Druga večer održana na Fakultetu političkih znanosti, okupila je velik broj studentica i studenata te otvorila ključna pitanja o feminizmu
News
Komentari 0Druga večer održana na Fakultetu političkih znanosti, okupila je velik broj studentica i studenata te otvorila ključna pitanja o feminizmu
Na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, Ženski filmski festival održao je posebnu ediciju u Kulturno-informativnom centru, posvećenu vidljivosti žena u javnom prostoru i inicijativi za preimenovanje ulica i parkova prema značajnim umjetnicama, znanstvenicama i kulturnim radnicama koje su nepravedno ostale po strani.
Druga večer Ženskog filmskog festivala (ŽFF), održana na Fakultetu političkih znanosti, okupila je velik broj studentica i studenata te otvorila ključna pitanja o feminizmu, medijskoj etici i institucionalnoj odgovornosti. Program je moderirala direktorica festivala Danijela Stanojević, a cijela večer bila je koncipirana kao edukativna platforma koja povezuje film, feminističku teoriju i profesionalne standarde novinarstva.
U prvom dijelu programa razgovor s opunomoćenom ministricom u Veleposlanstvu Republike Slovenije Tamarom Plenkar te prezentacija festivala Mesto žensk, koju je održala programska direktorica Iva Kovač, otvorili su raspravu o nužnosti feminizma danas. Posebno je istaknuta razlika između Slovenije i Hrvatske: u Sloveniji je feministička perspektiva jasno artikulirana u javnom prostoru, institucionalno podržana i prisutna u mainstream medijima, dok se u Hrvatskoj feminizam i dalje suočava s relativizacijom, otporom i nerazumijevanjem. U razgovoru koji je vodila Danijela Stanojević naglašeno je da feminizam nije ideološka kategorija nego ključni društveni okvir za razumijevanje nasilja, moći, reprezentacije i medijske odgovornosti.
Projekcija filma „Čas nasuproti naju“, redateljice Simone Jerala, poslužila je kao emocionalni i analitički uvod u teme večeri. Film je otvorio pitanja etičke odgovornosti autora, prikaza ženskog iskustva i društvenih posljedica nasilja. U raspravi sa studentima koja je uslijedila, otvorena su pitanja etičkog snimanja, feminističke reprezentacije i uloge dokumentarnog filma u osvještavanju javnosti.
Središnji dio večeri bila je panel-diskusija „Etika u novinarstvu – moć riječi i granice odgovornosti“, strukturirana oko institucionalnog, istraživačkog i obrazovnog okvira.
Prvi blok otvorio je Nebojša Paunović, pravni savjetnik u Uredu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, koji je iznio pravni, institucionalni i proceduralni pregled sustava zaštite od diskriminacije i spolnog uznemiravanja. Govorio je o primjerima seksističkih i mizoginih medijskih naslova, učestalosti reakcija Pravobraniteljice na diskriminatorne sadržaje te načinima na koje urednici odgovaraju na službene dopise. Posebno je naglasio obveze koje proizlaze iz Zakona o ravnopravnosti spolova, Zakona o radu, Kodeksa časti hrvatskih novinara i preporuka Pravobraniteljice, uključujući one proizašle iz EU projekta WAWA.
Paunović je otvorio i pitanje što novinarka može učiniti ako urednik zahtijeva senzacionalistički ili mizogini naslov te koje joj zaštitne mehanizme zakon omogućuje – od internih postupaka zaštite dostojanstva radnika do postupaka pred Pravobraniteljicom i sudskih mehanizama. Naglasio je da je normalizacija seksizma u javnom prostoru posljedica izostanka sankcija, tolerancije prema nasilju i dugoročnih negativnih posljedica po mentalno zdravlje i profesionalni razvoj žena. Zaključio je da je feminizam jedini dosljedni društveni okvir koji može mijenjati strukture moći i izgraditi sustav koji štiti žrtve, a ne počinitelje.
Drugi blok vodila je nezavisna konzultantica i stručnjakinja za medijske analize Dunja Bonacci Skenderović, koja je predstavila nalaze istraživanja o seksualnom uznemiravanju na radnom mjestu, analizu medijskih naslova te ulogu medija u normalizaciji mizoginije. U fokusu su bili i digitalni komentari, mehanizmi internetskog linča i specifična izloženost političarki seksualiziranom ponižavanju. U analizi razloga normalizacije seksizma Bonacci Skenderović istaknula je patrijarhalne obrasce, komercijalne pritiske, algoritamsku logiku portala i nedostatak rodno osviještenih uredničkih protokola.
Govorila je o posljedicama koje uključuju autocenzuru, odustajanje žena od javnog djelovanja, smanjenu vidljivost žena i opći porast tolerancije na nasilje. Predstavila je preporuke za uredničke politike, stvaranje sigurnijeg radnog okruženja i uvođenje jasnih edukacijskih protokola u redakcijama.
U trećem bloku sudjelovao je i Ivan Nekić, novinar Faktografa i predsjednik Udruge bivših studenata FPZG-a, koji je otvorio temu stvarnih pritisaka na novinare u hrvatskom medijskom prostoru. Nekić je istaknuo da redakcije poput Faktografa gotovo svakodnevno primaju prijetnje, uključujući i prijetnje smrću, te da je pritisak ekstremnih skupina sve izraženiji. Govorio je o odgovornosti institucija, urednika i medijskih kuća u zaštiti novinara te o tome kako porast radikalizacije i digitalnog nasilja izravno utječe na kvalitetu javnog diskursa. Nekićeva perspektiva unijela je u panel iskustvo s terena i pokazala razliku između teorijskih normi i stvarnih uredničkih izazova.
Treći blok bio je posvećen i obrazovnom aspektu, s naglaskom na rezultate regionalnog istraživanja o seksualnom uznemiravanju novinarki i sposobnosti studenata da prepoznaju eroziju etičkih standarda. Raspravljalo se o tome koliko ih obrazovni sustav priprema za profesionalne dileme i kako istraživanja mogu doprinijeti promjeni uredničke kulture. Uključena je i analiza postojećih pravnih mehanizama zaštite, uloga EU projekata, internih redakcijskih politika i modela edukacije, uz reference na prakse iz inozemstva koje se mogu primijeniti u Hrvatskoj.
Studentice i studenti Fakulteta političkih znanosti aktivno su sudjelovali raspravom i otvorili niz važnih pitanja o uredničkoj odgovornosti, institucionalnim mehanizmima zaštite, profesionalnim standardima i feminističkom pristupu novinarstvu. Njihova uključenost potvrdila je potrebu za sustavnom feminističkom edukacijom kao ključnim temeljem budućnosti medija.
Druga večer Ženskog filmskog festivala potvrdila je njegovu ulogu kao edukativne i društveno angažirane platforme koja povezuje film, feminističku teoriju i institucionalni rad na zaštiti ženskih prava. Program je pokazao da je feminizam nužan okvir za razumijevanje društvenih odnosa moći i da nova generacija novinarki i novinara želi preuzeti ulogu u izgradnji medijskog prostora temeljenog na odgovornosti, pravednosti i poštivanju dostojanstva svake osobe.
Inicijativu autora Saše Šimprage „Nazovi me po njoj“, pokrenutu u sklopu festivalske radionice, svojim potpisima podržali su brojni uzvanici iz političkog, umjetničkog, novinarskog i kulturnog života. Uslijedila je prezentacija inicijative i što je učinjeno do sada i koji su konkretni daljnji potezi. Svi su se složili da je trenutak za sustavnu promjenu – za grad u kojem žene više neće biti izbrisane iz javnog prostora.
Sabina Glasovac, potpredsjednica Hrvatskog sabora, emotivno je podijelila iskustvo akcije iz Zadra, gdje su za 16 dana aktivizma lica šesnaest spomenika bila prekrivena licima šesnaest žena:
- Žene se ne vide dovoljno u javnosti, kao što se ne vide ni u politici. Vrijeme je da to promijenimo - rekla je te predložila i da jedna od zagrebačkih ulica dobije ime po velikoj glumici Ani Karić.
Dušica Radojčić, saborska zastupnica, predložila je da se u Puli ulice nazovu prema ženama koje su radile u željezari:
- To je povijest grada koju nikada nismo dovoljno vrednovali - poručila je.
Luka Korlaet, dogradonačelnik Zagreba, istaknuo je nužnost ispravljanja povijesnih propusta:
- Treba sustavno osvještavati doprinos arhitektica, umjetnica i znanstvenica. Ova inicijativa je važna i otvara konkretan prostor za promjene - rekao je te podržao i prijedlog da se park pored stana Mire Furlan nazove njezinim imenom – kao čin ispravljanja velike nepravde prema glumačkoj doajenki koja je ostavila neizbrisiv trag.
Adrian De Vrgnа naglasio je:
- Miri Furlan ovaj grad duguje pravdu. Vrijeme je da je napokon ispravimo - rekao je.
Publika je jednoglasno podržala i prijedlog da se ulica u Novom Zagrebu – Podbrežje – nazove prema Jagodi Kaloper.
Posebno se istaknula prisutnost Raphaëla Boucqueya, zamjenika veleposlanika Kraljevine Belgije, čija potpora ima veliku simboličku i partnersku težinu. Kraljevina Belgija i Ženski filmski festival njeguju sestrinsku suradnju s Međunarodnim briselskim ženskim filmskim festivalom, koja jača regionalno i europsko povezivanje ženskih filmskih mreža i kulturnih institucija.
Festival je zahvalio i Marini Chrystoph, direktorici Austrijskog kulturnog foruma, na dugogodišnjoj suradnji, snažnoj potpori ženskoj filmskoj sceni i inspirativnom govoru kojim je otvorila projekciju austrijskog filma.
Ženski filmski festival nastavlja rad na inicijativi „Nazovi me po njoj“. Slijede sastanci s Gradom Zagrebom, Odborom za imenovanje ulica te relevantnim institucijama kako bi se službeni prijedlozi proveli u proceduru.
Festival će u 2026. godini objaviti i prvi katalog prijedloga ženskih imena za javne površine, što će predstavljati važan simbolički i praktičan alat za cjelo društvo
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+