Moramo reagirati: Roditelji su kolektivno počeli žmiriti na ismijavanja i ružne riječi
Uz svakodnevnu prisutnost tehnologije u životu djece, danas je biti roditelj znatno izazovnije nego prije. Osobito kada dijete u određenoj dobi počne tajiti informacije o tome što se događa u online svijetu. Stručnjakinja objašnjava kako tad reagirati
Iako zvuči nevjerojatno, podaci istraživanja tvrtke A1 Hrvatska i Valicona objavljeni u svibnju u okviru kampanje Dječja posla pokazuju kako je svaka druga mlada osoba u Hrvatskoj bila žrtvom cyberbullyinga (52%), a 71% mladih svjedočilo je online nasilju.
Osim vrijeđanja na temelju fizičkih karakteristika i socioekonomskog statusa, do bullyinga često dolazi iz pozicije nemoći. Primjerice, djeci se netko ne sviđa jer ih podsjeća na ono što nisu, a žele biti. Zbog toga, čak i kad su djeca odlični učenici, uspješni sportaši, pristojni, fokusirani i sve ono što bi trebao biti "model ponašanja", mogu trpjeti stalne napade vršnjaka.
S takvom se situacijom suočila i Ana R. (43), edukacijska rehabilitatorica iz Zagreba, čije područje rada obuhvaća i rad s problematičnom djecom. Njezina su djeca postala žrtve online bullyinga, a u nastavku objašnjava što do toga dovodi te što bi svi roditelji trebali poduzeti.
Manjak komunikacije i empatije
Ana kaže da se u svojem poslu svakodnevno suočava s roditeljima koji ne znaju kojim pravcem krenuti. Kako postaviti granice, kako biti prisutan u životu svoje djece te koliko ih kontrolirati ili pustiti.
- Današnja djeca ne znaju primjereno komunicirati, dati izvještaj o tome kako je prošao dan u školi, opisati odnose s drugim vršnjacima, podijeliti osjećaje: tugu, zabrinutost, sreću i ljutnju - objašnjava stručnjakinja te dodaje kako danas mladi najčešće komuniciraju snapovima (kratkotrajna fotografija ili videozapis), koji brzo nestaju.
- Kako naša djeca mogu onda stvoriti osjećaj empatije i shvatiti jesu li nekog povrijedili ili je li nešto dobro ili loše ponašanje? Vrlo teško - ističe Ana te upozorava da je djeci danas važno biti "in" (popularan, u trendu), bez obzira na to koga povrijede ili kako do toga dođe.
Reakcije mora biti
Dodatan problem vidi u tome što su roditelji kolektivno počeli žmiriti na ismijavanja, smicalice te ružne i pogrdne riječi jer ih je uvijek bilo. No iako ih je bilo, to nije razlog da ih nastavite ignorirati.
- Moramo reagirati. U svojoj nemoći, osjećaju neuspjeha i potrebi da privuče pozornost, dijete će prihvatiti nepoželjna ponašanja ili početi s neprimjerenim ponašanjem. Tu mu moramo pomoći, uzrok leži negdje dublje - ističe stručnjakinja.
Dodaje kako je teško biti roditelji i svakodnevno se preispitivati ‘’Jesmo li dovoljno dali? Jesmo li dovoljno bili prisutni? Jesmo li odgovorili na pitanja i prepoznali osjećaje?’’, te da je pritom još teže nositi se s tim da uspjeh tvojeg djeteta znači za nekoga metu, što je i ona doživjela.
- Moje pitanje roditeljima je: Gdje smo zakazali u odgoju? - kaže sugovornica.
Najčešći uzrok nasilja
Iz pozicije stručnjaka, ali i roditelja, Ana smatra kako je tehnologija od rane dobi najčešći uzrok vršnjačkog nasilja danas, a tomu dodatno pogoduje izostanak roditeljskog nadzora.
- Korištenje ekrana od najranije dobi uzrokuje da brza izmjena slika dovodi do prekomjerne stimulacije mozga, koji tada dolazi u stanje pobuđenosti i dijete samo traži još takvih podražaja. Dijete je razdraženo, vrlo često odsutno, teže održava fokus i koncentraciju na svakodnevno funkcioniranje te nesvjesno zrcali takva ponašanja u stvarni svijet - objašnjava stručnjakinja.
Pritom upozorava kako je problem i nedovoljna posvećenost roditelja, nedostatak razumne kontrole, nepostavljanje jasnih odgojnih granica te manjak učenja o posljedicama njihova ponašanja.
- Za svakog je roditelja važno svakodnevno biti prisutan u životu djeteta, stvoriti osjećaj povjerenja, naviku postavljanja dvosmjernih pitanja i potpitanja. Da, važno je kako je dijete provelo dan, ali i kako je roditelj proveo svoj dan - napominje stručnjakinja.
Ističe kako je u cijeloj priči roditeljima teško razlučiti jesu li to dječja posla ili nisu, no upravo je zato pravilna komunikacija bitna.
- Zato trebamo pratiti, pitati, slušati, odgovarati i usmjeravati. Meni je moja kći nakon jednog za nju razočaravajućeg događaja rekla: ‘Da, mama, sve ja to razumijem, ali ja sam samo dijete’. Time je zapravo rekla da treba pomoć i još razgovora - kaže Ana.
Nije dovoljno čuti ‘OK sam’
U komunikaciji s djecom ključno je naučiti kako s njima razgovarati tako da se otvore i ne potisnu ono što im se događa. Naime, ako želimo zaštititi djecu, onu koja su žrtve nasilja, ali i onu koja vrše nasilje, moramo učiti kako razgovarati, a ne samo što reći.
- ‘OK sam’ nije dovoljan odgovor. Treba postavljati potpitanja. Što to znači da si OK? Ima li nešto što te brine i slično. Promjene u ponašanju kod djece su prisutne, samo ih treba na vrijeme prepoznati - ističe sugovornica te upozorava da, ako se dijete zatvara u sobu, ne želi se družiti, odbija odlaske u školu i ne piše domaće zadaće, treba pomoć odrasle osobe.
- Dijete se mora osjećati voljeno i živjeti u sigurnom okruženju, uvažavajući mišljenja i razlike. Za roditelje je važno ne odustati i pronaći vrijeme. Djeca će se nas sjećati po vremenu provedenom s njima, a ne po blistavoj kući - ističe sugovornica te objašnjava kako ona i muž s djecom oduvijek imaju otvorenu komunikaciju, što je danas rezultiralo time da im se mogu obratiti sa svim svojim problemima, baš kao što su djeca učinila kada su ih počeli maltretirati u školi.
- Odmalena razgovaramo, smijemo se, postavljamo pitanja o provedenom danu, savjetujemo se međusobno, bez obzira na dob i poziciju. Pitam ih za mišljenje i na taj način tjeram da razmišljaju. Čitamo i komentiramo knjige, igramo društvene igre, dajemo jedni drugima na važnosti i pohvaljujemo se međusobno. Djeca sudjeluju maksimalno u kućanskim poslovima i svatko ima svoje zaduženje te tako uči biti koristan i 'hraniti' unutarnju motivaciju - objašnjava stručnjakinja te dodaje kako je u svemu tome važno imati postavljene granice roditelj - dijete.
- Naučeni su da postoje odgovori 'da' i 'ne' uz objašnjenje. Znaju da je ponašanje ogledalo njih i cijele obitelji te da je važnije od ocjena ili bilo kakvog uspjeha. Izvući pravu priču kad je od izuzetne važnosti rezultat je odgoja i podrške prethodnih godina - zaključuje Ana.
Dječja posla više nisu kao nekad
Nasilje iza ekrana je nevidljivo, no za dijete je jednako bolno kao ono koje se odvija licem u lice. Danas djeca svoje nasilnike nose u džepovima i nasilje ih prati na svakom koraku, pa tako ni dom više nije utočište jer nova prijetnja može stići u obliku obične notifikacije.
Zato je važno da roditelji pažljivo slušaju, razgovaraju i otvaraju teške teme jer tako mogu na vrijeme prepoznati znakove da nešto nije u redu i biti tu za svoje dijete kad ih najviše treba.
No s obzirom na to da online nasilje često ostaje skriveno iza tišine, straha ili srama, kompanija A1 Hrvatska, u okviru kampanje Dječja posla, kreirala je kartice za razgovor. Cilj kartica je odraslima i djeci pomoći otvoriti teme o digitalnom svijetu, emocijama i situacijama koje mogu zbuniti, povrijediti ili uplašiti.
Kroz jednostavna pitanja i poticaje za razgovor, kartice grade povjerenje, otvaraju prostor za iskrenost i čine prve korake lakšima, i djeci i odraslima. Da biste dobili besplatan primjerak, prijavu pošaljite ovdje.
Zapamtite, jedan razgovor može napraviti veliku razliku.
