Ana je u zagrebačkom potresu ostala bez stana: 'Dočekala sam 100. rođendan, ali ne i obnovu'

'Treslo se kao da su bombe padale', rečenica je s kojom nas je nakon potresa dočekala Ana Kovač (100) iz Zagreba, a ona definitivno zna kako je to kad bombe padaju. Ova je dugovječna žena svjedočila savezničkom bombardiranju Zagreba 1944. godine i tvrdi da joj potres iz 2020. bio puno gori. Ostala je tad bez svog stana u Medulićevoj ulici, u centru grada. Od tada se seli od jedne nećakinje do druge, a evo, nedavno je dočekala i 100., ali ne i obnovu. A upravo joj je povratak u njezin stan u Medulićevoj najveća želja. 

Iz Slavonije u Zagreb

- Fali mi svaki kutak toga stana. Namještaj, stol, peć... Da se sad tamo vratim, sjela bih u fotelju, zagledala se kroz prozor i ponovno u sjećanjima proživljavala vlastiti život. A njega nikad ne bih mijenjala. Imao je i dobre i loš strane, ali jako ga volim i sve bih još jednom ponovila jer ne žali ni za jednim trenutkom - kaže gospođa Ana koja je u Zagreb došla još kao dijete, iz Slavonije.

Njena je majka Tonka u Medulićevoj radila kao kućna pomoćnica jednome bračnom paru, koji nije imao djecu. Toliko im je prirasla k srcu, da su joj predložili da u Zagreb, iz Slavonije gdje je djevojčica odrastala, dovede i svoju kći, Anu. Tako je i bilo. Nakon srednje škole postala je glavna telefonistica u jednoj firmi za proizvodnju kozmetike. Zajedno s majkom otkupila je stan u Medulićevoj nakon što su bivši vlasnici preminuli. Uspomene na dom u kojem je živjela još 1936. godine, u njoj su još uvijek nevjerojatno žive pa tim više čezne za njim.

Nema niti jednu bolest

Trenutno je kod rođakinje Sanje u Dubravi koja se brine o njoj. Brigu o Ani vodi i rođakinja Zdravka kod koje također provede po nekoliko mjeseci. Nije im teško jer, kako kažu, njihova je teta Anica, teta za poželjeti.

- Hoda malo teže, ali čini to bez štaka, hodalice ili nekog pomagala. Tek ju malo pridržavamo za svaki slučaj. Nije zahtjevna i jako je dobra duša. Uživamo biti s njom - kaže Zdravka. Ana se odmah ubacuje kako je zdravlje i dalje odlično služi.
- Bole me samo noge ponekad. Mažem ih cijeli život i evo, hvala bogu, još su u odličnom stanju. I nikakvih drugih tegoba nemam. Ujutro popijem jednu tabletu za tlak i to je sve - ponosna je Ana.

Kaže da je tajna njene dugovječnosti u pozitivnom razmišljanju.
- Nikoga ne mrzim, nikome ne želim zlo. O svima uvijek mislim sve najbolje i nikoga ne osuđujem. Mislim da me to dovelo ravno do 100-te - zaključila je Ana. Njezini bližnji uvjereni su da će živjeti još dugi niz godina. Za nedavni su joj rođendan tako poklonili i unikatnu majicu koju su dali izraditi. Na njoj je natpis: "Godina proizvodnje 1925., svi dijelovi originalni." Sa stražnje je strane prometni znak na kojem piše da je ograničenje 130. Kada je vidjela majicu, kaže, dobro se nasmijala.

- To su mi moji luckasti nećaci poklonili. Nikad neću zaboraviti taj rođendan - kaže Ana koja ispočetka nije bila ni za kakvu proslavu, ali su je na kraju nagovorili. Baka se uredila, bila je na frizuri, a onda pravac restoran. Došlo joj je 40 gostiju.

Produžili joj život

- Došli su mi moji čak iz Splita. Svatko kome sam zahvalila što je došao, rekao bi mi: 'Tako nešto se ne propušta'. Nije mogla doći samo rodbina iz Austrije, ali svi drugi su došli. Svaki dan razmišljam o toj proslavi. Toliko je predivno bilo da imam osjećaj da su mi dali snage da živim još 50 godina - kaže Ana. Otkrila je i da je pušući u svjećice zaželjela sve najbolje svima koje poznaje. Njezina nam je rođakinja Zdravka otkrila da bi idući tjedan trebala krenuti konstrukcijska obnova Aninog stana u Medulićevoj te da već imaju izvođače. Radovi bi trebali trajati  od četiri do šest mjeseci tako da će Ana možda ipak dočekati da bar još jednom vidi svoj stari dom. 
- Ako se to desi, odmah ću na kavu pozvati svoje prijateljice Mariju, Veru i Štefaniju i time ćemo proslaviti moj povratak u Medulićevu - s iskrom u oku i glasom punim nade će Ana. 

Iz Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine su kazali:

- Zgrada u kojoj živi gospođa Kovač nam se prijavila za konstrukcijsku obnovu krajem 2023. godine. Mi smo im poslali rješenje novčane pomoći već u siječnju 2024. godine budući da su stanari odlučili sami ići u konstrukcijsku obnovu. Ministarstvo graditeljstva im je na račun pričuve uplatilo 270.000 eura. Stanari su rješili samostalno projekt obnove, ugovorili su izvođača, stoga radovi kreću uskoro, sada kroz lipanj, rekla je Valentina Vincek, glasnogovornica Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva I državne imovine.