Nekad najbrža vozačica regije u autocrossu, danas sutkinja na stazi, Maja Barbir želi se vratiti utrkama u čast sinu Martinu i uz potporu sina Luke
Brzina i adrenalin Maji iz Ploča su u krvi: 'Jurila sam 20 godina, a sada sin ide mojim stopama'
Vožnja je Maji Barbir iz Ploča u krvi. Strast koja ju pokreće već puna dva desetljeća oblikovala je njezin život, obitelj i svakodnevicu. Kad je prije 20 godina prvi put sjela u trkaći automobil, nije mogla ni zamisliti da će joj taj trenutak odrediti životni put. Danas, s 47 godina, kaže kako je ljubav prema automobilizmu još uvijek jednako snažna, a možda i veća nego na početku.
- Ta ljubav nikad nije nestala, možda je sada još i jača - priznaje Maja, dok se prisjeća svojih prvih vožnji i dana kad su joj govorili da to nije sport za žene.
Sve je počelo na improviziranom trkalištu u Pločama. Njezin suprug Josip, i sam automobilist, rekao joj je da neće moći izdržati više od nekoliko krugova. No, ona je odmah pokazala prkos i odlučnost: umjesto pet, odvezla je čak 25 krugova.
- Gledali su me kao da sam pala s Marsa. Nitko nije vjerovao da mogu, ali dokazala sam da itekako mogu - prisjeća se Maja.
U to vrijeme, prije dva desetljeća, gotovo da nije bilo žena u autosportu.
- Mi žene smo bile "za kuhinju", a ne za volan, tako se tada razmišljalo. Isto vrijedi i za motocikle. "Nije to za ženu", govorili su. A ja vozim i motocikl! Ušla sam u muški svijet i pokorila ga - rekla je Maja.
Unatoč podsmjesima i ružnim komentarima s tribina, nije se dala pokolebati.
- Odvezla sam junački i začepila im usta. Nije bilo lako, ali upornost se isplatila - rekla je Maja. Već 2009. osvojila je titulu najbolje vozačice Regije jug, a u muškoj konkurenciji bila je druga.
Danas više ne vozi, ali je na svakoj utrci prisutna kao sutkinja.
- Aktivno sudim drift, položila sam licenciju, članica sam BMW Auto kluba Dalmacija i AMK Racing Teama Ploče. Imam i licenciju za autoslalom i brdo. Predsjednik Kristijan Begić i kolege mi daju veliku podršku - rekla je Maja. No priznaje da ju želja da ponovno sjedne u automobil ne napušta.
- Najradije bih vozila brdo, to je famozna disciplina. To mi je velika želja, ali bez sponzora je teško - dodala je Maja.
U njezinoj kući posebno mjesto zauzima polica s više od 60 pehara.
- Iza svakog stoji znoj i potrošeni novac. To su uspomene koje se ne zaboravljaju - rekla je Maja. Nikada nije imala posebne treninge, ali je od supruga naučila sve što treba znati.
- Moraš poznavati svoj automobil kao da si automehaničar. Auto neće voziti tebe, nego ti njega - rekla je Maja.
Ljubav prema autosportu Josip i Maja prenijeli su i na svoju djecu, iako im to nije bila namjera.
- Vodili smo ih sa sobom na utrke i jednostavno su odrasli uz automobile - rekla je Maja. Najstariji sin Martin, koji je obožavao taj sport, poginuo je u prometnoj nesreći u dobi od samo 20 godina.
- Sve što radim, radim i na njegov spomen. To me čini jačom i daje mi snagu da nastavim - govori Maja kroz suze.
Najmlađi sin Luka (21) nastavio je majčinim stopama. Od malih nogu na stazi, danas je ozbiljan natjecatelj.
- Imam svu sigurnosnu opremu, od kombinezona do HANS ovratnika. Na jednoj utrci u Dubrovniku udario sam u zid pri 90 km/h i ništa mi nije bilo. To je dokaz koliko je sigurnost važna - rekao je Luka.
Za njega su utrke način života.
- To je moj ispušni ventil. Na stazi ne razmišljam ni o čemu drugom. I da se razbijem sto puta, opet ću složiti auto i voziti. Utrke me pokreću, bez njih ne znam što bih - rekao je Lika.
Prvi puta nastupio je 2021. u Metkoviću i odmah pobijedio.
- Osvojio sam prvo mjesto klase i juniora. To iskustvo bilo je kao droga, više nisam mogao stati - rekao je Luka. Kupio je drugi automobil, mjesecima ga prepravljao i nastavio se natjecati na brdskim utrkama u Makarskoj, Skradinu i Malačkoj.
- Sport je skup, za veće utrke poput Buzeta treba puno troškova, ali trudim se koliko mogu - rekao je Luka.
Osim vožnje, Luka cijeni i druženje.
- Da roditelji nisu bili u autosportu, teško da bih se ikad uključio. Ali od četvrte godine sam na stazi, to mi je u krvi - rekao je Luka. Već i svog sina, starog tek godinu i tri mjeseca, vodi sa sobom na utrke.
- Nadam se da će ići mojim stopama - dodao je Luka.
Maja, iako ponosna, ne skriva brigu.
- Kad ga gledam kako dolijeće, hvatam se za glavu. Ali vozaču ne smiješ govoriti kako da vozi. Na stazi sam ja sudac, a on samo još jedan vozač sa startnim brojem - rekla je Maja.
I majka i sin neprestano ponavljaju poruku o sigurnosti.
- Svaki dan netko pogine na cesti, osobito mladi. Zato neka se uključe u autosport, neka voze na stazi, a ne na cesti - rekla je Maja. Luka dodao kako se slaže s mamom.
- Od kad vozim utrke, ne divljam po cesti. U trkaćem autu imam sigurnost, na stazi su ograde i zone izlijetanja. To što radimo na brdskim utrkama nikad ne smiješ raditi na cesti - zaključio je Luka.
Roko je više za motocross, a Luka se opredijelio za brzine i brdo. Martin je imao toliku ljubav prema autosportu, ali je, nažalost, izgubio život u prometnoj nesreći kad je imao 20 godina. Sve što radim, radim na njegov spomen. Zbog toga ću odvoziti sezonu brda, i to svojim autom, rekla nam je Maja.