Dok dreče o novoj Jugoslaviji, hrvatski desničari ustvari se boje vrijednosti Europske unije

Da nije Marko Perković Thompson ljetos, sa zadrškom od 35 godina, svečano objavio da je "Jugoslavija mrtva", svejedno nitko normalan ne bi pomislio da je ta Jugoslavija dosad bila živa.

Ona je odavno izbrisana iz javne svijesti, svečano proglašena "bivšom državom" ili u najgorem mogućem slučaju "bivšom Jugoslavijom", valjda kako je ne bi u magnovenju brkali s nekakvom "sadašnjom Jugoslavijom".

Jugoslavija nije samo zakopana, nego je zatrt njezin spomen, njezino nasljeđe, njezino značenje. 

I da se Thompson nije ljetos sjetio te Jugoslavije, možda se ni dvoje klinaca na nedjeljnom antifašističko skupu ne bi sjetilo dvije socijalističke zastave, a onda vjerojatno ni Andrej Plenković ne bi u istom dahu govorio o "zastavama starih i propalih država i režima koji su dio prošlosti koje je hrvatski narod odbacio na referendumu", a onda upozorio da se "protive onima koji bi se vraćali u neke balkanske i jugoslavenske okvire".

Pa je li onda Jugoslavija dio prošlosti ili Plenković misli da je dio budućnosti? Je li ona mrtva ili još uvijek živi u glavama Plenkovića i njegovih prijatelja desničara?

TOMISLAV KLAUŠKI Desnica radi protiv Hrvatske. Liberalna ljevica želi spasiti ustavnu, antifašističku Hrvatsku

Herceg-Bosna

Plenković spominje vraćanje u "balkanske i jugoslavenske okvire" kao nešto čemu se HDZ žestoko protivi, ali onda nije jasno zašto je Hrvatska od samog početka raspada Jugoslavije svojatala, na ovaj ili onaj način, Hercegovinu, odnosno notornu "Herceg-Bosnu" o kojoj zdušno pjeva Thompson.

Ne želimo balkanske asocijacije, ali je u susjednoj državi bila uvedena hrvatska valuta, njezini dijelovi praktički su integrirani u hrvatski politički sustav, njezini zastupnici sjedili su u Hrvatskom saboru i njezini sportaši nastupali za Hrvatsku, a i danas Plenkovićeva vlada obilato subvencionira zdravstveni sustav i druge aspekte funkcioniranja hrvatskih dijelova Bosne i Hercegovine.

Zar to nije neki oblik balkanske asocijacije?

Dapače, asocijacije koja je Franju Tuđmana i Gojka Šuška dovela do haške presude za podjelu BiH.

Desničarske babaroge

Da ne spominjemo sad suradnju, dapače, asocijaciju, hrvatske i srpske mafije, pa i političku suradnju HDZ-a i Aleksandra Vučića u organizaciji Europske pučke stranke, pa blisko prijateljstvo Zorana Milanovića i Milorada Dodika u razbijanju BiH...

"Jugoslavija" i "balkanska asocijacija" desničarske su babaroge samo kad se treba obračunati s političkim protivnicima.

Nikome nisu tako puna usta Jugoslavije kao desnici koja tom Jugoslavijom plaši narod, istodobno reanimirajući Jugoslaviju i poručujući da je Jugoslavija mrtva.

Uostalom, kako Marko Perković Thompson uopće smije spomenuti Jugoslaviju, kad je u javnom životu uvrijeđeno korištenje eufemizama poput "bivše države", čak i kad hrvatski sportski klubovi slave trofeje osvojene u "bivšoj državi". 

TIJEKOM PROSVJEDA Devet privedenih u Rijeci zaradili optužne prijedloge zbog 'ZDS-a' i dizanja desnice u vis

Tko jedini govori o Jugoslaviji?

Pojam "Jugoslavija" u hrvatskom javnom životu nije je smio spominjati kako ne bi natjerala lakovjerne Hrvate da ponovno - po treći puta - krenu u njezino osnivanje, otprilike kao što se pred djecom ne smiju spominjati bomboni da se ne bi u dućanu histerično bacili na pod pred policom sa slatkišima.

Ali zato desnica slobodno laprda o Jugoslaviji, objavljujući da je mrtva kao da je dojučer bila živa.

A onda i Plenković, pored živog Thompsona, kaže da se protivi balkanskim asocijacijama, jer je neka djevojka flomasterom na kartonu napisala "balkanska federacija država bez država i nacija".

Čak ni ona nije spomenula tu ozloglašenu "Jugoslaviju".

Toliko je HDZ siguran u hrvatsku državnost.

Balkan je dobar

Hrvatski desničari, oni koji sanjaju o pripajanju Hercegovine, pa možda i cijele BiH, o Hrvatskoj do Drine ili Zemuna, ne bi imali ništa protiv balkanskih asocijacija, kad bi se po njihovu ukusu prekrajale granice tih balkanskih zemalja. "Balkan je dobar kad je naš". 

No za njih je Jugoslavija prvenstveno eufemizam za komunizam.

Premda su tu Jugoslaviju razbili velikosrpski fašisti, izvršili državni udar i preuzeli jugoslavenske institucije i vojsku kojom su krenuli u osvajanje, uništavanje i okupaciju bivših jugoslavenskih republika.

Nitko od liberalne, progresivne, europske, a naročito parlamentarne ljevice, danas ne govori o Jugoslaviji, već o Europi, dok upravo desnica postojano reanimira tu balzamiranu Jugoslaviju kako bi zapravo radila na razbijanju europskog karaktera moderne Hrvatske.

Ne muči njih Jugoslavija, nego Europa.

Europske vrijednosti

Jer ta nova Europa promovira vrijednosti koje su u suštinskoj suprotnosti sa svime onime na čemu desničari i populisti grade svoje demagoške platforme.

Nije njima Jugoslavija prijetnja, nego Europska unija.

Ona nosi njima tako omraženu woke kulturu, multikulturalnost, građanske slobode, prava seksualnih i nacionalnih manjina, ljudska prava i  jednakost u pravima.

Uvodi suradnju i novu asocijaciju kroz razbijanje ustaljenih plemenskih navika.

Saveznici s Balkana

S druge strane, upravo na Balkanu jačaju ili dominiraju pokreti koji se bore protiv tih istih europskih vrijednosti. Pa bi hrvatski desničari lakše našli saveznike u Srbiji ili Bosni i Hercegovini, nego u Europskoj uniji.

To su isti razbijači Jugoslavije, ali i razbijači Europske unije. 

Zato, dok dreče o nekakvoj Jugoslaviji, desničari zapravo misle na Europsku uniju koja je itekako živa i predstavlja stvarnu prepreku njihovim planovima.