Dvije različite priče i jedna bol koja ih povezuje. Mirjana je kao doktorica iz prve ruke vidjela sve strahote vukovarske bolnice nakon pada grada, a Ireni je nepošteni rat uzeo supruga i 16-godišnjeg sina...
IZGUBILI SVOJE NAJMILIJE
Doktorica i majka preživjele su užase Vukovara: 'Šljivančanin je bio gospodar života i smrti'
Čitanje članka:
6
min
U vukovarsku bolnicu vojnici JNA i teritorijalci munjevito su ušli nakon što se proširila vijest o padu grada. Istjerali su civile i od doktora su uzeli popis pacijenata. Liječnica Mirjana Semenić Rutko u razgovoru za 24sata 2022. prisjetila se tog kobnog dana, ali i svega što je uslijedilo.
- Pojedince su odvodili prema nekim svojim popisima. Posebno su tražili dragovoljce. Dan kasnije, ujutro, odveli su ranjenike. U bolničke prostorije ušao je Šljivančanin. Nisam s njim razgovarala, nastojala sam biti nevidljiva. Shvaćali smo da je u tom trenutku on gospodar života i smrti. Uvjeravao nas je da će nas s ranjenicima odvesti na sigurno, ali nitko mu nije vjerovao - ispričala je tada Mirjana.
Vrlo brzo nakon što su odvezli ranjenike, proširila se vijest da ih nisu evakuirali nego prebacili na Velepromet i Ovčaru. Liječnike i medicinsko osoblje istjerali su na dvorište bolnice. Mirjana je među tom ruljom vidjela i neke poznanike. Nitko joj se nije obraćao niti prema njoj bio agresivan.
- Prema drugima jesu. Tek kad su nas, bolničko osoblje, odvezli autobusima, shvatili smo da to nije ono što je Šljivančanin rekao da će biti. Sve dok nismo stigli u Zagreb, o sudbini ranjenika nismo imali nikakve informacije. Tek tad smo vidjeli tko je došao a koga nema - prisjećala se dana pada Vukovara dr. Mirjana Semenić Rutko.
Kad su počeli stalni napadi na grad, cijela se bolnica preselila u podrume. Ne može ne prisjetiti se dolaska konvoja “Liječnici bez granica” u bolnicu. Nakon mnogih poziva ravnateljice bolnice, dr. Vesne Bosanac, za Vukovar je krenuo konvoj s liječnicima iz svijeta koji su nosili lijekove i pomoć, ali ih je zaustavila vojska. Prošli su u drugom pokušaju, ali tad nisu imali ništa od pomoći sa sobom.
'Nadali smo se svi pomoći'
- Nisu imali pojma kamo dolaze. Obišli su bolnicu i francuski liječnik mi je rekao da je nezadovoljan njegom ranjenika, njihovim ležanjem u podrumu, a ne u sobama, i da će nas prijaviti zbog nepravilnosti. Izderala sam se na njega, upitala je li uopće svjestan da je došao u bolnicu koja je svaki dan granatirana. Ljutito se okrenuo i otišao - kazala je Rutko dodajući kako su se svi u bolnici nadali da će im netko poslati pomoć.
Nakon izlaska iz Vukovara brzo je opet počela raditi u struci. Tvrdi da joj je to sačuvalo zdravu pamet i živce nakon rata. No imala je problem. Nije mogla plakati. A željela je.
- Nisam plakala u bolnici, nakon izlaska, ni nakon nekoliko mjeseci. Nisam mogla. Tata je izašao iz logora, dočekala sam ga na razmjeni, grlimo se, on plače, a ja ne. Vjerojatno je taj pritisak i stres na mene djelovao tako da sam otupila - priznaje doktorica Mirjana, koja je u ratu doživjela i osobnu tragediju. Iz Borovo komerca, nakon pada grada, odveli su joj zaručnika Miroslava Gojuna, također branitelja Vukovara, kojeg su u Komerc dovezli nakon ranjavanja.
Zaručnik joj nestao
- Otišla sam ga vidjeti u Komerc 1. studenog, nakon što sam čula da je ranjen. Razgovarali smo pola sata. Hrabrio me, dogovarali smo što ćemo nakon izlaska iz grada. Tek u Zagrebu jedan mi je ranjenik rekao da je nakon pada vidio Miroslava zarobljenog u Trpinji. Navodno je tad bio živ. Na suđenju za zločine u Trpinji jedan od svjedoka ispričao je da je vidio Miroslavovo ubojstvo i da su ga nasmrt pretukli. Ne znamo gdje je tijelo. Nakon zadnje razmjene u Nemetinu shvatila sam da se neće vratiti - kaže Mirjana. Njezini roditelji, sestra, šogor i dvoje nećaka bili su u Vukovaru do posljednjeg dana. Evakuirali su ih s Mitnice, preko Šida, do Sremske Mitrovice.
- Tata i šogor ostali su zarobljeni na Ovčari i završili u logoru. Sa sestrom, mamom i nećacima sreli smo se u Sremskoj Mitrovici, kamo sam stigla liječničkim konvojem. U Vukovar sam se vratila 1999. Pola mene htjelo se vratiti, pola ne. Prvo sam radila u bolnici, a onda sam osnovala primarnu ginekološku zdravstvenu službu u Domu zdravlja u Vukovaru. Poslije sam odlučila otvoriti privatnu ordinaciju, koju sam uredila i danas pruža najviše od onoga što se može pružiti u tom segmentu posla. Bavim se i medicinskom estetikom. Želim u Vukovaru razvijati medicinski turizam, ne dopustiti da ovaj grad živi u prošlosti jer ni ja ne želim živjeti u prošlosti - ispričala nam je doktorica tada.
Studeni tugu izazove i u Ireni Kačić iz Rijeke. Ona je u ratu opustošenom Vukovaru ostala bez supruga Petra, legendarnog zapovjednika, ali i sina Igora. On je imao svega 16 godina. O tome nam je pričala 2021. godine.
- Sjedili smo u podrumu bolnice. Neizvjesnost i strah. To je vladalo oko nas. Muž mi je umro na operaciji mjesec dana ranije, nakon što je ranjen u obrani grada. A na kalendaru 20. studenog. Bio je to koban dan. U bolnicu je ušao Šljivančanin i pokazao prstom na mojeg sina - dio je njezine ispovijesti.
- Za mene je rat počeo kad mi je suprug počeo ići na straže. Djeca su već bila veća, imala sam ih troje. Baš su bili završili školu. Svaki dan sam na posao išla gledajući u cijevi tenkova ukopanih u zemlju. Rezervisti i tenkovi dolazili su već u lipnju u vojarnu i na svaku dojavu o nekoj svađi izlazili su na intervenciju. Mi smo isto iz radoznalosti izlazili na ulice i pitali se kamo i zašto oni to idu. Djeca su bila na ljetovanju u organizaciji Crvenoga križa. Vratili su se krajem kolovoza i odmah su morali ići u skloništa. Tad je krenuo žestoki napad na grad iz zraka i s kopna. Shvatili smo, počeo je rat - govori nam sa sjetom i tugom u očima Irena Kačić.
Jedno popodne uslijed nemilosrdnog granatiranja ostali su beš stana. Kako je rekla, bio je to ciljani napad. Suprug je bio zapovjednik Sajmišta.
- Zvao je da vidi jesmo li preživjeli. Uplakano sam mu govorila da smo ostali bez stana, bez svega u njemu. On je bio sretan samo jer zna da smo svi preživjeli - prisjećala se Irena.
-Tu noć, kaže nam, nisu oka sklopili. Imali su osjećaj da im stalno netko hoda oko zgrade. Kao da sam strah dolazi po njih. Bile su to napuštene i uplašene životinje.
- Imali smo psa, baš je imao mlade. I oni su cijelu noć plakali jer im majke nije bilo. Suprug je poslao dečke po nas da napustimo zgradu. Ništa nismo ponijeli sa sobom osim moje torbice, u kojoj sam imala dokumente i svoju posljednju plaću. Naš pas tužno je gledao za nama.
Kao da je znao da se nikad više nećemo vidjeti - prepričava ova nježna, ali ujedno jaka žena.
- Moj Petar obilazio nas je svaki dan. U rijetkim trenucima kad je imao odmor, došao bi k nama da budemo zajedno. Krajem rujna bio je ranjen u ruku. Bio je kod nas, ali je svaki dan provodio ispred skloništa čekajući vijesti s bojišnice. Brinuo je o nama, ali i o svojim dečkima. Kad je saznao da je gadno, otišao je. Nije mogao sjediti i čekati dok su drugi ratovali. Otišao je bez pozdrava. Više se nije vratio - kroz suze niže Irena.
Njezin Igor nikad se nije vratio
Vraća se u mislima na početak svoje priče, na hladni podrumski beton. Neizvjesnost i strah, svoju djecu...
- Približila sam se vratima. Vidjela sam da odvajaju muškarce od žena i djece. Moj Igor sa 16 godina nije više izgledao kao dijete. U ta tri mjeseca prokletog rata izrastao je u pravog mladića. To je bilo dovoljno da Šljivančanin pokaže na njega i odvoji ga od mene. Samo sam mu uspjela reći da je on još dijete, a on mi je hladno odgovorio: 'Sve će se to proveriti'. Sina nakon toga više nisam vidjela - govori Irena, koja više ne može suspregnuti suze.
Njena potraga za sinom trajala je sve dok nisu otkrili masovnu grobnicu na Ovčari.
- Saznala sam da su ga odveli tamo. Čak i da su ga izdvojili da bude pušten. No tu se našao jedan naš bivši susjed. On je pokazao na Igora. Rekao im je da je on sin ustaše Petra Kačića i da ne može biti pušten - kaže Irena gledajući u daljinu.
Nadala se, molila, ali njen Igor nikad joj se nije vratio.
Zvali su je za vađenje krvi u svrhu DNK identifikacije. Tad joj je bilo jasno, Igorovi posmrtni ostaci su među 200 drugih iz masovne grobnice.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
