošjih, imaju tvrđu ljusku i bijela su, pa rad na njima više dođe do izražaja. Jaje se najprije izbuši s obje strane, ispuše, opere, dobro osuši i dezinficira. Kada je posve suho pogodno je za bušenje. Za taj sam posao kupila posebnu malu bušilicu kojom u kori jajeta bušim rupice, iako su mi rekli da trebam nabaviti zubarsku jer je ona delikatnija. Tu je potrebno biti jako precizan jer čim bušilica ode malo lijevo ili desno, kora pukne. Trebalo mi je dosta vremena da to savladam. Kako sam veliki ljubitelj slavonskih motiva i šlinge, poznajem dosta različitih 'bodova' ili motiva po kojima izrađujem svoja jaja pa mi nije potrebno prethodno ocrtati jaje i mjesta gdje bušim. Tada mašta i kreativnost odrade svoje. Kada ih izbušim, konturom za staklo iscrtavam detalje i tako pravim motive koje želim. Baš kao što se prilikom šlinganja tkanine rupice opšivaju koncem, tako ih i ja obrađujem konturom na jajetu" pojašnjava Amalija koja se rukotvorinama bavi već godinama pa je otvorila i svoj obrt za kućnu radinost.
Obzirom da joj je, kaže, teško nabaviti guščja jaja, jer se po selima još malo tko bavi uzgojem gusaka, u nedostatku njih rezbari i plastična.
"Tehnika rezbarenja jaja oduvijek mi je bila zanimljiva pa sam ju našla na internetu i naučila. Trebali su mi sati i dani, i mnoštvo uništenih jaja, da savladam sve trikove Prvo sam izradila još 2016. godine. Probala sam i više tehnika, ali bušenje mi je najdraže. Najgore mi je kad je već skoro gotovo, pa mi pukne. Onda to pokušavam 'popraviti' nekom drugom tehnikom, primjerice, salvetnom, pa dobijem drugačiji rad. Uglavnom, svako je unikatno" kaže Amalija kojoj za izradu jednog šlinganog guščjeg jajeta treba od 3 do 4 sata, dok plastično izrezbari za dva.
Unatoč tome, ističe kako ju taj rad opušta i veseli, posebno kada sve svoje rukotvorine izlaže po seoskim sajmovima. Tada jaja poberu svu pažnju i divljenje. U ožujku ih je izložila na Sajmu zlatne niti u okviru Šokačkog sijela i jedan je posjetitelj bio toliko očaran jajima da ih je kupio 10, za svoju majku koja obožava šlingu.
"Volim što je svako jaje unikatno i neka su rađena s više tehnika, tako da se kupac često ne može odlučiti koje bi uzeo. Zainteresiranih ima puno i možda je hendikep što ih ne mogu prodavati preko interneta, jer bi zasigurno pukla dok dođu do destinacije, nego ih se samo može kupiti na sajmovima na koje idem, a nema ih puno. Dakle, kako god, to su raritetna, a jako simpatična mala remek djela jer izrezbareno jaje može trajati godinama" kaže Amalija dodajući da su neka jaja završila i kao pokloni u inozemstvu.
Osim s jajima, ukrašava i staklo, boce, vaze, šalice i sklonost prema toj umjetnosti otkrila je još kao dijete jer joj je oduvijek išlo slikanje. No, iako je velika ljubiteljica slavonske tradicije, nošnji, šlingi, čipke i ostalih tradicijskih izrada materijala i ukrasa, zanimljivo je da Amalija nikada nije naučila doista šlingati tkaninu, plesti i kukičati.
"Ja sam samo 'ukrala' bodove" smije se Amalija koja je inače odgojiteljica u Dječjem vrtiću Maslačak u Županji i to je posao koji je oduvijek željela raditi i uživa u njemu.
U poslu s jajima joj najviše pomaže najmlađa kći Lana, dok su stariji sin i druga kći zauzeti fakultetskim obvezama no, da će jedna kći zasigurno naslijediti majčin talent svjedoči i činjenica da najmanja Lana već zna sve trikove šlinganja jaja, a starija kći završava fakultet Dizajna za kazalište, film i televiziju, smjer kostimografije, a na kojem je već prepoznata njena kreativnost.