Subhi je u Hrvatsku stigao znajući tek dvije riječi. Danas studira u Zagrebu, a njegova priča otkriva koliko učitelji, prijatelji i pravi programi mogu promijeniti nečiji život.
Došao iz Sirije i znao je reći samo 'Dobar dan', a danas je student Agronomije u Zagrebu
Kad je prije osam godina došao iz Sirije u Hrvatsku, Subhi je znao reći samo 'Dobar dan'. Danas je student Agronomskog fakulteta u Zagrebu i primjer koliko podrška, upornost i dobra volja mogu preokrenuti nečiju sudbinu, objavio je UNICEF Hrvatska.
Kaže da mu je početak bio težak, ali nije posustajao.
- Na početku mi je bilo teško, a na kraju sam se snašao. Pomagali su mi prijatelji i nastavnica Hmura s hrvatskim jezikom - prisjeća se.
U razredu je isprva bio tih, nesiguran i bojao se pogrešaka.
- Bilo me malo sram. Ako bih nešto pogriješio, nisam htio izaći na ploču - kazao je Subhi.
Reakcije vršnjaka bile su različite, neki su se smijali, neki ga ispravljali, a neki bodrili. Ipak, odustajanje mu nikad nije palo na pamet. Kako kaže, najviše mu je pomagalo druženje uz teme koje voli.
- S prijateljem sam učio hrvatski kroz priče o nogometu, sportovima ili nečemu što volimo raditi.“ Real Madrid mu je, kaže, najdraži klub - dodaje.
'Bio je samozatajan, a onda je eksplodirao napretkom'
Anita Hmura, njegova profesorica hrvatskog u Agronomskoj školi, dobro pamti prve susrete.
- Subhija poznajem od njegove prve godine u srednjoj školi. Bio je dosta samozatajan. Nije se previše javljao, ali sve je pratio, bio je jako pristojan. Dala sam mu priliku da se lagano otvara. I zaista, kad je došao na četvrtu godinu, on se otvorio i usudim se reći da je bio među najboljim učenicima u razredu - prisjetila se profesorica.
Trebalo je vremena da stekne sigurnost. Kako navodi, bilo je najbitnije da Subhi shvati da mu svi žele pomoći. Tek kad je to shvatio počeli su stizati i rezultati.
- Nemoj se ničega bojati. Želim ti pomoći i želimo da prođeš maturu - objašnjavala mu je srednjoškolska profesorica.
Subhi je znao da je hrvatski njegov najveći izazov. No, nastavnica Hmura mu je puno pomagala oko učenja hrvatskog.
- Da nismo zajedno učili, valjda ne bih prošao maturu - priznaje.
Organizirali su dodatne sate u učionici: radili eseje, lektire i svladavali zadatke.
- On je htio uspjeti i to mi je bilo najbitnije. Suradnja s njim je uvijek bila divna. Uvijek je bio točan, uvijek došao kad smo se dogovorili - kazala je ponosna profesorica Hmura.
Od povučenog učenika do najglasnijeg na satu
Preokret se vidio u četvrtom razredu kad je Subhi postao učenik koji se najviše javlja na satu. Time je iznenadio i ostale učenike.
- Okretali su se prema njemu i pitali: 'Odakle ti to?' A on je ponosno rekao: 'Pripremam se, želim ići na fakultet.' - dodaje nastavnica.
Subhi je bio odlučan te nije htio nikakve posebne uvjete ili lakše testove.
- To sam imao u osnovnoj školi i nisam to volio. Tu to nisam imao, bio sam kao svi ostali - objašnjava.
Profesorica potvrđuje da je odbio dodatno vrijeme na maturi, iako je imao pravo na njega i svejedno je položio. Posebno pamti jutro mature iz hrvatskog.
- Dolazim u 7:45 sati i vidim Subhija već sjedi s kolegicama. Kažem: 'Jeste hrabri, jeste spremni?' A Subhi meni: 'Profesorice, one ne znaju što je polisindeton.' Smijali smo se, a prijateljica kaže: 'A Sirijac zna!' - prisjetila se nastavnica.
Subhi će pamtiti dan kad je saznao da je položio maturu iz hrvatskog jezika. Tog dana je bio u Dubrovniku te je odmah nazvao mamu.
- Nazvao sam mamu: 'Prošao sam maturu, prošao sam hrvatski!' Ona je pitala: 'Zašto nije četvorka?' Ali bila je sretna - smije se.
Upisao fakultet – i razumije sve na predavanjima
Subhi je svoj san ostvario, upisao je Agronomski fakultet u Zagrebu, a danas bez problema prati predavanja na hrvatskom jeziku.
- Oduvijek sam htio ići na fakultet. Kad sam saznao za Agronomski, odlučio sam da ću ići tamo. Razumijem sve na predavanjima. - objašnjava mladić.
U slobodno vrijeme trenira boks, druži se i putuje: Split, Dubrovnik, Krk, Pula… Najviše ga je oduševio Novi Vinodolski i Dubrovnik.
Program koji je promijenio živote
Agronomska škola jedna je od pet škola koje su UNICEF i Švicarska podržali u integraciji učenika kojima hrvatski nije materinji jezik. Program donosi test za procjenu znanja, udžbenike, radionice i kulturne aktivnosti.
Profesorica Hmura kaže da joj je program bio ključan. Aktivnosti u programu zbliže učenika i učitelja.
- Program mi je bio više nego koristan jer nisam imala iskustva s inojezičarima. Dobili smo udžbenike, naučili kako testirati znanje, uključili učenike u kulturni život Zagreba. Savjete koje sam dobila primjenjujem i danas. - dodaje nastavnica Hmura.
Subhi kaže da se od prvog dana osjećao prihvaćeno. Jezik mu je predstavljao najveći problem, ali i to je sad riješeno.
- Za sad želim završiti fakultet. Vidjet ćemo dalje - skromno je zaključio Subhi.
Njegova priča potvrđuje koliko podrška, strpljenje i uključenost mogu otvoriti nova vrata i koliko jedan program može pomoći ne samo u učenju jezika, nego u stvaranju novog života.