Liječnici su složni i glasni: 'Sigurno je došlo vrijeme da ozbiljno shvatimo preporuku Europske komisije o uvođenju javnog financiranja lijekova protiv debljine'
PRETILOST NAS UBIJA
Nema novca za mršavljenje? Dvije trećine odraslih Hrvata je debelo, a ne daju nam lijek!
Čitanje članka:
9
min
Mislim da je velik i značajan pomak činjenica da se debljinu, pogotovo onu ekstremnu, smatra ozbiljnom zdravstvenom ugrozom, da joj se i s ekonomskog aspekta pristupa kao kroničnoj, kompleksnoj bolesti te da se sve glasnije razmišlja o mogućnostima liječenja bez troška za pacijente. Kad razgovaramo o pokrivanju troškova farmakološkog liječenja debljine, treba imati na umu i da je ekstremna pretilost sa svim svojim komorbiditetima i komplikacijama sama po sebi velik teret za zdravstveni sustav i da cijena metaboličke kirurgije kojoj se takve osobe podvrgavaju - nije mala. Zasigurno postoje prioritetne dijagnoze, odnosno komorbiditeti koji zahtijevaju intenzivno liječenje debljine, poput bolesnika koji čekaju transplantaciju ili kardiokirurški zahvat, bolesnika s teškim oblikom opstruktivne apneje, bolesnica koje radi debljine ne mogu zanijeti. Bolesnici na prioritetnim listama bi zaista mogli biti kandidati za "besplatno" liječenje - dakle ono gdje cijenu lijeka snosi osiguravatelj, tj. zdravstveno osiguranje - no svakako je važno procijeniti odnos populacijskih potreba i mogućnosti te odluke o troškovima liječenja donositi kroz kontinuirani dijalog kliničara, epidemiologa, ekonomista i zakonodavaca, odgovara dr. sc. Anamarija Liberati-Pršo, specijalistica interne medicine sa subspecijalizacijom iz dijabetologije i endokrinologije, na pitanje što misli kakve su šanse da Hrvatska uvaži nedavnu preporuku Europske komisije država članicama da razmisle o tome da se novije generacije lijekova za liječenje debljine za pacijente s izrazito visokim indeksom tjelesne mase i komorbiditetima koji ugrožavaju život financiraju iz javnih sredstava.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
04:56
Treba zadovoljiti uvjete
Stručnjaci s kojima smo razgovarali kažu kako je teško očekivati da ti lijekovi uđu u kategoriju "besplatnih" za više pacijenata u idućih tri do pet godina, jer neke stvari tome ne idu u prilog. Naime, kod uvrštenja lijekova na listu, onih koji se plaćaju iz javnih sredstava, gleda se, među ostalim, postoji li već na tržištu alternativni lijek ili način na koji se može postići isti učinak. Neki lijekovi za liječenje debljine postoje na tržištu već 20-ak godina, a dijeta i druge metode liječenja - na primjer barijatrijska operacija - rješenja su koja kod mnogih pacijenata daju rezultate pa to može biti argument da se sa stavljanjem ovih lijekova na listu "besplatnih" pričeka još neko vrijeme. Jedan od uvjeta koji se razmatra je i taj može li takav lijek dugoročno riješiti probleme pacijenata i spriječiti razvoj komplikacija, što i s novom generacijom lijekova za liječenje debljine ovisi prvenstveno o tome jesu li paralelno s terapijom promijenili životne navike. Kod onih koji ne uspiju u tome bilježi se vraćanje kilograma pa to otvara pitanje treba li lijekove financirati javnim novcem ako problem možda neće biti riješen, kažu sugovornici. Zasad to nije slučaj ni u jednoj državi članici, dakle ni u puno bogatijim državama, pa je teško očekivati da će u Hrvatskoj, koja ima velikih problema s financiranjem u zdravstvu, lijekovi protiv debljine biti prioritet. U nizu uvjeta za stavljanje lijekova na listu onih koje plaća HZZO naši sugovornici pronašli su tek jedan na temelju kojega bi jedna kategorija pacijenata mogla imati to pravo - to su djeca.
Naime, kod uvođenja novih lijekova koji se financiraju javno, gleda se i to je li riječ o lijeku koji služi prevenciji zdravstvenih problema ubuduće, što bi se s ovim lijekovima kod pretile djece sigurno moglo postići, jer postoje dokazi da pomažu u prevenciji šećerne bolesti i kardiovaskularnih problema. To bi mogao biti valjani argument da se razmisli o uvođenju mogućnosti da djeca mogu dobiti lijek bez plaćanja iz džepa, kažu sugovornici, no teško je predvidjeti kad bi se to moglo dogoditi.
- U Hrvatskoj su lijekovi za liječenje debljine koji sprečavaju apsorpciju masti, kao što je orlistat, prisutni na tržištu već više od 20 godina. Prisutan je više godina i lijek koji djeluje na centralni nervni sustav, a kombinacija je naltreksona i bupropiona, no pretpostavljam da pitate za nove, usudio bih se reći revolucionarne lijekove koji su se pojavili posljednje dvije godine, a koji se daju u obliku subkutanih injekcija i smanjuju apetit, odnosno dovode do osjećaja sitosti te omogućuju gubitak i više od 20 posto tjelesne težine. U ovom času kod nas su registrirana tri lijeka: liraglutid, semaglutid i tirzepatid. Ovi lijekovi koriste se i u regulaciji šećerne bolesti, no primjena terapije i doziranje lijeka je drugačije, pa je donedavno to dovodilo do zabluda jer su pacijenti u želji da se liječe znali uzimati lijek registriran za liječenje šećerne bolesti umjesto lijeka za liječenje debljine. Situacija na tržištu je sad puno jasnija i imamo čak tri takva lijeka koji su registrirani baš za liječenje debljine, a daju se u obliku subkutanih injekcija dnevno ili tjedno - pojašnjava prof. dr. sc. Davor Štimac, predsjednik Hrvatskog društva za debljinu.
Potvrdio nam je da se cijene tih lijekova kreću između 140 i 250 eura mjesečno, iako mjesečna terapija može biti i skuplja ako se uzima veća doza lijeka, zbog čega, zapravo, mnogima nisu dostupni.
Skupi lijekovi, mnogo pacijenata
- Naime, pacijenti započinju s nižom dozom koju povećavaju svakog sljedećeg mjeseca pa je terapija to skuplja što je doza viša. Cijene lijekova su tržišne i sigurno predstavljaju ograničenje mnogim pacijentima koji si zbog cijene ne mogu dopustiti terapiju - upozorava sugovornik. Dodaje kako je sigurno došlo vrijeme da ozbiljno shvatimo preporuku EK o uvođenju javnog financiranja tih lijekova, barem za neke pacijente. No trebalo bi jednako imati na umu i djecu i odrasle.
- Hrvatska je zemlja u kojoj u ovom trenutku imamo čak 2/3 punoljetnog stanovništva koje ima prekomjernu tjelesnu težinu ili debljinu koje se danas definiraju kao bolest koju moramo liječiti. To je opterećenje ne samo za zdravstveni sustav, nego i za društvo u cjelini. Indikacije za korištenja lijeka su jasne i vezuju se za indeks tjelesne mase, pa se uzimanje lijekova preporučuje osobama s indeksom tjelesne mase iznad 30, odnosno ako imaju komorbiditete vezane uz debljinu iznad 27. S obzirom na to da se radi o izuzetno mnogo pacijenata, teško je očekivati da će se njegovo uzimanje na račun HZZO-a odobriti u navedenim indikacijama, ali svakako bi trebalo odobriti financijska sredstva za korištenje lijeka onim pacijentima kojima je to najpotrebnije - ističe.
Dodaje kako Hrvatsko društvo za debljinu promovira korištenje spomenutih lijekova u pacijenata kojima je to indicirano pa su u tom smislu pokrenuli inicijative ne samo na nivou stručnih društava, već i poticanja potrebe za omogućavanjem liječenja na najvišem državnom nivou, što je rezultiralo donošenjem Saborske rezolucije o debljini, pokretanjem Nacionalnog plana za liječenje debljine, kao i nedavnim donošenjem tzv. Opatijske deklaracije o debljini na godišnjem međunarodnom skupu Hrvatskog društva za debljinu HLZ-a. A nastojanja za promjene koje bi barem dijelu pacijenata omogućile liječenje debljine na račun HZZO-a se nastavljaju.
Među konkurentima za stavljanje na listu "besplatnih" svakako su Mounjaro, koji je hrvatskim pacijentima dostupan od lanjskog listopada, kao i Wegovy, koji je na našem tržištu tek od svibnja, no došao je kao lijek koji se u svijetu koristi već dobre dvije godine.
Nestručnost ugrožava pacijente
- Prva domaća iskustva stečena pred gotovo godinu dana potvrdila su i potvrđuju ono što su nas do pred godinu dana učile samo studije, odnosno rezultati istraživanja kolege iz zemalja u kojima je Mounjaro dostupan već godinama: lijek je siguran, jednostavan za primjenu i maksimalno učinkovit. Ne raspolažem brojkama na nacionalnoj razini, odnosno ne mogu tumačiti iskustvo drugih kolega koji se bave liječenjem debljine, no vlastito iskustvo trenutačno temeljim na više stotina osoba koje su se godinama (neki i čitav život) bezuspješno borile s pretilošću, a koje sad konačno u rukama imaju moćno oružje za tu bitku - kaže dr. Liberati-Pršo.
debljina
Dodaje da su pacijenti kod nas koristili i Saxendu te ostale GLP1 receptor agoniste - ovisno o njihovoj dostupnosti na tržištu i ovisno o tome od koga su dobili preporuku te kakvom načinu liječenja su sami bili skloni.
- Ne mogu se pritom ne osvrnuti i na prilično uznemirujući podatak da je određeni broj pacijenata dobivao lijek (odnosno preporuku za lijek) u teretanama i kozmetičkim salonima! Dakle, ne samo da se pretilost bagatelizira i svodi na puki estetski problem koji se može 'na brzinu korigirati', već u njezino liječenje ulaze nestručne osobe bez liječničke specijalizacije/subspecijalizacije, bez kliničkog iskustva i bez svijesti o ozbiljnosti debljine kao kompleksne bolesti. Lijekovi koje spominjemo nisu kozmetički pripravci, nisu 'čarobni preparat za mršavljenje' i nisu igračka u rukama nemedicinskih djelatnika, samoprozvanih 'lifestyle' stručnjaka. To su itekako ozbiljne farmakološke opcije koje se trebaju propisivati isključivo od liječnika koji se bave liječenjem debljine, i to nakon ozbiljne kliničke obrade pacijenta te uz pomno kliničko praćenje - upozorava sugovornica.
Dodaje da su u tim okolnostima - kad su propisani unutar indikacije, nakon detaljne obrade i od strane liječnika - ti lijekovi itekako dobri "kandidati" za liječenje visoke pretilosti.
- Posebice tirzepatid koji kao potpuno novi razred lijeka, tzv. dvojni inkretin, odnosno GIP-GLP1R agonist - i kroz klinička ispitivanja i kroz svakodnevnu praksu - pokazuje superioran učinak nad svim ostalim lijekovima iz starije skupine inkretina, tj. GLP1 receptor agonista (liraglutid, semaglutid). Tirzepatid je, naime, prvi lijek koji povrh svih dosadašnjih mehanizama djelovanja koje imaju liraglutid i semaglutid (smanjenje apetita i osjećaja gladi, produljivanje osjećaja sitosti, usporavanja pražnjenja želuca, balansiranja razina inzulina, smanjenja razine šećera u krvi), ima i direktan utjecaj na masne stanice u kojima ubrzava metabolizam te smanjuje upalu - pojašnjava liječnica razloge zbog kojih treba razmišljati o tome da ti lijekovi postanu dostupniji većini pacijenata.
Pritom ističe kako nema prosjeka ili jedinstvenog kriterija na temelju kojega bi se odredilo tko bi ih trebao dobivati na račun HZZO-a.
- Svaka pojedina osoba dolazi sa specifičnim problemom, ponekad s nizom drugih bolesti i poteškoća, nerijetko s velikim psihičkim teretom i vlastitom vizijom sebe. Neki pacijenti dolaze s relativno niskim stupnjem pretilosti, ali s nizom metaboličkih i/ili kardiovaskularnih bolesti koje ih itekako ugrožavaju i povećavaju rizik od preuranjene smrtnosti ili invaliditeta. Ili pak dolaze jer zbog viška kilograma ne mogu pristupiti nekom planiranom operativnom zahvatu koji im je neophodan. Te skupine pacijenata zahtijevaju itekako kompleksan terapijski pristup koji nerijetko uključuje i navedene lijekove, premda naoko nemaju previsoki stupanj pretilosti, izražen samo kilogramima ili indeksom tjelesne mase. Općenito je pogrešno promatrati, dijagnosticirati i liječiti pretilost samo kroz brojke na vagi ili pak centimetre u struku i bokovima. Problem je puno dublji i kao takvom mu treba pristupati - multidisciplinarno, kronično i profesionalno - upozorava doktorica.
To su, dodaje, vrlo često stigmatizirani i nesretni ljudi koji godinama bezuspješno provode dijete, ljudi kojima se površno savjetuje da "prestanu jesti i počnu vježbati", ljudi koji su površno shvaćeni i paušalno procijenjeni kao nesavjesni i neodgovorni prema vlastitom zdravlju. A istina je potpuno drukčija: iza većine tih ljudi stoje godine, pa i desetljeća iscrpljivanja (nerijetko pogrešnim) dijetama, godine redovitog i strukturiranog vježbanja, godine traženja pravog odgovora i rješenja za pretilost koja je zapravo u ne tako malo slučajeva uzrokovana - vlastitim genima. Ne samo pogrešnom prehranom, ne samo tjelesnom neaktivnošću, nego genima.
- Genima koje ti ljudi nisu sami odabrali... - zaključuje liječnica.
Proizvođači lijekova za debljinu žele veću dostupnost
- U Hrvatskoj niti jedan lijek za liječenje debljine koji je dostupan na tržištu za sada nije na listama lijekova HZZO-a. Debljina je u Hrvatskoj prepoznata kao kronična bolest, no prema dostupnim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, dijagnosticira se u manje od dva posto osoba koje žive s debljinom, a liječi dostupnom farmakoterapijom u oko 1,4 posto osoba. Ponosni smo da je Hrvatska među nekolicinom europskih država koje imaju lijek Wegovy (semaglutid) dostupan na tržištu, jer smatramo da je to dobra vijest za ljude s debljinom. Lijek je u Hrvatskoj dostupan putem liječničkog recepta (privatni recept) sukladno definiranim indikacijama za propisivanje lijeka - poručuju kratko iz hrvatskog zastupništva danske farmaceutske tvrtke Novo Nordisk, koja je s lijekom za dijabetičare, Ozempicom, i pokrenula lavinu istraživanja novih generacija lijekova za debljinu.
- Lijek Mounjaro (tirzepatid) dostupan je na tržištima u više od 40 zemalja širom svijeta, a planirano je njegovo uvođenje u brojne druge zemlje u sljedećim mjesecima. U svakoj europskoj zemlji gdje je lijek postao dostupan, podnijeli smo ili planiramo podnijeti relevantne zahtjeve za stavljanje lijeka na liste lijekova nacionalnih osiguravatelja u okviru odobrenih indikacija, pridržavajući se svih nacionalnih propisa i kliničkih smjernica - odgovara Željko Miličević, direktor tvrtke Eli Lilly za Hrvatsku, Sloveniju i BiH te dodaje kako je zahtjev za uvrštenje lijeka Mounjaro (tirzepatid) na listu lijekova HZZO-a za liječenje šećerne bolesti tipa 2 podnesen, što je i poznato.
- Prema tome, u ovom trenutku Mounjaro je u Republici Hrvatskoj dostupan pacijentima na recept, ali o njihovu trošku. Smatramo da osobe sa šećernom bolešću tipa 2, prekomjernom težinom ili pretilošću zaslužuju što je bolje moguću dostupnost učinkovitim lijekovima poput Mounjara zbog njegove vrijednosti ne samo za pojedinca, nego i zdravstveni sustav i društvo jer nezavisna istraživanja potvrđuju da Mounjaro može pridonijeti smanjenju ukupnih ekonomskih troškova povezanih sa šećernom bolešću tipa 2 i pretilošću. Međutim, prema našim očekivanjima, odluke o uvrštenju lijeka na liste lijekova nacionalnih osiguravatelja prvenstveno će ovisiti o farmakoekonomskim procjenama i financijskim mogućnostima osiguravatelja u svakoj od zemalja u kojoj je zahtjev podnesen - zaključuje Miličević.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
