Oko zgrade Vjesnika koju je gutao plamen okupili su se bivši zaposlenici. Neki su tu radili svoj prvi posao, neki su iz Vjesnika otišli u mirovinu. Svi su gledali kako zgrada u kojoj se pisala povijest Hrvatske nestaje
SPECIJALNI IZVJEŠTAJ
Buktinja od 1200 °C progutala je Vjesnik: 'Kolega je došao i rekao da sve gori! Bježali smo'
Čitanje članka:
6
min
Vatra je gutala kat po kat Vjesnikova nebodera. Staklo je pucalo i rasipalo se po asfaltu dok je više od stotinu vatrogasaca pokušavalo obuzdati plamen. Kao iz filma katastrofe, Zagrepčani su mogli samo stajati i gledati kako neboder nestaje, dok se više od stotinu vatrogasaca bori s plamenom. Temperatura plamena dosezala je i 1200 stupnjeva Celzijevih. Vjesnik se pretvorio u pakao.
Pokretanje videa...
01:22
- Žalosno. Tramvajska stanica Vjesnik. Tko zna kako će se sad zvati - govori susjeda iz zgrade kraj nebodera.
Vjesnikov neboder nije bio samo simbol grada Zagreba kraj tramvajske stanice. To je zgrada u kojoj su stasale generacije novinara, krojila se budućnost te struke i zapisivala povijest Hrvatske. Nekoć zgrada koja je vrvjela ljudima i informacijama, kojom je odjekivao zvuk Olivetti pisaćih mašina i zvonjava Iskra telefona, već godinama zjapi prazna.
Republika Hrvatska ima udio od 60 posto, dok ostatak drže privatne tvrtke. Proteklih godina koristila se za snimanje raznih serija, kao arhiv ministarstava, a na zadnjem katu smjestio se radio Laganini FM.
Nasreću, nikoga nije bilo u redakciji kad je zgrada planula u 23 sata i 8 minuta. No u aneksu zgrade bili su stolnotenisači iz kluba Mlinovi.
- Mi smo tu bili do 23.30 sati. Ja sam ostao zadnji, jedan kolega je izašao i brzo se vratio po mene. Rekao mi je da zgrada gori i da se moramo evakuirati. Izjurili smo i vidjeli vatrogasce na dizalici kako gase. Morali su provaliti kroz staklena vrata nebodera jer nikoga nije bilo na porti, ne znam gdje je bio portir. Vatra je samo preuzimala zgradu - govori za 24sata Branko Borošak, predsjednik kluba.
U tom prostoru su po ugovoru o najmu s Državnim nekretninama, a ponovno rade od ožujka ove godine.
- Imamo 400 članova, unutra je nešto naše opreme i pet stolova. Prije smo imali i veći prostor, ali je to nakon pandemije sve etažirano pa je prostor podijeljen na državni i privatni dio. U njega smo ulazili kroz neboder, sad to sigurno nećemo moći. Mislim da je za nas to gotova priča - govori Borošak, kojega od jutra zovu uznemireni članovi.
Jedna od susjeda uspjela je snimiti početak požara, koji je krenuo iz ureda na jednom od viših katova.
- Izašli smo na ulicu i ugledali plamen na vrhu, osjetio se jaki smrad paljevine. Ubrzo smo se vratili u zgradu, došli su vatrogasci, a u jednom trenutku, kad smo pogledali, požar se proširio i prema donjem dijelu zgrade. Vidjelo se i nekakvo plavo svjetlo, a onda je buknulo na još nekoliko mjesta. Bilo je uznemirujuće biti u blizini - rekla je za 24sata.
Simbol sporijeg vremena
Vatrogasci su ovaj požar gasili više od deset sati. Vatrena stihija progutala je sve, od arhiva su ostali samo kosturi s policama, a zrakom je letio progorjeli papir. Dok nas policajac upozorava da se malo udaljimo zbog vlastite sigurnosti, prolazi Ivana, koja je u Vjesniku radila.
- Imala sam 13 godina, to je bilo preko Omladinskog servisa. Radila sam na slanju pošte kroz tunel koji je išao na zrak, to su imali po cijeloj zgradi. To mi je bio prvi posao ikad - govori.
Među ljudima koji su gledali kako Vjesnik nestaje u plamenu je mnogo takvih priča. Neki su radili preko ljeta, neki do odlaska u mirovinu. Svatko ima svoju priču iz nebodera na uglu Savske i Slavonske izgrađenog 1972. godine. Na 16 katova nalazili su se nekoć uredi, redakcije, restoran, kafić. Neboder je sa svojih 67 metara neizostavni dio vizure Zagreba i ostavština arhitekta Antuna Ulricha. Predstavljao je vrijeme novinarstva kad su olovka i bilježnica bili dovoljni, kad su se novine tiskale usred grada, noću, da bi ujutro bile na kioscima. Vrijeme kad je život bio sporiji.
- Radio sam tu 28 godina. Unutra, kad uđete kroz lift, na svakom katu su staklena vrata, na podu je tapison, a zidovi su obloženi drvetom. To je kao stvoreno da gori kao šibica. Pod tom temperaturom nema spasa. Iznutra se gasiti ne može, znači mogu pustiti da dogori kao svijeća i zalijevati izvana. Mi smo radili rotaciju za novine, svašta se tu izmjenjivalo. Ali što će biti sa zgradom, to će reći struka - govori Krunoslav, bivši zaposlenik.
Požar se širio instalacijama
Kad su vatrogasci pristigli na intervenciju, prvo su gasili 15. kat. Ubrzo se kroz ventilaciju požar proširio sve do petog kata i morali su pobjeći. Zatvoreni su struja i plin, a ono što nije izgorjelo, potpuno je natopljeno.
- Opasno je jer smo, kad su se ekipe počele penjati i gasiti, vidjeli da se požar počeo pojavljivati na donjim katovima, čak i u prizemlju, a to znači da se širio kroz ventilacije - rekao je Siniša Jembrih, zapovjednik JVP-a Zagreb.
Imali su i samo jednu dojavu.
- To je neobično jer kod velikih požara obično imamo više dojava građana - dodao je.
Kad se požarište sanira, napravit će se očevid. Neslužbeno doznajemo da se zgrada savinula 30-ak centimetara, a Ministarstvo graditeljstva organiziralo je radnu skupinu statičara koji će zgradu pregledati.
- Tu imamo da je požar izbio, prema fotografijama, negdje nešto više od polovice nebodera prema gore. Požarne zone se moraju štititi s određenim jastučićima, koji imaju jednu pjenu, koja se u slučaju požara raširi i ne pušta s određenog kata širenje požara glavnim instalacijama, odnosno instalacijskim vertikalama. Ili su projektanti, koji su sad već sigurno preminuli, to propustili ili to nije mijenjano na vrijeme. Možda je zastarjelo. U svakom slučaju, nije bilo zaštite požarnih zona - govori za 24sata Ivan Ožanić, dugogodišnji iskusni vještak za požare.
Tu ima posla i za krim policiju, koja mora utvrditi u kojoj sobi je, prema snimci prolaznika, planuo požar, tko je koristi, tko je bio posljednji u njoj...
Potpuno izgorio radio
Najveća šteta je za radio Laganini FM. Program je prekinut, traže alternativu za puštanje glazbe u eter u kojem od ponedjeljka navečer vlada tišina.
- Mi smo prije tri godine sve potpuno renovirali pa smo praktički vakuumirali kat. To je bila stara građa, golemi kanali, stare ventilacije i vjerojatno kroz to vatra prolazi. Sve smo to pozatvarali, temeljito napravili obnovu, a kakva je trenutačno situacija gore stvarno ne znam - rekao je Josip Majher, direktor Laganinija.
Kat ispod njih bio je potpuno očišćen, dok je u ostatku zgrade bila arhiva Ministarstva financija, Ministarstva demografije i Ministarstva graditeljstva. Iz Porezne kažu da je riječ o arhivi koja nije važna za funkcioniranje institucije, iz Ministarstva demografije da tamo nije bilo ništa njihovo, a arhivu Ministarstva graditeljstva vatra je zaobišla.
- Sad su naši kolege to obišli, naša je arhiva sačuvana - kažu nam u ministarstvu.
'Proveo sam tu dio života'
Oko Vjesnika su se okupili i bivši zaposlenici.
- Mislila sam da ću ponovno dobiti moždani. Oblio me hladan znoj, suze su krenule same od sebe. Sjetila sam se svih ljudi koje sam upoznala tamo u 17 godina rada. Moja majka je tamo radila 30 godina. Ja sam tamo radila u kuhinji. Bili smo jedna velika zajednica, družili smo se. Svaki dan bih pripremala ručak za više od 2000 ljudi. Ovo je velika tuga i veliki gubitak. Nasreću, sjećanja ne mogu izgorjeti - ispričala nam je Nevenka Cikojević, koja je sad u zasluženoj mirovini.
Ona i njezini kolege su u suzama gledali kako neboder nestaje pred njihovim očima.
- Radio sam kao inženjer zaštite od požara. Sve smo napravili kako bismo ga zaštitili kad smo mi otišli. Ta zaštita je nestala. Taj neboder nije mogao ovako izgorjeti jer su bila na svim katovima protupožarna vrata. Ta vrata su napravljena 2005., nova su bila. Napravili smo nova vrata koja su imala atest. Nije se moglo prenositi s etaže na etažu, nikad - ispričao nam je Mirko Cerjak, koji je u Vjesniku radio punih 25 godina.
Da je u Vjesniku bilo lijepo, potvrdio nam je i bivši direktor Mijo Paradžik, koji je odmah stigao na požarište.
- Čitaš vijesti i ne vjeruješ. Ja sam ovdje proveo dobar dio života, čak 34 godine. Krenuo sam od one najniže pozicije pa sve do direktorske. Gušt je ovdje bio raditi. Umalo sam se onesvijestio kad sam vidio vijesti da gori. Jako mi je teško ovo gledati. Velika je ovo tuga za sve nas - zaključuje Paradžik.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
