Dan kada je Stanley pronašao nestalog Britanca u srcu Afrike: 'Livingstone, pretpostavljam?'

U srcu Afrike 19. stoljeća, kontinenta obavijenog misterijom i neistraženim prostranstvima za zapadni svijet, dogodio se jedan od najpoznatijih susreta u povijesti. Bila je to kulminacija nevjerojatne potrage koju je vodio cinični američki novinar kako bi pronašao nestalog britanskog istraživača i nacionalnog heroja. Rečenica izgovorena tog dana, "Doktore Livingstone, pretpostavljam?", ušla je u legendu.

Dva svijeta, jedna misija

S jedne strane bio je dr. David Livingstone, škotski liječnik, misionar i najslavniji istraživač svoga doba, rođen 1813. godine. Heroj Britanskog Carstva, proveo je desetljeća mapirajući unutrašnjost Afrike, vođen trima ciljevima: širenjem kršćanstva, trgovinom i borbom protiv okrutne trgovine robljem koju su vodili arapski trgovci. Godine 1865. krenuo je na svoju posljednju veliku misiju: pronaći mitski izvor rijeke Nil. No, godine su prolazile, a od Livingstonea nije bilo ni traga ni glasa. Za svijet je jednostavno nestao.

S druge strane bio je Henry Morton Stanley, čovjek potpuno drugačijeg kova. Rođen u Walesu kao John Rowlands, odrastao je u sirotištu nakon što ga je majka napustila. S 15 godina bježi u Ameriku, gdje izmišlja novi identitet i započinje život pun avantura: borio se na obje strane u Američkom građanskom ratu, okušao se kao kopač zlata i na kraju postao novinar. Njegov urednik, James Gordon Bennett Jr. iz lista New York Herald, u potrazi za senzacionalnom pričom koja bi ponizila Britance i povećala nakladu, 1869. godine daje Stanleyju jednostavan, ali gotovo nemoguć zadatak: "Pronađite Livingstonea. Ponesite što god vam treba, ali ga pronađite."

Putovanje u srce tame

Stanleyjeva ekspedicija, koja je krenula s obale Zanzibara u ožujku 1871., bila je golema. S gotovo 2000 nosača i opremom, bio je to pothvat epskih razmjera. No, putovanje dugo preko tisuću kilometara u nepoznato bilo je pakleno. Stanley se borio s malarijom koja mu je izazivala halucinacije, dizenterijom, gladi, pobunama i pustinjskim vrućinama. Izgubio je desetke kilograma, a dvojica njegovih bijelih suputnika su umrla. Ipak, vođen nevjerojatnom upornošću, nastavio je dalje.

Za to vrijeme, Livingstone je bio na rubu snaga. Bolestan, bez zaliha i novca, bio je prisiljen živjeti ovisan o milosti istih onih arapskih trgovaca robljem protiv kojih se borio. U selu Nyangwe svjedočio je stravičnom masakru u kojem su trgovci robljem pobili stotine nedužnih Afrikanaca, što ga je duboko potreslo. Slomljen i iscrpljen, stigao je u mjesto Ujiji na obali jezera Tanganjika.

- Osjećao sam se kao čovjek koji je sišao iz Jeruzalema u Jerihon i pao u ruke razbojnika - zapisao je u svoj dnevnik.

Sudbonosni susret u Ujijiju

Nakon gotovo osam mjeseci iscrpljujućeg putovanja, Stanleyjeva karavana približila se Ujijiju. Na ulazu u selo, Stanley je naredio da se istakne američka zastava i da se zapuca iz pušaka kako bi najavili dolazak. Tisuće mještana okupilo se oko pridošlica.

Livingstone, koji je sjedio ispred svoje skromne kolibe, čuo je buku i polako ustao. Kroz gomilu je ugledao blijedog, mršavog bijelca sijede brade, odjevenog u iznošenu odjeću. Stanley je, kako je kasnije zapisao, koračao polako i smireno, svjestan povijesnog trenutka. Prišao je starijem čovjeku, skinuo šešir i, s formalnošću koja je prkosila divljini oko njih, izgovorio legendarne riječi:

"Doktore Livingstone, pretpostavljam?"

"Da", odgovorio je Livingstone s blagim osmijehom.

"Hvala Bogu, doktore, što mi je dopušteno da vas vidim", rekao je Stanley.

Iako su njihovi dnevnici kao datum susreta zabilježili 10. studenoga 1871., kasnija istraživanja pokazala su da se susret vjerojatno dogodio 27. listopada. Nevjerojatnom igrom sudbine, bio je to isti dan kada je u Londonu pokopan Sir Roderick Murchison, Livingstoneov prijatelj i pokrovitelj, čovjek koji ga je i poslao na tu posljednju misiju.

Neočekivano prijateljstvo i nasljeđe

Stanley je planirao brzo se vratiti s pričom, no ostao je s Livingstoneom pet mjeseci. Između dvojice potpuno različitih muškaraca rodilo se duboko prijateljstvo. Stanley je pomogao Livingstoneu da se oporavi, opskrbio ga lijekovima i hranom, a zajedno su istraživali sjeverne obale jezera Tanganjika. Unatoč Stanleyjevim nagovaranjima, Livingstone je odbio vratiti se u Englesku, odlučan da dovrši potragu za izvorom Nila.

Kad je Stanleyjeva priča objavljena u svibnju 1872., postala je globalna senzacija, a on svjetski poznat. Livingstone je umro u Africi godinu i pol kasnije, 1. svibnja 1873. Njegovi vjerni afrički pratitelji mumificirali su mu tijelo i prenijeli ga tisućama kilometara do obale, odakle je prevezeno u Englesku. Pokopan je uz najveće počasti u Westminsterskoj opatiji, a jedan od nosača lijesa bio je Henry Morton Stanley. Stanley je kasnije i sam postao veliki istraživač, no njegova reputacija zauvijek je ukaljana suradnjom s belgijskim kraljem Leopoldom II. u brutalnoj eksploataciji Konga, zbog čega mu je uskraćena čast da bude pokopan uz čovjeka kojeg je pronašao.

Susret u Ujijiju bio je više od pronalaska izgubljenog čovjeka. Bio je to simboličan trenutak koji je označio kraj jedne ere istraživanja i početak složenijeg, često brutalnijeg, odnosa Zapada prema Africi. Priča o Stanleyju i Livingstoneu ostaje vječni podsjetnik na ljudsku izdržljivost, ambiciju i neočekivane veze koje se mogu stvoriti u najnegostoljubivijim dijelovima svijeta.