Vrlo je jasna i direktna veza između Donalda Trumpa i domaćih terorista koji su provalili u Kongres kako bi srušili izbor novog predsjednika SAD-a. A takva veza mogla bi se povući i između hrvatskih političara i radikala.
Novi američki predsjednik Joe Biden proglasio je napadače na američki Kongres "domaćim teroristima". Što bi onda Donalda Trumpa koji je inspirirao i huškao na taj napad svrstalo u kategoriju Osame Bin Ladena.
Zemlja koja desetljećima širi strah od islamskih terorista, meksičkih kriminalaca i siromašnih Afroamerikanaca, sada je postala žrtvom domaćih, bijelih terorista. I to ne prvi puta.
No ovoga puta zahvaljujući Trumpu ustanovljena je direktna i velo jasna veza između politike i terorista. Ili kriminalaca, ekstremista, nacista, ustanika ili kako ih se sve nazivalo. Ne samo kroz huškanje na skupu neposredno prije njihova juriša na Capitol, već i kroz četverogodišnju pripremu terena.
Formula je poznata: popustljivost policije, suradnja i inspiracija politike, ohrabrivanje radikalizma, relativiziranje nasilja i nazivanje nasilnika "domoljubima", utjecaj društvenih mreža, višegodišnje prepariranje javnosti na političkim skupovima, poruka oružanim skupinama da "budu spremne"...
Terorizam produžena ruka
Što se više popušta, oni su hrabriji; što su oni nasilniji, politika je popustljivija. A javnost ustrašenija. Zajednički jačaju i međusobno dobivaju na utjecaju.
Domaći, bjelački terorizam u Americi samo je produžena ruka domaće politike.
Nažalost, i u Hrvatskoj.
Prije nekoliko mjeseci Hrvatska je bila suočena najdrastičnijim slučajem domaćeg terorizma, kada je mladić iz Kutine s kalašnjikovom dotrčao do Banskih dvora i otvorio vatru na policajce i ulaz u zgradu Vlade. On je dolazio iz obitelji branitelja u čijem dvorištu je policija kasnije iskopala skriveno oružje i municiju, njegov profil na Facebooku bio je krcat desničarskom ikonografijom, da bi nakon toga Miroslav Škoro i neki akteri hrvatske desnice relativizirali njegovo teroristički čin.
A premijer Andrej Plenković nakon duljeg razmišljanja optužio je predsjednika Zorana Milanovića da je bio inspirator tog napada.
Duh iz HDZ-ove boce
Međutim, godinama prije Trumpova dolaska na vlast u Americi, a s time i eksplozije rasizma, nacionalizma i nasilja na američkim ulicama, Hrvatska je promatrala kako se oslobađa duh mržnje u našem društvu.
Politički skupovi, na kojima je sudjelovao čak i Andrej Plenković, odisali su šovinizmom, političari HDZ-a i desnice dolazili su u šator klanjati se pučistima, u Vukovaru je izvršen mali državni udar kad je službenoj koloni zapriječen put prema Ovčari, pred Hrvatskim saborom postrojavali su se crnokošuljaši, Plenković je i nakon Karamarka u Sabor uveo radikale i ekstremiste, pregovarao je s HOS-ovcima oko "dvostrukih konotacija" ustaškog pozdrava, Milorad Pupovac optužio je HDZ da njeguje nostalgiju za NDH...
Sve to prelijevalo se u fizičke napade na Srbe, u paljenje lutaka Srba i gejeva na fašniku, u huškanje protiv migranata, "Jugoslavena, komunjara, loših Hrvata"... Baš ovih dana vidjeli smo i šovinistički napad jednog huligana na Milorada Pupovaca u obilasku krajeva pogođenih potresom.
A hrvatski političari s desnice rado su pozirali s oružjem, prijetili oružjem i pozivali Hrvate da čuvaju svoje oružje. Ako bude trebalo.
Tu se kriju glasovi
Na ove slučajeve HDZ-ova politika uglavnom je reagirala mlako, popustljivo, s velikom dozom oportunizma i konformizma.
Jer u svemu tome kriju se HDZ-ovi glasovi.
Ali u svemu tome ne smijemo zaboraviti ni mlaku i kalkulantsku reakciju Zorana Milanovića na napade stožeraša i šatoraša na državne institucije i na hrvatsko društvo. S njihovim liderima na kraju je ležerno ćaskao u kampanji 2016. godine.
Nitko od njih nije odgovarao zbog 555 dana teroriziranja Hrvatske.
I dok se zgražamo nad događajima u Trumpovoj Americi, pa i rugamo galeriji likova koji su okupirali Kongres, treba osvijestiti situaciju kakva vlada u HDZ-ovoj Hrvatskoj. S HDZ-om na vlasti ili, još gore, s HDZ-om u opoziciji.
Eksplozivna mješavina
Jer ova društvena i socijalna mješavina, s tisućama nezaposlenih i nezadovoljnih, osiromašenih i frustriranih, s pandemijom i potresima, strahom i strepnjom, podložna je manipulacijama i postala još eksplozivnija. I neće trebati puno da se ona zapali.
Trump nije stvorio rasizam i nacizam u Americi. On mu je samo širom otvorio vrata, dao političko ohrabrenje, zaleđe, pa i zaštitu.
Slično je napravio HDZ, ne samo u mandatu Tomislava Karamarka. Njegovanje nacionalizma i šovinizma, slavljenje ratnih zločinaca i terorista, prozivanje državnih neprijatelja, uzurpiranje institucija i zloupotreba represivnog aparata, sve su to oprobani i uhodani recepti za osvajanje vlasti, ali i za ostanak na vlasti.
To su recepti kojih se drži i politika desno od HDZ-a. I ona želi ugrabiti svoj dio ekstremističkog kolača.
Donald Trump mora biti upozorenje, a ne ohrabrenje.
I još važnije, treba poslužiti kao primjer kako se s domaćim terorizmom ne treba boriti tek kad se pojavi s kalašnjikovom pred Vladom ili provali u parlament. Jer tada je obično već prekasno.
