Bolnica iz pakla: Kreveti se raspadaju, a zidovi puni gljivica

Tamo je kao u paklenoj komori, kaže Splićanka za sale za hemodijalizu na Križinama KBC-a Split, u koju proteklih nekoliko godina odlazi tri puta na tjedan.

Klima postoji, dodaje, ali je sestre ne smiju paliti jer nije servisirana, kaže čitateljica.


- U tom kotlu, na 40 Celzijevih stupnjeva, trebamo četiri sata ležati ili sjediti, i to na raspadnutim krevetima i stolicama preko kojih prebacuju deku da se ne vidi u kakvom su stanju - kaže pacijentica splitske bolnice nabrajajući ostale probleme.


- Ponekad nemaju ni flastera, šprice se raspadaju dok vam vade krv, pa to prsne na sve strane, potrošni materijal koji se pri svakoj dijalizi spaja na aparate često ne odgovara uređaju jer nisu originali, pa medicinske sestre lijepe flasterima dijelove koji nisu ‘kliknuli’ u žlijeb kako treba - kaže Splićanka dodajući kako sestre nisu krive jer su ih zatrpali administracijom.

- Njih dvije na deset pacijenata, od kojih su neki vrlo loše. Onda čistačice trče nositi krv u laboratorij, a to znači da se ne bave onim za što su plaćene - kaže čitateljica upozoravajući na zidove koji “vuku” vlagu i puni su gljivica.


- Napravili su fasadu i promijenili prozore, ali to je samo estetski - kaže pacijentica ovog od 2000. jedinog splitskog centra za hemodijalizu, koji ima 28 mjesta.

Ivo Jurić, novi ravnatelj splitske bolnice, kaže da ne mogu kupovati nove klime jer nemaju sredstva koja im odobrava ministarstvo.
Smatra da splitska bolnica ima dovoljno kapaciteta da primi sve pacijente na hemodijalizu jer ima nekoliko dislociranih jedinica diljem županije i na otocima.