EKSKLUZIVNO ZA 24SATA Bivši šef 'Liječnika bez granica': 'U Palestini sam se najviše bojao'

U Zagrebu je nedavno po prvi put boravio grčki liječnik dr. Christos Christou, koji je do prije tri mjeseca bio na čelu jedne od najvećih i najneovisnijih humanitarnih organizacija na svijetu - Liječnici bez granica/Médecins Sans Frontières (MSF) u kojima je i danas. Njihovi timovi liječnika, medicinskih sestara na prvoj crti često su među prvima na mjestu događaja kada su životi ljudi ugroženi ratom, izbijanjem bolesti ili prirodnim katastrofama.

Dr. Christou stigao je u Zagreb na Plexus Conference, jednu od vodećih hrvatskih biomedicinskih konferencija koja u Hrvatsku dovodi međunarodne lidere iz znanosti, medicine, regulatornih agencija i humanitarnih organizacija, a tom prilikom je dr. Christos Christou dao ekskluzivan intervju samo za 24sata.

Ovaj je grčki liječnik specijalizirao opću i hitnu kirurgiju u Ateni, a pridružio se Liječnicima bez granica 2002. godine. Njegov prvi zadatak bio je u Grčkoj kao terenski liječnik raditi s migrantima i izbjeglicama. Zatim je radio kao liječnik u projektu HIV/AIDS-a u Zambiji 2004. i 2005. godine. Nakon pauze od međunarodnog rada, tijekom koje se školovao za kirurga, dr. Christou ponovno se pridružio Liječnicima bez granica 2013.

Bio je zadužen za zadatke u brojnim konfliktnim zonama i nesigurnim kontekstima, uključujući Južni Sudan, Irak i Kamerun, kao kirurg hitne pomoći i traume.

Od 2019. do rujna 2025. bio je međunarodni predsjednik organizacije Liječnici bez granica. Kad je preuzeo ovu čelnu funkciju nije mogao ni zamisliti koliko će globalni događaji uzdrmati humanitarni sektor tijekom njegova šestogodišnjeg mandata. Njegov mandat obilježili su pandemija covida-19, rat u Ukrajini, katastrofa u Gazi, Sudan na rubu genocida i sve snažniji politički pritisci na humanitarnu pomoć.

U razgovoru za 24sata govori o neovisnosti ove humanitarne organizacije, napadima na zdravstvene radnike, strahu, ali i o potrebi da se cijeli humanitarni sustav iz temelja promijeni.

'U Gazi je zdravstveni sustav praktički uništen'

MSF često djeluje ondje gdje nitko drugi ne ide. Zanimalo nas je kako donose odluke gdje će biti prisutni?

- Postojimo gotovo 55 godina, osnovani smo 1971. i cijelo to vrijeme pokušavamo odgovoriti na jedno ključno pitanje: gdje možemo spasiti najviše života. Naš godišnji proračun iznosi oko 2,3 milijarde eura, što zvuči impresivno, ali kada to stavite u kontekst, to je otprilike proračun jedne velike bolnice u Ujedinjenom Kraljevstvu. Razlika je u tome što se od nas očekuje da s tim sredstvima odgovaramo na potrebe diljem svijeta - govori nam dr. Christou. Danas kaže, postoje ogromni sukobi u Palestini, Ukrajini, Sudanu.

- U Sudanu se, dok mi razgovaramo, događaju masakri u Darfuru. U Gazi je zdravstveni sustav praktički uništen. U Ukrajini i dalje postoje ljudi koji su potpuno isključeni iz osnovne zdravstvene skrbi - kaže. No, upozorava da fokus medija često zanemaruje dugotrajne krize.

- Jemen je klasičan primjer, rat je možda gotov, ali posljedice su i dalje katastrofalne, osobito za majke i djecu. Tu su i Rohingye izbjeglice u Bangladešu, više od milijun ljudi živi u mega kampu nalik zatvoru. Radimo i u Africi, gdje se suočavamo s pothranjenošću i nedostatkom cijepljenja, na Mediteranu imamo stalno akcije spašavanja migranata, radimo u Meksiku, Haitiju - govorim nam.

Liječnici i bolnice sve češće su mete napada, kako se uopće može osigurati sigurnost za liječnike i sestre koji djeluju u sklopu ove organizacije?

- Iskreno ne možemo. Bolnice bi trebale biti sigurna mjesta. Kada uđete u bolnicu, bez obzira tko ste, trebali biste postati pacijent. To je temelj međunarodnog humanitarnog prava. No danas se to više ne poštuje - navodi.

Christou kaže da se zdravstvo često koristi kao ratno oružje.

- U Gazi, Sudanu, Ukrajini napadaju se bolnice, ubijaju se zdravstveni radnici. WHO bilježi porast napada svake godine. MSF pokušava pregovarati sa svim stranama u sukobu. Nosimo bijele kute, crveni križ, jasno pokazujemo tko smo. No to često nije dovoljno. Zato se sve više oslanjamo na lokalne zajednice ljudi koji vide da ste uz njih i zaštite vas - ističe.

Napadi na zdravstvenu skrb su kaže, postali su ozbiljna i rastuća prijetnja diljem svijeta.

- Jedini način da se to zaustavi jest veći pritisak na naše države i političke lidere EU, Vijeće sigurnosti UN-a i sve koji imaju moć da se prestane tolerirati nekažnjavanje onih koji napadaju bolnice. WHO ima podatke o napadima na zdravstvene ustanove i broju poginulih. Ti brojevi rastu svake godine, a prošla godina bila je jedna od najgorih u povijesti. Samo u Gazi smo prošle godine izgubili 14 ljudi koji su bili dio Liječnika bez granica. Sigurnost nam je uvijek na prvom mjestu, a imamo problema s tim upravo zato što se napadaju i bolnice. Drugi veliki problem je pristup stanovništvu. Često nam se zabranjuje dolazak, kao u Gazi ili Sudanu. Pod izlikom borbe protiv terorizma, zabranjuje se liječenje ljudi koji žive na teritorijima pod kontrolom "neprijatelja", a zdravstvene radnike se čak optužuje za terorizam. To sam osobno iskusio u Kamerunu, gdje traje građanski rat. Ipak, tamo postoje majke i djeca bez pristupa osnovnim lijekovima, i mi pokušavamo biti uz njih, riskirajući vlastitu sigurnost - ističe.

U kojoj ste se zemlji osjećali najugroženije?

- Palestini. Više nego igdje drugdje. Ne zbog vojnika, nego zbog mržnje. Kada je društvo zaslijepljeno mržnjom, ljudi reagiraju iracionalno i brutalno - odgovara. Humanitarni sektor prolazi, kaže, kroz veliku financijsku i političku krizu. Rezovi financiranja, politički uvjeti, zabrane određenih medicinskih usluga, sve to, dodaje, pogađa mnoge organizacije.

Financirani kroz privatne donacije

- MSF je donekle zaštićen jer se 98 posto našeg proračuna financira privatnim donacijama, ali kada naši partneri izgube sredstva, cijeli sustav puca i mi smo posredno pogođeni. Ako neka druga organizacija mora napustiti zemlju jer nema novca, cijeli sustav se urušava. Pritisci nam dolaze posvuda - Izrael, Jemen, Sudan, Mjanmar, Afganistan. To su autoritarni režimi koji žele kontrolirati humanitarnu pomoć. Ako druga organizacija mora zatvoriti programe za planiranje obitelji ili opskrbu pitkom vodom, mi više ne možemo raditi svoj dio posla. Humanitarna pomoć je lanac - kad jedna karika pukne, svi pate - dodaje.

Kaže kako se iz temelja treba preispitati humanitarni model. Organizacije, ističe, moraju biti stvarno neovisne, a treba se više vjerovati lokalnim organizacijama.

- U Sudanu su, kada su svi međunarodni akteri otišli, ostali samo lokalni liječnici u hitnim službama. U Ukrajini su lokalne organizacije bile jedine koje su mogle pomoći ljudima s druge strane linije bojišta. Moramo ih osnažiti, financirati i zaštititi. Humanitarna pomoć ne smije ovisiti o političkim interesima - kaže.

Navodi i kako je sreća jer još uvijek ima dovoljno solidarnosti u društvu, ali da to nije dovoljno.

- Nažalost, iz Hrvatske i regije imamo vrlo malo liječnika u MSF-u. Države, uključujući Hrvatsku, trebaju u obrazovanju liječnika naglasiti globalno zdravlje i međusobnu povezanost problema.Imamo vrlo malo liječnika iz Hrvatske i Balkana. Volonterstvo još nije dio mentaliteta. Ljudi su više usmjereni na karijeru. Ako želimo humaniji svijet, moramo odgajati liječnike koji razumiju da je zdravlje univerzalno pravo bez obzira na granice, politiku ili rat - kazao nam je na kraju.