Državni arhiv u Splitu je riznica filmske povijesti: Stol Orsona Wellesa, 1500 rola filma...

Stari filmovi nisu samo svjedočanstva umjetničkog izraza prošlih vremena, već i dragocjeni dokumenti koji čuvaju sjećanja na društvene, političke i kulturne okolnosti određenog razdoblja. Očuvanjem starih filmskih ostvarenja čuvamo i kolektivno pamćenje - slike ljudi, običaja, jezika i načina života koji bi bez tih zapisa mogli biti zauvijek izgubljeni. Upravo zato je uloga državnih arhiva od iznimne važnosti, a mi smo zavirili u splitsku instituciju kako bismo otkrili što sve krije njihovo spremište i kako se brinu o starim filmskim vrpcama. Kroz priču iz filmske prošlosti i sadašnjosti provela nas je Vendi Ganza Marušić, viša arhivistica, koja skrbi o filmskom i nekonvencionalnom gradivu. Za nju očuvanje filmskih traka ne znači samo brigu o materijalima, svojim radom ona osigurava njihovu dostupnost budućim generacijama istraživača, umjetnika i građana, pridonosi očuvanju vrijedne baštine, ali i razumijevanju prošlosti kroz prizmu pokretnih slika. Briga o filmovima za nju je bila nekako sudbinska jer je oduvijek voljela film, pa je i prije sadašnjeg posla bila vezana za kino i filmsku industriju.