Zateknete li se u pravom času ispred jedne od najmonumentalnijih građevina u Lijepoj Našoj, na zapadu ćete gledati najljepši zalazak sunca na svijetu. Tako barem tvrde Hemingway i Hitchcock, ovisi o izvoru i prigodi. S leđa vas oplakuju valovi veličanstvene glazbe koja se probija kroz sićušna okna uspavanoga kamenog diva. S boka svjedočite maestralnoj izvedbi majke prirode na orguljama dok ste cijelo vrijeme duboko uronjeni u tisućljetnu tradiciju glasovitoga gostoprimstva.

Ne vjerujete nam? Dovoljno je malo zavrtjeti kazaljku na satu.

Iskustvo dostojno cara

Ispred zadarske rive sidre se oklopnjača Kaiser, brod Radetzky, korveta Frunsberg i topovnjača Nautilus. Sutradan ujutro stižu jahta Fantasia i brod Gargano. Slijedi carska jahta Miramar. Novi željezni brod dug 82 metra, sagrađen u Londonu, s pogonom na paru preko bočnih kotača, naoružan dvama topovima kalibra 7 cm. Stotine brodica okružuju carske brodove uz novu rivu u namjeri da vide i budu viđeni.

U namjesničku palaču na večeru su pozvali četiri tuceta izabranih sretnika. Na meniju: juha à la Colbert, mali kolač od prhkog tijesta à la Périgord, brancin à la Béarnaise, pečenka i file govedine à la Flamande, file šljuke à la Talleyrand, veprova glava u želeu, sorbet, kopuni na bečki način, artičoke à la Lyonnaise, savarin à la Saint Honoré, Roquefort sir, sladoledi od marelica i čokolade za desert.

Nakon večere car kroz veličanstveno rasvijetljenu Kalelargu kreće u kazalište na glazbenu zabavu. Orkestri, zborovi. Raznolik glazbeni program, većim dijelom pisan nanovo samo za ovu prigodu. Njegovo Veličanstvo ostaje u kazalištu sve dok program nije završen, a zatim, prolazeći osvijetljenim ulicama uz baklje, odlazi u svoju rezidenciju. Počinje kiša. Slika ushićenog puka rasplinjava se u izmaglici koja guta sjećanje na jednu od najvelebnijih večeri u Donatovu gradu.

Mjesto na kojem se susreću vile i kraljevi

Upravo ste čitali opis dolaska habsburškog cara Franje Josipa 10. travnja 1875. godine u dalmatinsku prijestolnicu. Srednjovjekovna se kulisa grada, doduše, otad nešto modernizirala, ali ljubav prema gostima, glazbi i vrhunskom gastronomskom iskustvu još u jednakoj mjeri krasi Zadar i njegovo kulturom bogato zaleđe.

No osim za careve i krunidbene povorke, Zadar je u 19. stoljeću bio pozornica jedne osebujne priče. U vrevi Kalelarge živio je urar Giuseppe Trevisan, skroman čovjek za kojeg se šaptalo da je zapravo Luj XVII., izgubljeni sin Marije Antoanete i Luja XVI. Njegova povijest hranila se predmetima koje je brižno čuvao, tajanstvenim posjetiteljima koji su ga obilazili i prepoznatljivim crtama lica zbog kojih su mnogi povjerovali da pred sobom imaju pravog „zadarskoga kraljevića“. Pokopan je 1861. kao običan građanin, ali legenda koja ga obavija i danas daje Zadru dašak romantične zagonetke.

Neovisno o tome zaputite li se tragovima vila prema njihovim skrovitim balskim dvoranama pod otvorenim velebitskim nebom ili odlučite udariti povijesnim putovima kako biste u našoj najpoznatijoj romaničkoj crkvici posvjedočili legendama opisanima tijekom ceremonija krunidbe starohrvatskih kraljeva, njih čak sedmorice, putem ćete neupitno naletjeti na nasmijana lica vrijednih ljudi koji će vas dobro nahraniti i napojiti. Zadarsko zaleđe, vidite, nije samo dom legendama nego i čuvarima tradicije te okusa ovog plodnoga kraja.

Sva lica glazbene tradicije

U krugu od nekoliko kilometara pronaći ćete neka od najboljih maslinovih ulja na svijetu, naučiti peći kruh i upoznati prisku, posebnu pogaču u kojoj se sljubljuje nekoliko različitih vrsta autohtonih sireva. Zadržite li se dovoljno dugo u živoj magiji kojom zaleđe obiluje, možete sa svojim domaćinima i zaojkati.

Ojkanje, osim što je pod zaštitom UNESCO-a kao nematerijalna kulturna baština, predstavlja dvoglasno pjevanje iz dalmatinskog zaleđa Hrvatske, u kojem glasovi drhte iz grla dok melodije teturaju između tema ljubavi, društva i politike. Kroz bajkovita sela zaleđa ojkavica povezuje generacije i premošćuje tradicije, pružajući jedinstveno iskustvo lokalne glazbene baštine.

A naplavi li vas put na obalu, otkrit ćete još jedan UNESCO-om zaštićen glazbeni dragulj Hrvatske – klapsko pjevanje. Opasani uskim ulicama dalmatinskih gradova i sela, glasovi pjevača stapaju se u savršene harmonije te pričaju priče o ljubavi, moru i životu na obali. Svaka klapa, raspoređena u sopran, tenor i bas, izvodi pjesme bez pratnje instrumenata, stvarajući intimnu, gotovo opojnu atmosferu.

Kulinarski predah

Ako želite okusiti bogatstvo dalmatinske kuhinje, ne smijete propustiti nekoliko lokalnih specijaliteta koji prikazuju okuse i tradiciju regije. Crni rižot dobiva karakterističnu tamnu boju od tinte lignje, polako se kuha s lignjama, češnjakom, lukom i vinom, stvarajući blago slano jelo koje oduševljava ljubitelje morskih plodova. Brudet, tradicionalni riblji gulaš od mješavine bijele ribe, rajčice, luka i malo vina, predstavlja morsku baštinu Zadra, a najbolje se poslužuje uz palentu ili hrskavi kruh koji upija aromatični umak.

Za jednostavnu ali aromatičnu dalmatinsku deliciju tu su škampi na buzaru, kuhani u umaku od češnjaka, peršina i bijelog vina, a pašticada donosi okus unutrašnjosti Dalmacije - polako kuhano goveđe meso marinirano u octu, vinu i začinima, posluženo s njokima ili domaćom tjesteninom, bogato i izdašno, savršeno za istinsko kulinarsko putovanje kroz regiju.

U Zadru i njegovoj okolici svaki trenutak budi osjetila - od mirisa svježe pečenoga kruha i domaćih sireva u zaleđu, preko bogatih aroma maslinova ulja, do melodija ojkanja u selima i klapskih harmonija na obali. Glazba, okusi, boje i mirisi stvaraju cjelovit doživljaj koji se pamti i dugo osjeća u srcu. Istražite i doživite ovaj jedinstveni kraj svim osjetilima, osjetite ritam života kroz zvuk, okus lokalnih delicija, ljepotu krajolika i toplinu domaćih ljudi koji ga čine nezaboravnim.