Ella je rodila u Hrvatskoj, a Anamarija u Danskoj, iskustva su im potpuno različita i sad imaju isti cilj - poboljšati uvjete skrbi za prijevremeno rođenu djecu i tako olakšati prve dane i mami i bebi.
News
Komentari 1Ella je rodila u Hrvatskoj, a Anamarija u Danskoj, iskustva su im potpuno različita i sad imaju isti cilj - poboljšati uvjete skrbi za prijevremeno rođenu djecu i tako olakšati prve dane i mami i bebi.
Kad je Ella krajem ljeta 2023. godine rodila djevojčicu u zagrebačkoj bolnici KBC-a Sestre milosrdnice, ništa nije upućivalo na to da će porođaj doći prerano. Trudnoća je bila uredna, bez komplikacija. No u 33. tjednu sve se promijenilo. Porođaj je bio brz, šokantan, gotovo nestvaran. U jednom trenutku bila je trudna, u sljedećem više nije, a bebe nije bilo pokraj nje. Umjesto prvih sati ispunjenih kontaktom, suzama radosnicama i upoznavanjem, svoju kćer smjela je viđati jednom dnevno, najviše sat vremena.
- Prijevremeni porođaj s tek navršenih 33 tjedana bio mi je golemi šok. Nisam imala pojma što to znači, što se događa s bebom, što možemo očekivati, ništa. Nakon što je muž kratko bio sa mnom tijekom porođaja, odjednom sama. Takvo stanje je teško opisati, kad druge mame pričaju o neopisivoj sreći u tim prvim trenucima s bebom, ja sam s druge strane bila kompletno smrznuta. Život pored mene je tekao dalje, a ja sam bila na autopilotu, dislocirana. Svoju bebu sam smjela vidjeti jednom dnevno, na maksimalno sat vremena. Prvi put sam je dotaknula tek 13. dan, kad je i mužu prvi put dopušteno da je vidi. Posjeti majkama na odjelu nisu bili dopušteni, pa sam muža i mamu mogla vidjeti samo u hodniku - priča nam Ella.
U tim danima ranjivosti, kad su uvjeti uključivali i višednevni izostanak tople vode, najveću su razliku činili, kako nam priča Ella, pojedinci - babica koja ju je porodila te nekoliko liječnika i medicinskih sestara čiji su empatija i toplina na trenutke vraćali osjećaj ljudskosti u sustav koji je djelovao hladno i distancirano.
Sasvim drukčiju priču ima Anamarija. Ona je, priča nam, prijevremeno rodila u Kopenhagenu, tijekom posljednjeg putovanja prije planiranog dolaska sina. Njezin dječak rođen je u 34. tjednu, a iskustvo danskog zdravstvenog sustava bilo je, kako kaže, iznimno pozitivno.
Od prvog trenutka bila je smještena u sobi s bebom, uz mogućnost 24-satnog boravka.
- Suprug je također bio uključen gotovo cijelo vrijeme. Posebno se poticao kontakt koža na kožu, bez obzira na gestacijsku dob djeteta. Upoznali smo i roditelje dječaka rođenog u 24. tjednu koji je svakodnevno provodio po osam sati na prsima svojih roditelja - govori nam Anamarija.
Dojenje se sustavno podržavalo, kombinacijom doniranog humanog mlijeka, majčina mlijeka i hranjenja putem sonde, sve dok beba nije prešla na isključivo dojenje. Uz to, roditeljima je bila dostupna i grupa podrške.
Dok je Anamariji sustav ublažio stres prijevremenog porođaja, Ella je nakon izlaska iz bolnice osjećala duboku usamljenost.
Odrastajući u Ujedinjenom Kraljevstvu, Ella je znala koliko znači organizirana podrška roditeljima u sličnim situacijama. No tek godinu i pol kasnije, nakon borbe s problemima štitnjače i narušenim mentalnim zdravljem, skupila je snagu pokrenuti online grupu podrške za majke prijevremeno rođene djece, inicijativu nazvanu Čarolija povezivanja.
Ubrzo joj se pridružila Anamarija. Njih dvije dolaze iz različitih iskustava, ali cilj im je isti - poboljšati uvjete skrbi za prijevremeno rođenu djecu u Hrvatskoj.
Kroz inicijativu organiziraju tjedne online grupe podrške i besplatne edukativne webinare. Prvi, posvećen velikoj moći kontakta koža na kožu, otvorio je prostor za razgovor o znanstveno potvrđenim dobrobitima bliskosti roditelja i djeteta za razvoj, regulaciju disanja i temperature, dojenje, ali i mentalno zdravlje majke.
Njihov rad nije ostao samo na podršci. Provele su istraživanje u kojem je sudjelovala 631 majka te rezultate uputile nadležnim institucijama, uključujući Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske i pravobraniteljici za djecu. Ujedno su reagirale na potpunu zabranu posjeta roditeljima na neonatologiji u KBC-u Zagreb u Petrovoj tijekom porasta slučajeva gripe, organizirajući akciju slanja e-mailova i potičući građane na uključivanje. Nedugo nakon toga posjeti su ponovno odobreni, a vrijeme boravka roditelja produženo i na pet sati.
- Istraživanje pokazuje da su uvjeti u Hrvatskoj i dalje daleko od idealnih. Najbolje rezultate u pogledu duljine posjeta i provođenja kontakta koža na kožu imao je KBC Zagreb - Rebro, no i ondje je 38 posto roditelja izjavilo da taj kontakt nikad nisu imali ili su ga imali vrlo rijetko. U nekim drugim bolnicama taj postotak dosezao je i 70 posto - govore nam.
Poseban problem predstavlja i nedostatak medicinskog osoblja, a to dodatno otežava liberalizaciju pravila boravka roditelja. No primjeri iz drugih europskih zemalja pokazuju da drukčiji model nije samo moguć, nego, kako kažu, i dugoročno koristan za djecu, roditelje i zdravstveni sustav.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+