Ako Milanovića smeta da ga nazivaju proruskim političarom, neka prestane zastupati Rusiju

Zoran Milanović se žali da je žrtva govora mržnje.

"Čim otvoriš usta, ti si proruski", kazao je jučer na konferenciji za novinare u Draču. "To je govor mržnje".

A kako se onda naziva govor onoga tko opravdava Rusiju, izbjegava kritizirati Rusiju, kao i onoga tko više kritizira žrtvu ruske agresije i njezine saveznike, nego samog agresora?

Zanimljiv je taj Milanovićev obrat: onaj tko je otvoren prema Rusiji, terorističkoj državi koja otima ukrajinsku djecu, ubija civile, žene i djecu u ukrajinskim gradovima, uzurpira ukrajinski teritorij, provodi genocid u Ukrajini i šalje otvorene prijetnje Europi, predstavlja se kao žrtva.

I to, ni manje, ni više, nego žrtva govora mržnje.

Kao da Milanović nije upoznat sa činjenicom što taj govor mržnje podrazumijeva i što uključuje. A sigurno ne uključuje kritiku političara i državnika koji "čim otvore usta" pokušavaju opravdati Rusiju.

Kad braniš Rusiju...

Stoga, kad opravdavaš Rusiju ili izbjegavaš kritizirati Rusiju, kad govoriš da Rusija ne smije izgubiti rat, kad tvrdiš da su za rat krivi Ukrajina, NATO ili Joe Biden, kad zaustavljaš proširenje NATO saveza, kad kritiziraš Europsku uniju zbog navodnog izazivanja Rusije, kad blokiraš vojnu pomoć Ukrajini, kad govoriš da je Ukrajina "najkorumpiranija zemlja na svijetu", a isto ne govoriš za Putinovu Rusiju, i kad za sve to dobivaš pljesak ruskih medija, tada se izlažeš riziku da te se proglasi "proruski orijentiranim".

I to nije govor mržnje, premda je Rusija sa svojim saveznicima u proteklih nekoliko godina učinila dovoljno da navuče na sebe mržnju europskih građana, već je to argumentirana kritika.

Onaj tko nije iskazao preveliko razumijevanje za žrtvu ruske agresije sada se promovira kao žrtva "govora mržnje".

Rusija sije mržnju

Kad bi to želio, Milanović bi mogao u ruskim medijima, izjavama ruskih propagandista i ruskih vladara, otkriti što je to zapravo govor mržnje: prema Ukrajini i njezinim građanima, prema Europskoj uniji i njezinim vrijednostima, prema svima koji ne kleknu pred ruskom čizmom. Dok istodobno Putin izigrava žrtvu NATO saveza, Europe, Amerike, zapadne demokracije...

Rusija je posijala mržnju u europski prostor. Mržnju prema migrantima, strancima, useljenicima, liberalima, seksualnim i nacionalnim manjinama, prema woke kulturi, prema Europskoj uniji... Uglavnom, mržnju prema svim temama koje se pojavljuju kao lajtmotivi desničarske i populističke propagande.

Ruska politika

A na nekim od tih tema Milanović je parazitirao u svom prvom mandatu i u kampanji za drugi mandat. Primjerice, u svojim izjavama o strancima i migrantima koji "ugrožavaju našu kulturu". Ili na promoviranju suverenizma, nacionalizma i zatvaranja u svoje granice. 

Hrvatski predsjednik napominje kako je "narativ Europe sve više crno-bijelo", upozorava kako je to "postao model Bruxellesa" i ističe da se na taj način "ne može voditi dijalog, voditi politika i stvarati ujedinjena Europa". 

Kao da Rusija nije kriva za produbljivanje tog crno-bijelog narativa, i to kroz svoje postupke, kroz odbijanje pregovora, uništavanje Ukrajine i agresivne i hibridne operacije protiv Europe i na europskom tlu. 

Brani Orbana

Milanović je jučer opravdavao Viktora Orbana, najvećeg saveznika Rusije i razbijača Europske unije, da "ima svoj stil i metodologiju" i to nakon što je Orban optužio Europsku uniju da "želi rat" jer "želi preusmjeriti sredstva EU-a Ukrajini, pokušava ubrzati pristupanje Ukrajine svim mogućim pravnim trikovima i želi financirati isporuke oružja". 

Europa je, dakle, ona koja želi rat, a ne Rusija koja ga je započela i odbija ga zaustaviti. 

Ruska interpretacija mirovnih napora idu prema tome da se, kako je to rekao nedavno i Milanović, Ukrajinu "ostavi na miru" i pusti da se sama brani, da se prekine isporuka pomoći i tako prisili žrtvu agresije da kapitulira i padne pred Putinom.

Dijalogom do kapitulacije

Na to se svodi Milanovićeva, Orbanova, Ficova argumentacija i želja za dijalogom s Moskvom. Već tri godine svaka pomoć Ukrajini proglašava se eskalacijom, a prešućuje se svaka agresivna akcija Rusije. Umjesto da se traži mir tako što će se Rusija povući iz Ukrajine, traži se mir kroz predaju Ukrajine.

Neki bi mogli zaključiti kako je upravo takva politika na tragu "govora mržnje", a ne kritiziranje ruskih saveznika i zastupnika u europskim političkim krugovima.

Napokon, ako Milanovića smeta što ga optužuju da je "proruski čim otvori usta", onda bi mogao povesti računa o tome što izlazi iz njegovih usta.