globalna proslava
FOTO Zelena rijeka, pivo i ponos: Ovako se slavio Dan svetog Patrika diljem svijeta...
Sredinom ožujka svake godine svijet na jedan dan postane irski. Rijeke se boje u zeleno, pivo teče u potocima, a milijuni ljudi, bez obzira na podrijetlo, ponosno nose djetelinu na reveru. Dan svetog Patrika, 17. ožujka, odavno je prerastao okvire skromnog vjerskog blagdana i pretvorio se u jednu od najprepoznatljivijih globalnih proslava, slaveći kulturu, nasljeđe i otpornost malenog otoka čiji je duh osvojio planet.
Priča o svetom Patriku puna je obrata. Prije svega, on uopće nije bio Irac. Rođen je kao Maewyn Succat oko 385. godine u rimskoj Britaniji u imućnoj obitelji. Sa šesnaest godina oteli su ga irski gusari i odveli u Irsku kao roba, gdje je šest godina radio kao pastir. Upravo je u tom teškom razdoblju pronašao utjehu u kršćanstvu.
Ono što je započelo kao dan sjećanja na smrt sveca zaštitnika Irske danas je spektakl koji se prostire od Dublina i New Yorka do Tokija, Buenos Airesa, pa čak i Međunarodne svemirske postaje.
Ironično, tradicija bučnih parada i masovnih okupljanja nije potekla sa "Smaragdnog otoka", već su je stvorili oni koji su ga morali napustiti.
Priča o svetom Patriku puna je obrata. Prije svega, on uopće nije bio Irac. Rođen je kao Maewyn Succat oko 385. godine u rimskoj Britaniji u imućnoj obitelji. Sa šesnaest godina oteli su ga irski gusari i odveli u Irsku kao roba, gdje je šest godina radio kao pastir. Upravo je u tom teškom razdoblju pronašao utjehu u kršćanstvu.
Nakon što je uspio pobjeći i vratiti se kući, osjetio je duhovni poziv da se vrati u Irsku, ali ovaj put kao misionar. Godinama je putovao otokom, osnivao crkve i samostane te preobraćao pogansko stanovništvo na kršćanstvo.
Prema najpoznatijoj legendi, koristio je djetelinu s tri lista (shamrock) kako bi Ircima objasnio koncept Presvetog Trojstva, čime je djetelina postala neizostavan simbol irskog identiteta. Blagdan se slavi 17. ožujka, na dan njegove smrti oko 461. godine.
Stoljećima je Dan svetog Patrika u Irskoj bio isključivo vjerski blagdan. Bio je to dan za odlazak na misu i obiteljsko druženje, a pubovi su, prema zakonu, bili zatvoreni sve do 1970-ih godina.
Transformacija u sekularnu proslavu kakvu danas poznajemo djelo je irske dijaspore, posebice one u Sjedinjenim Američkim Državama.
Bježeći od gladi i siromaštva, irski emigranti su u novom svijetu čvrsto čuvali svoj kulturni identitet, a Dan svetog Patrika postao je dan iskazivanja nacionalnog ponosa. Prva parada održana je u Bostonu 1737. godine, a ona u New Yorku, koja je započela 1762., danas je najveća i najstarija na svijetu, okupljajući preko 150 tisuća sudionika i do dva milijuna gledatelja. Ove parade, s glazbom, plesom i raskošnim platformama, inspirirale su Irsku da i sama prihvati vedriji i otvoreniji način slavlja.
Zelena boja, danas sinonim za Irsku, izvorno nije bila povezana sa svetim Patrikom, već plava. No, zbog nadimka "Smaragdni otok" i njezine važnosti u irskim pokretima za neovisnost, zelena je postala dominantna boja. Danas je tradicija toliko jaka da se oni koji ne nose nešto zeleno riskiraju razigrano štipanje.
Vrhunac globalnog "ozelenjavanja" je inicijativa Turističke zajednice Irske, u sklopu koje se brojne svjetske znamenitosti osvjetljavaju zeleno, uključujući rimski Koloseum, Operu u Sydneyju i slapove Niagare.
Najpoznatiji primjer je svakako Chicago, gdje se od 1962. godine rijeka Chicago boji u jarko zelenu boju pomoću ekološki prihvatljivog praha na bazi povrća, stvarajući prizor koji oduzima dah. Proslava je nezamisliva bez irske hrane i pića, a na sam dan se diljem svijeta popije oko 13 milijuna krigli piva Guinness, što je više nego dvostruko od prosječnog dana.
Širina proslave najbolje se vidi na mjestima gdje se to najmanje očekuje. Na karipskom otoku Montserrat, poznatom kao "Smaragdni otok Kariba", Dan svetog Patrika je državni praznik – jedino mjesto izvan Irske s takvim statusom. Tamošnja proslava jedinstven je spoj irskog nasljeđa i komemoracije neuspjelog ustanka robova iz 1768. godine.
U Buenos Airesu se održava najveća parada u Južnoj Americi, dok Tokio ugošćuje živopisni festival koji spaja irsku tradiciju s japanskom estetikom. Proslava je nadišla i granice Zemlje; astronauti na Međunarodnoj svemirskoj postaji obilježavali su ovaj dan svirajući irsku glazbu u bestežinskom stanju ili fotografirajući zeleni otok iz orbite. To samo potvrđuje da je duh svetog Patrika doista univerzalan, sposoban ujediniti cijeli svijet u jednodnevnoj proslavi radosti i zajedništva.
