Dvije godine nakon Međugorja, Gospa se ukazala u Gali, ali je sve vrlo brzo zataškano...

U subotu poslije 12 sati nekolicina djece u Gali, u zaseoku Tomaševići, nadomak Sinja, ugledala je ženu odjevenu u crnu odjeću s crvenom kosom i češljem u ruci. Potom su na istome mjestu vidjeli zlatni stup i ženu mala duguljasta lica, svu u sjaju, s krunom na glavi. Djeca su viknula: "To je Gospa!". Kleknuli su i počeli se moliti, a Gospa je nakon nekoliko dana djeci rekla da je zovu Kraljica Mira i Djevica.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:01

Dvije godine nakon Međugorja, Gospa se ukazala u Gali, ali je sve vrlo brzo zataškano... | Video: 24sata Video

- Ne bojte se, ja sam Bezgrešno začeće - rekla je Gospa djeci.

Prvo ukazanje bilo je 27. kolovoza 1983., dvije godine nakon što se Majka Božja ukazala u Međugorju. Stalna ukazanja Gospe u Gali imalo je šestero djece, baš kao i u Međugorju. Ali za razliku od vidioca Gospe u Međugorju od kojih se nitko nije zaredio, jedna od vidjelica u Gali, Andrijana Munivrana, vrlo brzo nakon ukazanja otišla je u samostan, u red Klarisa i uzela ime Mirjam. Tamo je i umrla 2021. godine u 51. godini.

Kako je sve počelo? Mještani u Gali sjećaju se da su gotovo svi tad vidjeli posebne, nadnaravne znakove, a Gospu je na početku vidjelo 15 djece, no na kraju je samo njih šestero imalo stalna ukazanja. Tad devetogodišnja Anita Tomašević, 12-godišnja Ivana Tomašević, 13-godišnja Andrijana Munivrana, 19-godišnja Anđelka Jagnjić, devetogodišnja Verka Mravak i pokojni Jurica Tomašević nastavili su nakon te subote svaki dan, i po nekoliko puta, dolaziti na mjesto ukazanja.

Šestero vidioca imalo je stalna ukazanja

Vjernici su hrlili u Galu te je 5. rujna već oko 5000 ljudi htjelo pričati s vidiocima i pomoliti se Gospi. No komunističke vlasti zabranile su okupljanja, a narod su, kako svjedoče dokumenti iz onoga vremena, tukli do iznemoglosti. Unatoč tome, vjernici su se i dalje uspinjali na mjesto ukazanja, koja su trima vidjelicama (Aniti Tomašević, Ivani Tomašević i Andrijani Munivrana) trajala sve do 1987. No Gospa se nastavila ukazivati tadašnjoj djevojčici Andrijani Munivrana, koja je dvije godine od prvog ukazanja otišla u samostan klarisa u Splitu, gdje je uzela ime Mirjam. Svakog prvog petka i prve subote u mjesecu razgovarala je s Majkom Božjom i Isusom, a na svoj rođendan i obljetnicu imala je ukazanje (27. kolovoza).

Punih 38 godina od Gospe je primala poruke koje se, kako je otkrila, odnose na svijet, Crkvu, Hrvatsku, ali i one koje se tiču pojedinih ljudi. Od početka ukazanja, isticala je sestra Mirjam, Gospa ljude poziva na molitvu, sakramente, svetu misu i krunicu.

- Najbolje bi bilo da krenemo od početka, od vremena u kojem sam imala 13 godina i kad sam prvi put vidjela Nebesku Majku - kaže časna sestra Mirjam, koja nas je 2014. godine primila u Samostanu svete Klare u Splitu, gdje je živjela otkad joj je bilo 15,5 godina.

Samostan je zatvoren, pa tako ona nije izlazila osim ako nije trebala liječniku. Dane je provodila u molitvi, a posjetitelje viđala samo iza rešetaka. Unatoč tim odricanjima, koja se običnom čovjeku čine izuzetno teškima, sestra Mirjam je bila sretna!

- Dva ili tri dana nakon što su Anita, Jurica, Ivana i Verka vidjeli Gospu, i ja sam odlučila doći na mjesto ukazanja. Iskreno, vukla me znatiželja. Došla sam s njima na mjesto ukazanja. Dva sata smo molili i čekali Gospu, ali ona nikako da se pojavi. Ja sam stajala malo dalje od ostalih vidjelaca i taman kad sam se spremala kući, okrenula sam se prema njima i vidjela sam Gospu kako stoji ispred njih. Oni su i dalje molili, ali je nisu vidjeli. Tad sam se rasplakala, a svi su me ispitivali što mi je. Tad sam rekla: 'Vidim je!'. Potom sam otišla gore do Anite, Ivane i ostalih, gdje smo skupa nastavili moliti - rekla je sestra Mirjam te dodala kako je tad Gospa molila s njima.

Gospino ukazanje duboko je dirnulo sestru Mirjam, koja je još nekoliko dana nakon toga osjećala strah. Objašnjavala je to time što je bila dijete koje se našlo pred nečim nepoznatim.

- Rekla nam je da je ona Kraljica Mira i Djevica kad smo je pitali za ime. Imali smo tad puno kreativnih pitanja jer nas je vukla radoznalost, bili smo djeca. Još je rekla da će ostaviti znak - rekla je sestra Mirjam.

Tad su im starije gospođe iz sela predložile da je poškrope blagoslovljenom vodom i kažu: "Ako si od Boga, ostani, a ako nisi, odlazi!". Gospa se, kaže sestra Mirjam, na sve to samo blago nasmijala i ostala s njima.

Gospa im se ukazivala i u kući

Ni ona, kao ni ostali vidioci nisu imali određeno vrijeme ukazanja. Ukazanja su na početku bila učestala, a ponekad i više puta dnevno. Djeca bi se, kaže, dogovorila sastati na mjestu ukazanja, počeli bi moliti i Gospa bi došla. U početku, to bi i možda bilo u isto vrijeme, ali kad je počela škola, bilo je nemoguće da svi budu u isti sat zajedno.

- Kako je kome odgovaralo došao bi na mjesto ukazanja, a kako je tadašnja milicija zabranjivala okupljanja i čuvala mjesto ukazanja, ponekad i ne bismo mogli doći. No tad sam je iz svoje kuće mogla vidjeti na tome mjestu, ali i u kući. Nije bilo važno gdje se nalazim - rekla je sestra Mirjam.

Na pitanje kako Nebeska Majka izgleda, kaže da nema tih riječi kojima se može opisati. Pokušala je kiparu koji je radio Gospin kip postavljen na mjestu ukazanja opisati je što bolje, ali ta ljepota, kaže, nije ni blizu njezinoj pravoj ljepoti.

- Naša majka ima plave oči, ali to nije naša plava boja, to je nešto neopisivo. Ima oko 20 godina i nije svaki put jednako odjevena. Ponekad je u sva u bjelini sa zlatnim pojasom oko struka ili u bijeloj haljini s plavim plaštom i krunom na glavi. Uvijek lebdi, a jednom smo bili blagoslovljeni time što moje smjeli dotaknuti. Mi smo je onako dječje pitali: 'Možemo li te dotaknuti'. Gospa nam je dopustila. Dotaknula sam joj ruku, a mene su prepravile emocije. Nisam razmišljala je li to ljudska ruka ili nije, odnosno kakav je opip. Jednostavno bila sam sretna i blagoslovljena time što mi je dopušteno da je dotaknem - rekla je sestra Mirjam.

Posebno dobro se sjeća jednog od prvih ukazanja, kad su joj pokušali doći što bliže, a Gospa bi se pomaknula dalje. Nisu odustajali te su tako hodali dva, tri kilometra, i to kroz granje, kamenje..., a ništa im nije smetalo. Uskoro su imali češća ukazanja, osobito početkom listopada, mjeseca posvećenog Djevici Mariji. Tad bi imala ukazanja i u crkvi i na mjestu ukazanja.

Dobili su šest tajni

- Kad bismo bili s Gospom, znali smo je pitati bi li ona voljela da netko od nas otiđe u samostan ili da se zaredi za svećenika, no ona bi samo šutjela. Nakon nekoliko puta što smo je to pitali odgovorila bi: 'Neka to bude vaš izbor'. Dala nam je slobodu, a u meni je odluka da odem u samostan sazrela godinu dana nakon ukazanja. Kad sam završila osmi razred osnovne škole, obratila sam se župniku nakon mise i rekla mu da moram s njim popričati. Rekla sam mu da sam odlučila biti časna sestra. Tad me pitao u koji bi samostan, koji red? Počeo je nabrajati bih li ovaj, onaj..., a ja sam samo odgovarala ne bih. Upitao me: 'Što hoćeš onda', a ja sam mu rekla da želim u red zatvorenih sestara, ako on postoji - ispričala je sestra Mirjam.

Što se tiče poruka 12 tajni koje joj je Gospa povjerila, sestra Mirjam rekla je da su se neke već izvršile, neke se odnose na svijet, neke na Crkvu, a neke na njezin privatni život. Šest tajni je zajedničkih s ostalim vidiocima, a ostalih šest su posebno namijenjene njoj. Ističe da Gospa najviše voli da je zovemo Majkom. I nije uvijek žalosna.

- Ponekad je Majka tužna, kaže da je zlo zavladalo svijetom, ali nije svaki put tako. I vesela zna biti, jer nije sve tako negativno, ima na svijetu i dobrih ljudi - rekla je sestra Mirjam, koja sadašnja ukazanja doživljava skroz drukčije nego na početku, kad je bila još dijete.

Kaže da se Gospa na početku ukazivanja spustila na njihovu, dječju razinu, kako bi je mogli razumjeti. U to vrijeme im je pokazala raj, čistilište i pakao.

- Tad mi nije bilo ugodno vidjeti čistilište i pakao. Ništa, osim raja. U raju sam vidjela ljude u bjelini, svi su mladi i sretni i slavili Boga. Vidjela sam i anđele s krilima. Nemoguće je to opisati, boje su nesvakidašnje, to je nešto prekrasno. Kad sad na to gledam, mislim da ljudi često raj zamišljaju kao neko mjesto, ali to je stanje. Raj je tamo gdje je Bog... Što se tiče čistilišta, tamo sam vidjela duše kako vape za pomoći, to nisu urlici već jauci, osjeti se muka duše. To nije bilo ugodno. U čistilištu se duše mole za nas, a mi se na zemlji moramo za njih moliti jer svi mi idemo u čistilište. O tome kako živimo na zemlji ovisi koliko ćemo biti u čistilištu, ali ga svi moramo proći kako bismo čisti došli u raj, pred Boga - rekla je sestra Mirjam te potom pokušala opisati pakao.

Kaže da nije mogla ni gledati u pakao, koliko je to zastrašujuće. Čuju se, kaže, urlici, proklinjanja...

Gala nikad nije dobila status Međugorja

Što se tiče Gale i činjenice da ono nikad nije dosegnulo status Međugorja, sestra Mirjam kaže da je njoj osobno draže da je tako. Upravo je, kaže, čar Gale u tome miru. Dolaze tamo vjernici, ali u puno manjem broju nego u Međugorje. No oni koji dođu uvijek se vraćaju, rekla je sestra Mirjam, koja je jedanput doživjela ukazanje i u Međugorju.

U vrijeme prvih ukazanja osnovana je komisija od nekolicine iskusnih teologa koji su ispitivali svjedoke i zapisivali događaje. Među njima je bio i fra Josip Marcelić, poznati splitski egzorcist. Biskupi, danas pokojni, dr. Frane Franić i don Petar Šolić bili su prilično blagonakloni prema Gali, a nadbiskupu Franiću mlada vidjelica Ivana Tomašević tad je u biskupiju nosila i Gospinu poruku. Zadaća komisije bila je pratiti događaje u Gali, kao i svjedočanstva vidjelaca.

Mjesni ordinarij izdao je na čelu s tadašnjim nadbiskupom splitsko-makarskim dr. Franom Franićem dokument čiji dio prenosimo.

"Mi smo u župnom uredu razgovarali s djecom vidiocima koji su nam se učinili kao mali anđelčići. Nismo mogli od njih izmamiti ni jednu riječ tužbe na one koji im ne vjeruju i koji ih kušaju, na sve načine, diskreditirati. Oni bi se samo na naše izazove anđeoski nasmiješili i rekli da je to ništa, da će sve biti kako Bog hoće. Začudila nas je takva duhovna zrelost i gospodstvo nad svojim osjećajima kod djece. Djeca su sve pričala iskreno i naivno. Nema tu bilo kakve laži, ni za lijek. Nema tu uveličavanja, dodavanja, iskrivljivanja, nametanja svojih doživljaja drugima, nema nikakvih nenormalnih ponašanja, djeca su ostala prava djeca u svakom pogledu.

Zaključak: Poruke djece su Molitva, pokora, obraćenje, mir, pomirenje. Dakle isto što u Međugorju. Na temelju svega toga za sada mislim da su ti događaji u Gali čisto vjerskoga karaktera, da nemaju ni izdaleka dimenziju Međugorja, da su nastali spontano bez veze s Međugorjem, da ipak opetuju poruke Međugorja, ali u drugom ambijentu nego u Međugorju, tj. u jednom čisto katoličkom kraju. Može biti da nas zbilja samo opominje da se prihvatimo dosta zaboravljene molitve, osobito dnevne osobne molitve, koja objektivno ne vrijedi kao liturgijska molitva, ali bez koje osobne molitve liturgijska molitva može lako da se pretvori u ritualizam pa osobna molitva može Bogu ipak biti konkretno draža od liturgijske, osobito ako je liturgijska bez duše, a osobna molitva puna žive ljubavi prema Bogu i ljudima. Osim toga, tu se, za nas, naglašuje prilično zaboravljen post i pokora te dnevno obraćanje Bogu i ljudima u vjeri i ljubavi kroz pomirenje i opraštanje uvreda svima i svakome. Dakle, vjerske i mistične događaje u Gali smatram privatno i skromno za sada vjerojatnima i ujedno popratnim događajima Međugorja. Neka bude slava i čast Presvetoj Trojici."

Unatoč tom povoljnom izvještaju, događaj ukazanja u Gali nikad nije došao do Rima, odnosno Vatikana. Komisija je stala s praćenjem događaja. Fra Josip Marcelić (86) rekao je da treba uzeti u obzir i tadašnje komunističke vlasti, koje su na sve načine pokušavale zaustaviti širenje glasa o ukazanju Gospe u Gali. Mještani se još živo sjećaju progona od tadašnje milicije i Udbe zbog Gospinih ukazanja. Vidjelicama i mještanima bilo je zabranjeno okupljati se na mjestu ukazanja. U Gali je danas Gospino ukazanje obilježeno postavljanjem brončanog kipa koji su mjestu poklonili Talijani. Uređen je i kamenom popločan oltarni prostor te kapela, za što su sredstva prikupili općina Otok i mjesni odbor Gale. Na obljetnicu ukazanja 27. kolovoza služi se i misa na kojoj obično bude više od 500 vjernika.

Iskaz crkvene komisije o ukazanju

Poruke Gospe su Molitva, pokora, obraćenje, mir, pomirenje. Dakle, isto što u Međugorju. Na temelju svega toga smatra se da su događaji u Gali čisto vjerskoga karaktera, da nemaju ni izdaleka dimenziju Međugorja, da su nastali spontano bez veze s Međugorjem, ali da ipak opetuju poruke Međugorja...

Sestra Mirjam o razgovoru s Gospom

Rekla nam je da je ona Kraljica Mira i Djevica kad smo je pitali za ime. Još je rekla da će ostaviti znak...

Mjesto ukazanja Gospe u Gali

1) Vjernici i mještani su napravili malo svetište nakog Gospina ukazanja, a vjernik iz Italije financirao je gradnju Gospina kipa 2) Vjernici ostavljaju zahvale za uslišane molitve 3) Sestra Mirjam imala je ukazanja do kraja života 4) Ukazanje Gospe u Gali slično je onom u Međugorju, ali je prešućeno