Svetlana Kalanjoš četiri godine nije mogla ustati zbog bolesti. Mursko Središće je pokrenulo akciju, i prikupljen je novac za lijek. Danas ona opet hoda
HRABRA MEĐIMURKA
Dobri ljudi pomogli su Svetlani: 'Nakon četiri godine sam opet ustala iz kreveta! Sretna sam'
Čitanje članka:
5
min
Presretna sam, prvi put nakon četiri godine sam ustala iz kreveta, stala na noge, ne mogu vam opisati taj osjećaj! Hvala svima koji su mi pomogli, bez njih ovo ne bi bilo moguće - s velikim osmijehom govori Svetlana Kalanjoš, 39-godišnjakinja iz Sitnica pored Murskog Središća koja je četiri godine zbog metaboličke bolesti i velike debljine koju ona uzrokuje, bila prikovana za krevet. Imala je 250 kilograma, i iz kreveta više nije mogla, postala je zarobljenica bolesti i kilograma.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:10
Posjetili smo je prije dva mjeseca u njenoj kući u romskom naselju, i posvjedočili teškim uvjetima u kojima živi. Gradska vlast Murskog Središća za nju je, i majku Vesnu koja boluje od istih bolesti, tad pokrenula humanitarnu akciju kako bi se prikupio novac za Mounjaro, lijek za mršavljenje, i jedini spas za Svetlanu. Dosad je prikupljeno osam tisuća eura, i osigurano dovoljno doza lijeka za dvije žene kroz šest mjeseci. Obje se već danas puno bolje osjećaju, a Svetlana je stala na noge nakon četiri godine provedene u krevetu. Ne zna koliko je smršavjela, ali vjeruje da je barem trideset kilograma lakša, koliko je izgubila i njena majka. Izgleda vidno bolje nego prije, obje su svježije, odmornije, zdravije. Sretna je, prvi put u četiri godine agonije.
- Noge prije nisam mogla pomaknuti, redale su se infekcije na njima, trpila sam velike bolove. Prije mjesec dana, kako kilaža polako pada, prvi put nakon puno vremena ja sam ih opet mogla pomaknuti i osjetiti, a onda sam osjetila i da se mogu dići iz kreveta. Sad već mogu prošetati po sobi, čak i do kuhinje, i ne mogu vam dovoljno dobro opisati kakav je to predivan osjećaj, sretna je Svetlana. Vježbat će, kaže, i dalje. Medicinska patronažna sestra joj dolazi dvaput tjedno i primjećuje, kaže Svjetlana, da se otečenost nogu smanjuje.
- Osim što skida kilograme, lijek, koji dobijam u injekcijama, smanjuje i apetit, ali mama i ja dodatno jako pazimo što, i koliko jedemo, govori mlada žena.
Živi s majkom i ocem Stankom, hrvatskim braniteljem - preživljavaju s 450 eura socijalne pomoći, i 160 eura Svetlaninog inkluzivnog dodatka. Da nije bilo humanitarne akcije i dobrih ljudi, Svetlana bi i dalje živjela u velikoj agoniji, nepokretna, osuđena na četiri zida sobe, i na rubu života i smrti. Sad joj se polako vraća stari život, govori nam dok stojećki pozira s majkom i ocem.
Nekoć je radila u osnovnoj školi kao pomoćnica za romsku djecu, prevodila im je nastavu s njihovog, bajaškog jezika, pratila ih na putu u, i iz škole, na izlete, učila ih usvajati higijenske navike. Vodila je brigu o 130 mališana. U četiri godine, koliko je bila prikovana za krevet, najveća joj je želja bila opet vidjeti djecu s kojom je radila, ona su joj bila najveća životna radost. Oduvijek je željela postati učiteljica, što joj se, nažalost, nije ostvarilo. Sad ima još jednu želju, nekome malu, ali njoj ogromnu - nakon četiri godine izaći iz sobe van na zrak, na sunce.
- To još ne uspijevam, moja kičma još nije spremna na izlazak na otvoreno, ne mogu se ispraviti, no nadam se da će injekcije koje redovito uzimam i u tome pomoći. Mojoj sreći nema kraja... nastavlja mlada žena. Jako je zahvalna, dodaje, gradonačelniku Murskog Središća, Dražen Srpaku.
- Organizirao je otvaranje posebnog računa za mene, cijelu humanitarnu akciju, a onda i nabavku bolničkog kreveta, cijena mu je tri tisuće eura, i sad mi je puno lakše. Osim toga, dobila sam i televizor u sobu, imam i radio pored kreveta, da mi skrate moje duge sate, veli Svetlana. Idući tjedan će, dodaje, krenuti i gradnja kupaonice u njihovoj kući, bez koje su dosad živjeli. Kuće u naselju nemaju vodu, uzimaju je sa zajedničke česme. "Privilegij" je ove obitelji što se česma nalazi tik uz njihovu kuću. No zimi, kad temperatura padne, ona zamrzne pa vode nema. U naselju nemaju ni provedenu struju, posuđuju je od susjeda.
- Imat ćemo kupaonicu, prvi put u životu. Ne mogu vam opisati kolika će to promjena za cijelu obitelj biti. Moć ću se okupati pod mlazom vode, a ne više prati u krevetu, kao dosad. Hvala vam!, zahvaljuje Svetlana još jendom svima koji su donirali novac da joj se pomogne.
- Vježbam hodanje dan po dan, polako. Nakon što sam počela dobivati injekcije, osjećam da mi cijelo tijelo drhti, osjećam njihovo djelovanje, kao da je metabolizam prebacio 'u šestu'. Od Grada s humanitarnog računa dobijamo i novac za bolju prehranu, 50 eura tjedno, pa tata s narudžbenicom odlazi kupiti piletinu, ribu, jedem juhe bez tjestenine, ibzacila sam priloge, jedem puno salate... govori nam Svetlana.
- Svi smo presretni, a ja najviše jer se supruga opet osjeća dobro da može peuzeti kuhinju i kuhanje, smije se otac Stanko. Kako ni supruga Vesna dosad nije mogla hodati, on je bio preuzeo sve poslove u domaćinstvu - kuhanje i čišćenje, brigu o Svetlani koja nije mogla hodati. Zahvaljuje svima koji su pomogli. Gospođa Vesna je također "procvjetala", puno lakše hoda, skinula je puno kilograma.
- Od prikupljene pomoći je kupljen potreban lijek za suprugu i kći, kupljen je i bolnički krevet, televizor, kako bi se Svjetlani u sobi prikratilo vrijeme. Dobre bih ljude još zamolio, ako ikako može, drva za ogrjev, nemamo ih, a dolazi zima, kaže Stanko.
Za prvih šest mjeseci lijek za svaku od žena košta dvije tisuće eura, znači četiri tisuće ukupno. Humanitarna akcija se nastavlja na još tri mjeseca, Mursko Središće poziva na uplatu na poseban račun grada, uz napomenu "pomoć za Svetlanu i Vesnu Kalanjoš", HR47 2340 0091 5113 4202 7. Novac će se koristiti za nabavu lijekova i medicinske opremen, dijetne hrane te za uređenje kupaonice.
Dok smo prije dva mjeseca razgovarali sa Svetlanom sjedeći pored njenog kreveta, nametalo nam se samo jedno pitanje - kako je moguće da sustav, zdravstveni i socijalni, ostavlja ovu ženu u tom vlažnom sobičku, u koji sunce ne dopire.
- Jesmo li krivi zato što smo Romi - pitali su se u kolovozu Kalanjoši. Žive u kućerku od dvije prostorije, Svetlana pored kreveta ima kisik, koji mora uzimati četiri sata na dan. Bojala se što će biti kad dođe zima i počne loženje peći u sobi, jer spremnik s kisikom ne smije biti tamo gdje se loži. Potreban im je radijator, ali onda i novac kojim će plaćati struju za njega.
No Svetlana nikad nije klonula duhom.
- Drže me vjera i molitva, nada da će biti bolje, rekla nam je prije dva mjeseca, kad je tek počela primati terapiju. Želja joj se pokako ispunjava. U svibnju ove godine je bila u bolnici tjedan dana, stanje joj je bilo jako loše. Po nju je tad došla Hitna pomoć, no bilo je nemoguće podignuti je u ambulantno vozilo. Morali su zvati vatrogasce upomoć.
- Došlo je njih šest-sedam, koji su uspjeli podignuti je u vozilo. No vozilu nije mogla drukčije ležati nego na podu, bolesnički je ležaj premalen za nju - na rubu plača se u kolovozu prisjetio tata Stanko.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
