Ante Vukoja (64) rođen je 4. kolovoza 1961. godine. U Domovinskom ratu bio je od početka, a na 34. rođendan krenuo je u akciju Oluja
DANI PONOSA I SLAVE
Dan koji se pamti: 'Artiljerija, tutnji, a meni rođendan...'
Čitanje članka:
3
min
Suborci u to vrijeme sigurno nisu znali da mi je rođendan. Nisam prijateljima rekao, nisam im čak ni spomenuo, uz širok osmijeh govori Ante Vukoja (64), poručnik 2. gardijske brigade. Ponosan je što je Vojno-redarstvena akcija Oluja krenula baš na njegov 34. rođendan te što je imao priliku u njoj sudjelovati. Tog 4. kolovoza 1995. najviše mu se u pamćenje usjekla grmljavina artiljerije s obje strane, koja je počela već od ranog jutra.
- Drugačije je sigurno kad ti počne rođendan ujutro u pet sati. Grmljavina, tutnji artiljerija, naša, njihova... Živio sam za tu akciju, svi smo čekali Oluju, znali smo da mora biti i da mi moramo ići dalje te da smo sposobni i jači od našeg neprijatelja i da ćemo doći na granicu, na koju smo došli za osam dana - kaže Vukoja.
Priznaje da mu je palo na pamet kako bi mogao i poginuti, ali nije bilo vremena za razmišljanje, išlo se samo naprijed i naprijed.
- Tih osam dana svaki dan smo se pomicali. Bio sam pripadnik satnije veze, stalno smo imali vezu između zapovjedništva i pješačkih postrojbi te smo stalno bili u pokretu. I stalno smo išli prema hrvatskoj granici - rekao je Vukoja pa se detaljnije prisjetio tijeka akcije.
- Operacija je krenula iz Međurača, znači na području Petrinje, i išli smo glavnim smjerom. Naša borbena grupa imala je banovinsko ratište, išli smo prema Strašniku, Gori i Bačugi. Sjećam se da smo se spojili s 5. korpusom negdje u Žirovcu kraj Dvora. Sjećam se tog prijavka. Osmi dan, 11. kolovoza, došli smo u Dvor na granicu. Mislim da smo 12. kolovoza već imali taj povratak u hrvatske gradove - ispričao je.
Rodom je s područja oko Mostara u BiH, a hrvatskoj obrani priključio se 1990. godine.
- Imao sam siguran posao, izdavao sam mjesečne karte na kolodvoru u Mostaru i vidio sam da se nešto sprema. Onda sam rekao: ‘Idem’. Bio sam pripadnik Specijalne policije Kumrovec do osnivanja gardijskih brigada - prisjeća se Vukoja.
U Kranjčevićevoj u Zagrebu na prvom postrojavanju Vukoju su prebacili u 2. gardijsku brigadu.
- Tad nas je većina otišla u 2. brigadu, dio i u 4. brigadu, dio je ostao u policiji, nešto i u Tigrovima. Tako smo se nekako razišli - priča Vukoja. Sa sjetom se sjeća da su iza njega u Hercegovini ostali djed, majka i otac.
- Djed mi je umro 1991. godine, dok sam ja bio na terenu u Glini. Tražili su me da dođem na pogreb, ali nisu me našli. Tek kasnije su mi rekli pa sam dobio nekoliko dana slobodno, ali pogreb je prošao. Znam da sam se vraćao preko Rijeke trajektom iz Splita, nismo se mogli ni vratiti nekim normalnim putem. Tad još nisam bio oženjen. Oženio sam se nakon rata, 1998. godine, imam troje djece i suprugu - kaže Vukoja, koji je u Domovinskom ratu sudjelovao od početka do kraja.
- Znači, sa Specijalnom policijom Kumrovec prošao sam Pakrac, Plitvice, onda s 2. gardijskom brigadom sva ratišta. Najviše smo bili na Banovini, ali bio sam i devet mjeseci na južnom bojištu, to je dolje mostarsko ratište, jer smo mi tamo rođeni. Ne sjećam se više koje godine, ali bili smo dolje devet mjeseci, branili hrvatski narod u BiH - pričao je Vukoja.
Poslije rata ostao je u vojsci, a u mirovinu je otišao 2003.
- Došao je taj neki novi preustroj, a mi smo već bili u zrelim godinama. Išlo se prema smanjenju broja vojnika, tako da sam otišao 1. lipnja u mirovinu - priča Vukoja, koji umirovljeničke dane krati tako da se trudi uvijek biti u pokretu i nešto raditi. U ratu je bio i ranjen.
- Bio sam ranjen 1993. na terenu. Uglavnom lakše, mogu reći. Imao sam ozljedu na dlanu, neku ozljedu glave, malo razbio kralježnicu, ali sve je u redu. Bila je akcija dolje na jugu - kaže Vukoja.
I danas ima problema s kralježnicom, zbog kojih ide na terapije, a prije dvije godine otišao je na besplatni preventivni sistematski pregled, koji mu je, kaže, spasio život.
- Na koronografiji su otkrili da imam značajno zakrčenje krvnih žila na ulazu u srce. Rekli su mi liječnici da sam došao u zadnji čas i da je to predinfarktno stanje. Nakon tog pregleda ugradili su mi dva stenta u studenom 2023. - zahvalan je Vukoja liječnicima.
Smatra da bi svi koji mogu trebali ići na preventivne zdravstvene preglede jer nikad se ne zna kakve zdravstvene tegobe netko može imati, a da to i ne osjeti.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
