Jurko Kostišin Oružanim snagama Ukrajine pridružio se još 2015. godine, a u Muzeju Novog vala u Zagrebu prije nepuna dva mjeseca održana je izložba njegovih fotografija
RATNIK I FOTOGRAF
Fotografije iz rata su mu bile izložene u Zagrebu, sada je poginuo braneći svoju zemlju
Čitanje članka:
5
min
U Ukrajini je braneći svoju domovinu od ruskog agresora poginuo Jurko Kostišin (48), pisac, fotograf i vojnik, poznat pod nadimkom Kit Harakternik. O njegovoj smrti izvijestio je ukrajinski projekt ‘Unwritten’, posvećen dokumentiranju poginulih , s kojim je Kostišin blisko surađivao.
Rođen u Ternopilju 1977. godine, Jurko se Oružanim snagama Ukrajine pridružio još 2015. godine, a od početka ruske agresije punih razmjera nastavio je služiti u 44. artiljerijskoj brigadi. Po struci inače profesor geografije, Jurko se tijekom rata okrenuo fotografiji te počeo dokumentirati prizore s ukrajinske bojišnice, nastojeći pritom zabilježiti kratke trenutke ljepote u svijetu koji je već gotovo četiri godine obilježen ratom, boli i umiranjem. Njegove fotografije našle su se u brojnim knjigama pa tako i u poetskom art-booku ‘#4.5.0’ autorice Inne Gončar, ali i u antologiji ‘Ukrajina 2024. Glasovi i slike’, objavljenoj u izdanju Hrvatskog PEN centra u prijevodu Alle Tatarenko, te u hrvatskom izdanju pjesničke zbirke ‘Svjedočanstvo’ ukrajinske autorice Viktorije Ameline, a u ukrajinska izdavačka kuća ‘33’ trenutno priprema njegov prvi art-book ‘Laku noć. Knjiga fotografija i emocija’. Svoje samostalne izložbe do sada je održavao u Ternopilju, Lavovu, Kijevu, Vilniusu, Berlinu i Zagrebu, gdje je u Muzeju Novog vala prije nepuna dva mjeseca otvorena njegova prva izložba u Hrvatskoj.
- Kada pogledamo fotografije, rekao bih da postoji neka zajednička poruka u njima i ona je prije svega život, život unatoč svemu, unatoč boli, unatoč hladnoći i vrućini. Život i svi njegovi oblici. Kao biljka koja se probija kroz asfalt, koja je živa i koja onda cvjeta. To je neka poruka, bez obzira na to radi li se o crno-bijelim fotografijama ili onima u boji. Život i svi njegovi oblici, to je ono što je ovdje najvažnije - rekao je Jurko prije dva mjeseca u razgovoru za Express, objavljenom povodom otvorenja njegove izložbe u Zagrebu.
- Fotografije koje su ovdje predstavljene snimljene su na frontu, u Zaporiškoj i Sumskoj oblasti 2024. i 2025. godine. One pokazuju rat očima branitelja – preko ljubavi i poštovanja prema pejzažima i mjestima koje treba braniti. I, u širem smislu, ljubav prema svemu, što ova zemlja simbolizira, od bliskih ljudi do davno stvorenog jezika, povijesti i kulture, čije postojanje Rusija negira. Također, nakon godina borbe protiv agresora, Jurko dokumentira svoje iskustvo kroz prizmu ljubavi, čuvajući, zaustavljajući u kadru sve što, dok traje ruska agresija, može svake sekunde nestati (i nestaje!), ali se svejedno ispunjava krhkom energijom bića - rekla je tom prilikom za Express pjesnikinja Katerina Mihaljicina, kustosica izložbe i Jurkova prijateljica.
Jurkov život na bojišnici bio je obilježen brojnim strahotama koje oni koji žive u mirnim uvjetima ne mogu ni zamisliti. Bombardiranja, raketiranja, smrt, bol i gubitak bili su dio njegove svakodnevice, a u takvim trenutcima upravo je fotografija bila ta koja mu je pomagala da, čak i u najmračnijem svijetu koji ga okružuje, pronađe nešto lijepo.
- Fotografija pomaže, fotografija u ratu je poput malenih vrata u neke paralelne svjetove, ona zapravo otvara ta malena vrata kroz koja se može pobjeći od ovog užasnog svijeta. I to stvarno radi i radi snažno zato što tijekom rata na taj način možeš vidjeti ljepotu koja postoji unatoč svemu, čak i unatoč bombardiranjima, unatoč jadu. Vidiš sve što gubimo, vidiš ono zbog čega treba živjeti. Vidiš cvijet ili jutarnju rosu ili pticu koja pjeva, čak i na krovu uništenom od raketiranja, vidiš cvijet koji raste kroz lubanje ili u izgorenoj kući. Život nastavlja postojati i vidiš da još nije sve izgubljeno. Dio tebe tada kao da se udaljava od rata i određene trenutke počinje proživljavati na drugačiji način.
Na društvenim mrežama od Jurka se opraštaju brojni njegovi prijatelji, bližnji i kolege.
- Jurko je bio prijatelj projekta ‘Unwritten’, podržavao je naše publikacije i čitao s nama tekstove autora koji su preminuli. Počivaj u miru, prijatelju - stoji u priopćenju projekta ‘Unwritten’.
- Mačak, Mačak, koliko ćeš nam nedostajati. Svijet je postao mračniji bez tvojeg sjaja, tvojeg pažljivog pogleda punog ljubavi, tvoje tihe i teške, uvijek opipljive prisutnosti. Čini se kao da smo se tek nedavno okupili na otvorenju tvoje izložbe u Kući Franka, a trebala je biti objavljena i knjiga tvojih fotografija i pjesama... Vječna slava umjetniku i ratniku Jurku Kostišinu (Kit Harakternik). U tuzi grlim tvoje bližnje i prijatelje, plačem s vama - napisala je pjesnikinja Julia Musakovska.
- Naš Jurčik - otac, muž, brat i Mačak sada je u Valhalli. Nevjerojatno iskrena osoba, volio je svoju zemlju, svoj grad i svoje voljene... - napisala je Jurkova supruga Ljudmila. Iza poginulog branitelja ostala je i kći Darja.
- Poginuo je Jurko, Kit Harakternik, bistar čovjek i ratnik. Još sasvim nedavno pripremili smo njegovu izložbu, a Solomija i ja čitali smo našu ‘Abecedu rata’. Sve je brzo i nevjerojatno nepravedno. Jurko, svijetla duša, ratuje od 2015. godine. Najdublja sućut Katerini Mihaljicini i svim njegovim bližnjima - napisao je publicist, redatelj i ratni veteran Eugene Stepanenko.
Jurko Kostišin svakako je ostavio velik trag u suvremenoj ukrajinskoj povijesti, a njegove fotografije ostaju živjeti i dalje te ostaju primjerom skupa malenih prizora dobrote, mira, ljudskosti i ljubavi koji tijekom rata potvrđuju kako nada i dalje postoji, kako unatoč smrti, strahu, užasu, mržnji i očaju, još uvijek nije sve izgubljeno - još uvijek se može pronaći nešto lijepo, nešto što će pružati svjetlost u svijetu punom tame.
U tom tako nedavnom razgovoru za Express s Jurkom smo razgovarali i onome što planira nakon rata. Nažalost, zbog monstruoznog Putinova režima, njegovi se planovi nikada neće ostvariti.
- Već sam razmišljao za samoga sebe što ću raditi nakon rata, u prvim trenutcima pobjede i mislim da ću jednostavno zaurlati od radosti tako da će me čuti jako puno ljudi i tako ću ispustiti sve te emocije. To će biti prvo, taj neki možda čak i životinjski instinkt da smo pobijedili, da sam ostao živ. A druga emocija bit će emocija tuge, nevjerojatne tuge za onima koji nisu dočekali pobjedu, koji će živjeti samo u našim sjećanjima, mislima i uspomenama. I taj osjećaj tuge bit će jako velik, on će ostati sa mnom zapravo do kraja mog života, do kraja života svih stanovnika Ukrajine. Ukrajina će ponovno cvjetati i, naravno, bit će tu puno prepreka i problema, ali mislim da ako se svi udružimo, ako budemo zajedno kroz to sve prolazili, nadvladat ćemo i to.
Jurkov odlazak također je ostavio nezamisliv osjećaj tuge u svima koji su ga poznavali, no njegov lik i djelo nikako neće biti zaboravljeni. Do samog se kraja borio za slobodnu, neovisnu Ukrajinu i do samog je kraja vjerovao u to da će osvanuti dan pobjede. A tako će i biti, zahvaljujući Jurku i svim njegovim suborcima koji svakodnevno riskiraju vlastite živote kako bi obranili svoju zemlju.
Vječna slava heroju i iskrena sućut obitelji i bližnjima.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
